Ravnica
Ravnica je oblik reljefa, tj. manji tip nizije, koja nije morfološki individualna i ograničena planinskim stranama. Prema strukturi i nastanku mogu biti: „strukurne” (nastale u horizontalnim ili blago nagnutim slojevima i predstavljaju ploče ili table — Patagonija), zatim „erozivne” (nastale erozivnim radom u procesu aplanacije) i „akumulativne” (nastale akumulacijom i taloženjem materijala na ušću reka, oko korita, na obalama mora, jezera, okeana i sl).[1]
U dolini, ravnica je zatvorena sa dve strane, ali u drugim slučajevima ravnica može biti ocrtana potpunim ili delimičnim prstenom brda, planinama ili liticama. Tamo gde geološka oblast sadrži više od jedne ravnice, one mogu biti povezane prolazom (ponekad zvanim jaz). Obalske ravnice se uglavnom uzdižu od nivoa mora sve dok ne naiđu na uzvišenja kao što su planine ili visoravni.[2]
Ravnice su jedan od glavnih oblika reljefa na Zemlji. One su prisutne na svim kontinentima i pokrivaju više od jedne trećine svetske kopnene površine.[3] Ravnice se mogu formirati od tekuće lave; od taloženja sedimenta vodom, ledom ili vetrom; ili formirane erozijom od strane agenasa sa brda i planina. Biomi na ravnicama uključuju pašnjake (umerene ili suptropske), stepe (polusušne), savane (tropske) ili tundre (polarne). U nekoliko slučajeva, pustinje i prašume se takođe mogu smatrati ravnicama.[4]
Ravnice u mnogim oblastima su važne za poljoprivredu, jer tamo gde je zemljište nataloženo kao sediment može biti duboko i plodno, a zaravnjenost olakšava mehanizaciju proizvodnje useva; ili zato što podržavaju pašnjake koji obezbeđuju dobru ispašu za stoku.[5]
Tipovi ravnica[uredi | uredi izvor]
Depozicione ravnice[uredi | uredi izvor]
Tipovi taložnih ravnica uključuju:
- Abisalne ravnice, ravne ili veoma blago nagnute oblasti dubokog okeanskog basena.[6][7]
- Planicija, latinska reč za ravnicu, koristi se u imenovanju ravnica na vanzemaljskim objektima (planetama i mesecima), kao što su Helas planicija na Marsu ili Sedna planicija na Veneri.
- Aluvijalne ravni, koje formiraju reke i koje mogu biti jedan od ovih preklapajućih tipova:
- Aluvijalne ravnice, formirane tokom dužeg vremenskog perioda tako što je reka taložila sediment na njihove poplavne ravnice ili korita, koji postaje aluvijalno zemljište. Razlika između poplavne ravnice i aluvijalne ravnice je: poplavna ravnica predstavlja područja koja su poplavljena prilično redovno u sadašnjosti ili nedavno, dok aluvijalna ravnica uključuje područja na kojima je poplavna ravnica sada i nekada bila, ili područja koja su samo poplavljena nekoliko puta u veku.[8]
- Poplavna ravnica, u blizini jezera, reke, potoka ili močvare koja doživljava povremene ili periodične poplave.
- Skrolna ravnica, ravnica kroz koju vijuga reka sa veoma malim nagibom.
- Glacijalne ravnice, nastale kretanjem glečera pod silom gravitacije:
- Ispirna ravnica (takođe poznata kao sandur), glacijalna ravnica ispiranja formirana od sedimenata taloženih otopljenom vodom na kraju glečera. Sandar se sastoji uglavnom od raslojenog (slojevitog i sortiranog) šljunka i peska.[9][10]
- Tilna ravnica, glečerska ravnica formirana kada se ploča leda odvoji od glavnog tela glečera i topi se u mestu odlažući sedimente koje nosi. Takve ravnice se sastoje od nesortiranog materijala (tila) svih veličina.
