Pređi na sadržaj

Rada Rajić Ristić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rada Rajić Ristić
Lični podaci
Datum rođenja(1964-10-02)2. oktobar 1964.
Mesto rođenjaSena, SFR Jugoslavija
Državljanstvosrpsko
UniverzitetFilološki fakultet Univerziteta u Beogradu
Univerzitet „Ka Foskari” u Veneciji
Zanimanjenovinar, književnik, prevodilac
Porodica
SupružnikDamir Ristić
PorodicaLazar Ristić (sin)
Književni rad
Najvažnija dela„Most među dušama” (2003)
„Latice duše” (2013)
„Prijateljstvo bez granica” (2023)
NagradePriznanje „Ključevi osmeha” (2001)
Nagrada „Kočićevo pero” (2004)
Priznanje „Konstantin Brankuši” (2014)

Rada Rajić Ristić (Sena, 2. oktobar 1964) srpska je novinarka, književnica i prevodilac iz Vićence.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje i karijera[uredi | uredi izvor]

Rada Rajić Ristić je rođena u naselju Sena kod Kučeva, a u Italiji živi i radi od 1990-ih godina. Diplomirala je srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a zvanje mastera za pitanja imigracije stekla je na Univerzitetu „Ka Foskari” u Veneciji (ital. Università Ca' Foscari Venezia). Određeno vreme radila je kao nastavnik italijanskog jezika u osnovnoj školi i kao prevodilac u državnim i međunarodnim ustanovama. Danas predaje srpski jezik u kasarni „Kadorin” u okrugu Trevizo, iz koje se šalju vojnici u mirovne misije na Kosovo i Metohiju. Takođe, radi i na pooslovima prevođenja za sudove u Padovi, Vićenci i Veneciji. Od 2000. do danas se u prefekturi bavi pitanjima integracije srpske imigracije.[4]

Od 1991 do. 1992. godine bila je dopisnik dnevnog lista „Politika ekspres”, a od 2000. do 2006. časopisa „Cittadini dappertutto” iz Padove. Potom 2017. postaje dopisnik „Vesti” iz Frankfurta na Majni, što je i danas. Istovremeno, dopisnik je i časopisa „Voci di Pace” iz San Marina, ali i saradnik redakcije Programa za dijasporu Radio-televizije Srbije.[5]

Aktivan je učesnik kulturnog života Vićence i regije Veneto, ali i susedne Švajcarske. Neretko je član žirija na raznim literarnim konkursima i takmičenjima, na kojima predstavlja i svoju maticu Srbiju težeći da gradi međukulturne mostove. Organizator je tribina i konferencija o srpskoj kulturi i književnosti u italijanskim institucijama, ali i inicijator kurseva za učenje srpskog jezika dece imigranata.[6][7][8][9]

Član je Udruženja novinara Srbije, Međunarodne federacije novinara, Udruženja književnika Srbije, Saveza srpskih kulturno-umetničkih društava „Vidovdan” iz Vićence, stalni član Akademije „Le tre castella” iz San Marina i ambasador za mir nevladine organizacije „Universal Peace Federation”.[1]

Uvršćena je u „Leksikon pisaca prosvetnih radnika” Miodraga D. Ignjatovića i Milivoja K. Trnavca[1] i „Enciklopediju srpske dijaspore – Srbi u evropskim zemljama” Marka Lopušine.[2]

Živi u Vićenci sa suprugom Damirom i sinom Lazarom.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Rada Rajić Ristić je autor devetnaest dvojezičnih (srpsko-italijanskih) zbirki pesama i jedne knjige sabranih tekstova koje je objavljivala u Frankfurtskim „Vestima”. Njena dela uvršćena su u trideset osam antologija pisaca u Italiji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Švajcarskoj, Rumuniji[10] i Kanadi. Objavila je i tri stručna rada u dva zbornika Visoke škole za vaspitače strukovnih studija u Aleksincu.[11]

Njene pesme, ali i radovi na temu integracija tema su diplomskih i postidplomskih radova italijanskih učenika i studenata, o čemu redovno piše i tamošnja štampa.[12]

