Renbusar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Renbusar (nem. Rhön Bussard)

Jedrilica Rhönbussard u muzeju
Jedrilica Rhönbussard u muzeju

Opšti podaci
Namena Obuka i trenaža
Posada 1
Poreklo  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač Akademski Aeroklub Beograd (licenca)
Probni let 1937.(YU)
Uveden u upotrebu 1937.(YU)
Povučen iz upotrebe 1971.(Finska)
Status neaktivan
Prvi operater AAK Beograd
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Renbusar (nem. Rhön Bussard) je jednoseda vazduhoplovna jedrilica, drvene konstrukcije. Napravljena je u Kraljevini Jugoslavija 1936—1937. godine u radionici Akademskog Aerokluba Beograd namenjena takmičenjima i trenaži sportskih pilota i jedriličara.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Renbusar crtež u tri projekcije
Jedrilica Renbusar u Argentini
Jedrilica AAK Renbusar YU-OLUJ iz 1938.

Proizvođač i konstruktor jedrilica Alekander Šlajher (nem. Alexander Schleicher) je počeo 1932. tražiti jedrilicu koja će popuniti prazninu između Grunau Babi-a i visoko sposobnih jedrilica toga doba a da bude jeftinija od njih. Angažovao je projektanta Hansa Jakobsa[1] (nem. Hans Jacobs) a rezultat je bio Renbusar (nem. Rhön Bussard) koja je prvi put poletela 1933. godine[2].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Renbusar (nem. Rhön Bussard) je bila jedrilica drvene konstrukcije. Trup joj je bio elipsastog oblika obložen oplatom od špera. Na kljunu je bila smeštena otvorena pilotska kabina sa vertrobranom od pleksiglasa.

Krila su bila ravna, kombinovanog oblika: koren i središnji deo krila je bio pravougaonik a vrh krila je bio trapezastog oblika sa zaobljenim krajevima. Krilo je bilo postavljeno na gornjoj ivici trupa tako da je letelica bila klasifikovana kao visokokrilni monoplan. Noseća konstrukcija krila je bila drvena sa prednje strane obložena drvenom lepenkom a zadnje ivice krila i upravljačke površine presvučene su impregniranim platnom. Aeroprofil krila je bio Gö 535. Krila su bila opremljena aerodinamičkim Schempp-Hirth kočnicama.

Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio drveni klizač (skija) pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Renbusar (nem. Rhön Bussard) a prema izvorima[3]

Finesa 1 : 19,8 pri brzini 67,3 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 130 km/h
  • minimalna brzina 50 km/h
  • maks. brzina aero vuče 120 km/h
  • maks. brzina vitla 80 km/h
  • minimalno propadanje   0,88m/s pri brzini 57,7 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 14,30m
  • dužina 5,80m
  • visina 2,00m
  • površina krila 14,10m²
  • aeroprofil krila Gö 535
  • vitkost 14,50
  • maks. opterečenje krila; 17,4kg/m²
Masa
  • sopstvena 150 kg
  • nosivost 95 kg
  • poletna 245 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Renbusar (nem. Rhön Bussard) se proizvodila u Nemačkoj počev od 1934. godine i do kraja rata je proizvedeno preko 220 primeraka ovih jedrilica.

Jedini primerak u Kraljevini Jugoslaviji je izrađen u radionici Akademskog Aerokluba u Beogradu 1936—37. Pošto je u to vreme bila najbolja jedrilica u Jugoslaviji učestvovala je na raznim takmičenjima i dva puta uzastopce (1938. i 1939) osvajala je prva mesta na nacionalnom jedriličarskom prvenstvu i Mariboru. Bila je registrovana oznakom YU-OLUJ.[4] Sa ovom jedrilicom je 2. juna 1940. godine doživeo udes na Banjičkom visu u Beogradu nastavnik jedriličarstva i član Akademskog aerokluba student tehnike Dušan Nedoklanac. Tom prilikom Dušan je poginuo a jedina jedrilica Renbusar je totalno uništena[5][6][7].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

U Srbiji nije sačuvana ova jedrilica niti njeni ostatci. U Nemačkoj je jedna jedrilica ovog tipa registarskog broja D-7059 proizvedena 1937. godine, potpuno remontovana 1993. godine i od tada je u letnom stanju. Od 1993. ova jedrilica je imala 340 poletanja i 132 sata leta. Vlada pokrajine Heasen ga je proglasila 2011. za Mobilni tehnički spomenik i sada je na restauriraciji[8]. U 2010. godini na evidenciji vazduhoplova su bila još aktivna tri Renbusar-a, dva u Nemačkoj i jedan u Belgiji. U muzeju vazduhoplovstva Finske se čuvaju ostatci trupa ove jedrilice.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hans Jacobs”. Arhivirano iz originala 28. 02. 2014. g. Pristupljeno 24. 06. 2020. 
  2. ^ Simons, Martin (2013). Segelflugzeuge 1920 bis 1945 (na jeziku: (jezik: nemački)). Bonn: Eqip. ISBN 3-9806773-6-2. 
  3. ^ „The Rhönbussard - 1933”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2019. g. Pristupljeno 14. 12. 2019. 
  4. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  5. ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  6. ^ Paluba slike:banjica 1940.jpg и bbanjica 1940.jpg
  7. ^ Жртва једриличарског спорта
  8. ^ „Wasserkuppe: Rhönbussard”. Arhivirano iz originala 08. 06. 2019. g. Pristupljeno 14. 12. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Simons, Martin (2013). Segelflugzeuge 1920 bis 1945 (na jeziku: (jezik: nemački)). Bonn: Eqip. ISBN 3-9806773-6-2. 
  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich-Von den Anfängen bis zur Gegenwart-Enzyklopädie (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: Ayiatik Verlag GmbH. ISBN 3-925505-78-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]