- Jezerske ravnice, ravnice koje su se prvobitno formirale u jezerskom okruženju, odnosno kao korito jezera.[11][12]
- Ravnice lave, formirane slojevima lave koja teče.[13]
Erozijske ravnice[uredi | uredi izvor]
Erozijske ravnice su zaravnjene raznim agensima denudacije kao što su tekuća voda, reke, vetar i glečer koji troše neravnu površinu i zaglađuju je. Ravnice nastale dejstvom ovih agenasa denudacije nazivaju se peneplejni (skoro ravnice), dok se ravnice nastale dejstvom vetra nazivaju pediplajni.[14]
Strukturne ravnice[uredi | uredi izvor]
Strukturne ravnice su relativno neporemećene horizontalne površine Zemlje. To su strukturno depresivna područja sveta koja čine neke od najprostranijih prirodnih nizija na površini Zemlje.[15]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Rood, Stewart B.; Pan, Jason; Gill, Karen M.; Franks, Carmen G.; Samuelson, Glenda M.; Shepherd, Anita (2008-02-01). „Declining summer flows of Rocky Mountain rivers: Changing seasonal hydrology and probable impacts on floodplain forests”. Journal of Hydrology. 349 (3–4): 397—410. Bibcode:2008JHyd..349..397R. doi:10.1016/j.jhydrol.2007.11.012.
- ^ Whittow, John (1984). Dictionary of Physical Geography. London: Penguin. str. 467. ISBN 978-0-14-051094-2.
- ^ Geoff C. Brown; C. J. Hawkesworth; R. C. L. Wilson (1992). Understanding the Earth (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 93. ISBN 978-0-521-42740-1. Arhivirano iz originala 2016-06-03. g.
- ^ Gornitz, Vivien, ur. (2009). Encyclopedia of Paleoclimatology And Ancient Environments. Dordrecht: Springer. str. 665. ISBN 9781402045516.
- ^ Powell, W. Gabe. 2009. Identifying Land Use/Land Cover (LULC) Using National Agriculture Imagery Program (NAIP) Data as a Hydrologic Model Input for Local Flood Plain Management. Applied Research Project, Texas State University.
- ^ Goudie, A. S., ur. (2004). „Denudation chronology”. Encyclopedia of Geomorphology. str. 244—248.
- ^ Vinogradova, N.G. (1997). „Zoogeography of the Abyssal and Hadal Zones”. The Biogeography of the Oceans. Advances in Marine Biology. 32. str. 325—387. ISBN 9780120261321. doi:10.1016/S0065-2881(08)60019-X.
- ^ „Glossary of Landform and Geologic Terms” (PDF). National Soil Survey Handbook—Part 629. National Cooperative Soil Survey. april 2013. Arhivirano iz originala 22. 10. 2016. g. Pristupljeno 17. 8. 2016.
- ^ Magilligan F.J., Gomez B., Mertes L.A.K., Smith, L.C. Smith N.D., Finnegan D., Garvin J.B., Geomorphic effectiveness, sandur development, and the pattern of landscape response during jökulhlaups: Skeiðarársandur, southeastern Iceland, Geomorphology 44 (2002) 95–113
- ^ Smith L.C., Sheng Y., Magilligan F.J., Smith N.D., Gomez B., Mertes L., Krabill W.B., Garven J.B., Geomorphic impact and rapid subsequent recovery from the 1996 Skeiðarársandur jökulhlaup, Iceland, measured with multi-year airborne lidar. Geomorphology vol. 75 Is. 1–2 (2006) 65–75
- ^ United States. Department of Conservation. Division of Geology. Glacial Sluceways and Lacustrine Plains of Southern Indiana. By William D. Thornburry. Bloomington: n.p., 1950. Web.
- ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 2016-03-03. g. Pristupljeno 2015-12-16.>.
- ^ „Lava Plateaus”. Arhivirano iz originala 2013-11-14. g. Pristupljeno 2014-01-26.
- ^ Migoń, Piotr (2004). „Planation surface”. Ur.: Goudie, A.S. Encyclopedia of Geomorphology. str. 788—792.
- ^ „Pediplain”. Encyclopedia Britannica.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Petrović, D, Manojlović, P. (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Beograd.
- Böggemann M.; Purschke G. (2005). „Abyssal benthic Syllidae (Annelida: Polychaeta) from the Angola Basin”. Organisms Diversity & Evolution. 5 (Supplement 1): 221—226. doi:10.1016/j.ode.2004.11.006.
