Rogožarski AŽR

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rogožarski AŽR
Rogožarski AŽR
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnjeprototip
Dužina7,55
Razmah krila10,55
Visina3,05
Površina krila27,00
Prazan859
Normalna poletna1.433
Klipno-elisni motorValter-Kastor (240 KS)
Snaga176 kW
Maks. brzina na H=0215 km/h
Dolet745 km
Plafon leta5.320 m
Brzina penjanja287 m/min

AŽR je jugoslovenski školski avion za prelaznu-lovčku obuku dvosedi, jednomotorni dvokrilac koji je proizveden 1930. godine u jugoslovenskoj firmi Rogožarski iz Beograda.[1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Rogožarski AŽR

Avion AŽR je projektovao inž. Viljem Šuster krajem 1929, početkom 1930. godine. kada se završava i izrada prototipa. Prvi probni let je obavio fabrički probni pilot Bogomil Jaklič 5. novembra 1930. god. Avion je namenjen vojnoj upotrebi tj. prelaznoj lovačkoj obuci vojnih pilota i trebalo je da zameni zastarele avione Hansa Brandenburg.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Motor Walter Castor ugrađen u avion Rogožarski AŽR

Avion je bio dvokrilac sa donjim krilom manjim od gornjeg. Avion je bio opremljen radijalnim, vazduhom hlađenim motorom sa sedam cilindara Valter - Kastor 240 KS i drvenom dvokrakom elisom fiksnog koraka. Avion je imao duple komande a dva člana posade (pilot i instruktor letenja) su sedeli jedan iza drugog[2]. Trup aviona, pravougaonog poprečnog preseka je u celosti izrađen od drveta obložen šperom. Krila su sa zaobljenim krajevima, sa svake strane povezana parom metalnih upornica i žičanim zatezačima. Konstrukcija krila je izvedena od drveta presvučena platnom. Stajni trap je bio fiksan bez osovine[3].

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Nakon završenih fabričkih ispitivanja avion je ispitala i komisija Komande VV i nije dozvolila serijsku proizvodnju zbog niza uočenih nedostataka u upravljivosti avionom. Fabrika je avion od 1931. godine koristila u reklamne svrhe: demonstracione letove, učešće na aero-mitinzima, takmičenjima za kraljev pehar i slično, nadajući se ipak da će doći do aranžmana sa vojskom. S obzirom da do toga nije došlo Rogožarski je odustao od daljeg usavršavanja aviona AŽR registrovao ga je kao civilni avion koji je korišćen za potreba fabrike. Avion je dobio civilnu registraciju UN-PAU[4]. U međuvremenu nastaje velika ekonomska kriza koja je mnogo pogodila firmu Rogožarski pošto je neposredno pre toga firma izgradila nove pogone zaduživši se kod banaka a izostale su i poruđbine te je 1933. godine firma Rogožarski bankrotirala. Avion AŽR je stajao u hangaru nije leteo i čekao je bolje dane, stoga nije dobio novu registracionu oznaku (YU...). U leto 1934. godine, posle saniranja fabrike koja sada postaje akcionarsko društvo pod istim nazivom, Komanda VV otkupljuje avion AŽR za prilično visoku cenu i na taj način pomogla firmi Rogožarski da ispliva iz finansijskih nevolja. Posle preuzimanja avion je kod vojske korišćen za namenu za koju je i projektovan, služio je za prelaznu lovačku obuku i trenažu pilota lovaca sve do 1937. godine kada je povučen iz upotrebe[5].

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Almanah Jugoslovenskog vazduhoplovstva 1931-1932, Beograd, Vreme, 1932,
  2. ^ S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Štamparija Drag. Gregorić, Beograd, 1933.
  3. ^ Janić, Čedomir (april 2000). „Rogožarski AŽR”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 17: 34. ISSN 1450-6068. 
  4. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 24. 07. 2010. 
  5. ^ O. Petrović., Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941), Let 3/2004. Beograd, 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gunston, Bill. World Encyclopedia of Aero Engines. Cambridge, England. Patrick Stephens Limited. 1989. ISBN 978-1-85260-163-8.
  • Janić, Čedomir (april 2000). „Rogožarski AŽR”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 17: 34. ISSN 1450-6068. 
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  • O. Petrović., Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941), Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Štamparija Drag. Gregorić, Beograd, 1933.
  • Almanah Jugoslovenskog vazduhoplovstva 1931-1932, Beograd, Vreme, 1932,
  • Bosnić, Petar (2003). „Domaći školski i prelazni avioni 1924-1941. godine”. Naša krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Jugoslovenski Aeroklub "Naša krila". 36: 7—9. ISSN 0354-5121. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113—126. ISSN 2334-7082. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]