Sa Božicom Bobom Nedeljković i Tatjanom Dujović Pavlović osnovala je poetski trio „U tri reči”, na čijem su repertoaru pesme na više jezika.[13][14][15]

Na italijanski jezik je prevela bajke Grozdane Olujić, čiji su romani bili tema njenog diplomskog rada i koju je uvek smatrala svojim uzorom.[16]

Pesme Rade Rajić Ristić prevedene su i na hindi i pandžabi.[17]

Dela (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • Miris nostalgije – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Knjigoteka, Beograd, 2001)
  • San boje mira – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2002)
  • Most među dušama – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2003) – koautor: Karla Galvan
  • U ime života – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2003)
  • Srbija u srcu – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2004) – koautori: Karla Galvan, Mario Pavan i Antonio Zulato
  • Na granicama sećanja – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Beograd, 2009) – koautori: Karla Galvan i Amedea Regaco
  • Pod nebom Srbije – poezija, trojezično: na srpskom, italijanskom i nemačkom (Beograd, 2010) – koautori: Karla Galvan i Todora Škoro[18]
  • Reči na putu – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Etnostil, Beograd, 2012) – koautor: Roberta Đunki
  • Latice duše – poezija, trojezično: na srpskom, italijanskom i nemačkom (Etnostil, Beograd, 2013) – prevod na nemački: Željko Knežević[19]
  • Osmeh sudbine – poezija, trojezično: na srpskom, italijanskom i nemačkom (Etnostil, Beograd, 2015) – koautori: Karla Galvan i Željko Knežević
  • Zov ognjišta – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Etnostil, Beograd, 2017) – koautori: Karla Galvan, Željko Knežević i Snežana Šolkotović[20]
  • Zora života – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Beograd, 2018) – koautor: Snežana Šolkotović
  • Varnice nade – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Etnostil, Beograd, 2018) – koautori: Karla Galvan i Renata Filipi[21]
  • Duga ljubavi – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Beograd, 2019) – koautori: Snežana Šolkotović i Vladan Rakić[22][23]
  • Komad neba – poezija, petojezično: na srpskom, italijanskom, nemačkom, vlaškom i ruskom (Liber, Beograd, 2021) – koautor: Tatjana Dujović[24]
  • Prijateljstvo bez granica – zbirka tekstova iz lista „Vesti”, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Sunčani breg, Beograd, 2023)[3]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Druga nagrada časopisa „Scena illustrata” na međunarodnom poetskom konkursu (Rim, 1998)
  • Prva nagrada na opštinskom konkursu za pesmu „Penelopa” (Vićenca, 2000)
  • Priznanje Konzulata Savezne Republike Jugoslavije u Trstu za pruženu pomoć domovini tokom Nato bombardovanja (Trst, 2000)
  • Priznanje „Ključevi osmeha” Fondacije „Cesar” za međunarodnu solidarnost (Rim, 2001)
  • Nagrada „Kočićevo pero” za knjigu „Most među dušama” (Banja Luka, 2004)
  • Druga nagrada za pesmu „San boje mira” (San Marino, 2008)
  • Prva nagrada udruženja „Zacem” za pesmu „Testament za moga sina” (Savona, 2012)
  • Prva nagrada za pesmu „Posvećeno ženama žrtvama mržnje i ravnodušnosti” (Savona, 2014)
  • Nagrada „Scalabrini” za priču (2014)