- Bohn, J.M. (2005). „On two rare abyssal Myriotrochidae (Echinodermata: Holothuroidea: Apodida) new to the South Atlantic: Siniotrochus myriodontus Gage and Billet, 1986 and Lepidotrochus parvidiscus angolensis subsp. nov”. Organisms Diversity & Evolution. 5 (Supplement 1): 231—238. doi:10.1016/j.ode.2004.11.008.
- Brandt A.; Brenke N.; Andres H.-G.; Brix S.; Guerrero-Kommritz J.; Mühlenhardt-Siegel U.; Wägele J.-W. (2005). „Diversity of peracarid crustaceans (Malacostraca) from the abyssal plain of the Angola Basin”. Organisms Diversity & Evolution. 5: 105—112. doi:10.1016/j.ode.2004.10.007.
- Condie, Kent C. (1997). Plate Tectonics and Crustal Evolution. Boston: Butterworth-Heinemann Ltd. ISBN 978-0-7506-3386-4. Pristupljeno 23. 6. 2010.
- Csirke, Jorge (1997). „II. The Limits of Marine Productivity” (PDF). Ur.: Laws, Edward A. El Niño and the Peruvian Anchovy Fishery (series: Global Change Instruction Program). Reviews in Fish Biology and Fisheries. 9. Sausalito: University Science Books. str. 118—121. ISBN 978-0-935702-80-4. S2CID 29314639. doi:10.1023/A:1008801515441. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 6. 2011. g. Pristupljeno 23. 6. 2010.
- Gad G. (2005). „Giant Higgins-larvae with paedogenetic reproduction from the deep sea of the Angola Basin- evidence for a new life cycle and for abyssal gigantism in Loricifera?”. Organisms Diversity & Evolution. 5 (Supplement 1): 59—76. doi:10.1016/j.ode.2004.10.005.
- Gill Adrian E. (1982). Atmosphere-Ocean Dynamics. San Diego: Academic Press. ISBN 978-0-12-283520-9.
- Gooday A.J.; Nomaki H.; Kitazato H. (2008). „Modern deep-sea benthic foraminifera: a brief review of their morphology-based biodiversity and trophic diversity”. Geological Society, London, Special Publications. 303 (1): 97—119. Bibcode:2008GSLSP.303...97G. S2CID 129698419. doi:10.1144/SP303.8.
- Gooday A.J.; Kamenskaya O.E.; Cedhagen T. (2007). „New and little-known Komokiacea (Foraminifera) from the bathyal and abyssal Weddell Sea and adjacent areas”. Zoological Journal of the Linnean Society. 151 (2): 219—251. doi:10.1111/j.1096-3642.2007.00326.x
. - Gooday A.J.; Malzone G. (2004). „Hyperammina micaceus sp. nov.: a new foraminiferan species (Protista) from the Porcupine Abyssal Plain, Northeast Atlantic”. Journal of Micropalaeontology. 23 (2): 171—179. doi:10.1144/jm.23.2.171 .
- Janussen D.; Tendal O.S. (2007). „Diversity and distribution of Porifera in the bathyal and abyssal Weddell Sea and adjacent areas”. Deep-Sea Research Part II. 54 (16–17): 1864—1875. Bibcode:2007DSR....54.1864J. doi:10.1016/j.dsr2.2007.07.012.
- Markhaseva E.L.; Schulz K. (2006). „Sensiava longiseta (Copepoda, calanoidea): a new genus and species from the abyssal of the Weddell Sea”. Zootaxa. 1368: 1—18. doi:10.11646/zootaxa.1368.1.1.
- Mühlenhardt-Siegel U. (2008). „Phalloleucon abyssalis, a new cumacean genus and species (Crustacea: Peracarida: Leuconidae) from the Peru Basin”. Zootaxa (1829). str. 61—68.
- Mursch, A.; Brenke, N.; Wägele, J.W. (2008). „Results of the DIVA-1 expedition of RV "Meteor" (Cruise M48:1): Three new species of Munnopsidae Sars, 1864 from abyssal depths of the Angola Basin (Crustacea: Isopoda: Asellota)” (PDF). Ur.: Martinez, Pedro; Brix, Arbizu & Saskia. Bringing light into deep-sea biodiversity (Zootaxa 1866). Auckland, New Zealand: Magnolia Press. ISBN 978-1-86977-260-4. Pristupljeno 23. 6. 2010.
- Nozawa F.; Kitazato H.; Tsuchiya M.; Gooday A.J. (2006). „'Live' benthic foraminifera at an abyssal site in the equatorial Pacific nodule province: abundance, diversity and taxonomic composition”. Deep-Sea Research Part I. 53 (8): 1406—1422. Bibcode:2006DSRI...53.1406N. doi:10.1016/j.dsr.2006.06.001.
- Sabbatini A.; Morigi C.; Negri A.; Gooday A.J. (2007). „Distribution and Biodiversity of Stained Monothalamous Foraminifera from Templejord, Svalbard”. Journal of Foraminiferal Research. 37 (2): 93—106. doi:10.2113/gsjfr.37.2.93.
- Schrödl M.; Linse K.; Schwabe E. (2006). „Review on the distribution and biology of Antarctic Monoplacophora, with first abyssal record of Laevipilina antarctica”. Polar Biology. 29 (9): 721—727. S2CID 23753587. doi:10.1007/s00300-006-0132-7.
- Schwabe E.; Bohn J.M.; Engl W.; Linse K.; Schrödl M. (2007). „Rich and rare – first insights into species diversity and abundance of Antarctic abyssal Gastropoda (Mollusca)”. Deep-Sea Research Part II. 54 (16–17): 1831—1847. Bibcode:2007DSR....54.1831S. doi:10.1016/j.dsr2.2007.07.010.
- Sebastian S.; Raes M.; De Mesel I.; Vanreusel A. (2007). „Comparison of the nematode fauna from the Weddell Sea Abyssal Plain with two North Atlantic abyssal sites”. Deep-Sea Research Part II. 54 (16–17): 1727—1736. Bibcode:2007DSR....54.1727S. doi:10.1016/j.dsr2.2007.07.004.
- Seifried S.; Plum Ch.; Schulz M. (2007). „A new species of Parabradya Lang, 1944 (Copepoda: Harpacticoida: Ectinosomatidae) from the abyssal plain of the Angola Basin” (PDF). Zootaxa. 1432: 1—21. doi:10.11646/zootaxa.1432.1.1. Pristupljeno 5. 12. 2013.
- Smith, Craig R.; Paterson, Gordon; Lambshead, John; Glover, Adrian G.; Gooday, Andrew; Rogers, Alex; Sibuet, Myriam; Kitazato, Hiroshi; Galéron, Joëlle; Menot, Lenaïck (2008). „Biodiversity, species ranges, and gene flow in the abyssal Pacific nodule province: predicting and managing the impacts of deep seabed mining” (PDF). International Seabed Authority Technical Study: No.3. Kingston, Jamaica: International Seabed Authority. ISBN 978-976-95217-2-8. OCLC 236437700. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 07. 2008. g. Pristupljeno 23. 6. 2010.
- Stewart, Robert H. (2007). Introduction to Physical Oceanography (PDF). College Station: Texas A&M University. OCLC 169907785.
- Willen E. (2005). „A new species of Paranannopus Lang, 1936 (Copepoda, Harpacticoida, Pseudotachidiidae) with atrophic mouthparts from the abyssal of the Angola Basin”. Organisms Diversity & Evolution. 5 (Supplement 1): 19—27. doi:10.1016/j.ode.2004.10.002.
- Yasuhara M.; Cronin T.M.; Martinez Arbizu P. (2008). „Abyssal ostracods from the South and Equatorial Atlantic Ocean: biological and paleoceanographic implications”. Deep-Sea Research Part I. 55 (4): 490—497. Bibcode:2008DSRI...55..490Y. doi:10.1016/j.dsr.2008.01.004.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Monterey Bay Aquarium Research Institute (3. 11. 2009). „Deep-sea Ecosystems Affected By Climate Change”. ScienceDaily. Pristupljeno 18. 6. 2010.