  • Priznanje književnog udruženja „Konstantin Brankuši” za međunarodni doprinos književnosti (Temišvar, 2014)
  • Nagrada „Scalabrini” za pesmu „Bratstvo” (2016)[25]
  • Nagrada „Scalabrini” za pesmu „Imperativ ljubavi” (2018)[26]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ignjatović, M. D.; Trnavac, M. K. (2003). Leksikon pisaca prosvetnih radnika. 2. Beograd: Partenon. str. 217—218. ISBN 86-7157-223-4. 
  2. ^ a b Lopušina, M. (2021). Enciklopedija srpske dijaspore – Srbi u evropskim zemljama. Beograd: Službeni glasnik. str. 323. ISBN 978-86-519-2742-6. 
  3. ^ a b „Prijateljstvo bez granica”, RTS, 20. novembar 2023. Posećeno 15. aprila 2024.
  4. ^ „Poezija koja budi savest”, RTS, 14. april 2017. Posećeno 15. aprila 2024.
  5. ^ „La pace e i popoli Balcanici”, Voci di Pace, 2008. Posećeno 15. aprila 2024.
  6. ^ „Multiculturalismo e accoglienza all'Istituto ’Fedele Lampertico’ di Vicenza”, Voci di Pace, 6. jul 2013. Posećeno 15. aprila 2024.
  7. ^ „A Vinova le ’Api morte’: l’11 maggio si parla di violenza di genere a Vicenza con Marina Peric, Michele Volpin, Rada Rajic e Paolo Mele”, Vipiù, 10. maj 2018. Posećeno 15. aprila 2024.
  8. ^ „Scuola di lingua serba ’Sveti Sava’ a Vicenza”, Voci di Pace, 17. jun 2019. Posećeno 15. aprila 2024.
  9. ^ „Niz Dunav tekla poezija”, Vesti, 5. septembar 2023. Posećeno 15. aprila 2024.
  10. ^ „Melania Rusu-Caragioiu: Poezia în afara hotarelor – Poesia Oltre Confini”, Revista Armonii Culturale, 11. avgust 2023. Posećeno 15. aprila 2024.
  11. ^ „Stihovi koji šapuću istinu”, RTS, 5. novembar 2019. Posećeno 15. aprila 2024.
  12. ^ „La Storia di Nikola si fa poesia”, La Domenica di Vicenza, 19. jun 2010. Posećeno 15. aprila 2024.
  13. ^ „Ekskluzivno za ’Vesti’: „Moja nostalgija”, Vesti, 31. januar 2021. Posećeno 15. aprila 2024.
  14. ^ „Poetski trio ’U tri reči’ izvodi vlašku pesmu ’Na izvoru’ (Video)”, Vesti, 17. jul 2021. Posećeno 15. aprila 2024.
  15. ^ „Poetski trio ’U tri reči’: Osmeh je svetionik u moru mržnje”, Vesti, 21. jul 2022. Posećeno 15. aprila 2024.
  16. ^ „Mojoj i našoj Grozdani Olujić”, RTS, 18. mart 2019. Posećeno 15. aprila 2024.
  17. ^ „A Vicenza la poesia diventa multilingue”, La Domenica di Vicenza, 12. jun 2010. Posećeno 26. aprila 2024.
  18. ^ „Scrittrice serba e vicentina doc: ecco l’ultimo libro di Rada Ristic”, La Domenica di Vicenza, 13. novembar 2010. Posećeno 15. aprila 2024.
  19. ^ „Promocija knjige ’Latice duše’ Rade Rajić Ristić”, RTS, 28. april 2017. Posećeno 15. aprila 2024.
  20. ^ „Poetska družina ne da tišini da pobedi”, RTS, 21. novembar 2017. Posećeno 15. aprila 2024.
  21. ^ „Presentazione del libro di poesie ’Scintille di speranza’”, Comune di Vicenza, 15. septembar 2018. Posećeno 26. aprila 2024.
  22. ^ „’Duga ljubavi’ u Vićenci”, RTS, 20. februar 2020. Posećeno 15. aprila 2024.
  23. ^ „Komad neba, pirotski ćilim i srpske pesme iz Rumunije”, Radio Beograd, 24. decembar 2021. Posećeno 15. aprila 2024.
  24. ^ „Povezali su nas stihovi ispod istog komada neba”, RTS, 22. decembar 2021. Posećeno 15. aprila 2024.
  25. ^ „Nagrada ’Skalabrini’ pesnikinji Radi Rajić Ristić”, RTS, 22. mart 2016. Posećeno 15. aprila 2024.
  26. ^ „Nagrada ’Maternji jezik’ književnici Radi Rajić Ristić”, RTS, 4. jun 2018. Posećeno 15. aprila 2024.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]