Sahnin
Sahnin סַחְ'נִין, סִכְנִין سخنين | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Izrael |
Okrug | Severni okrug |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2018. | 31.057 [1] |
— gustina | 3.163,92 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 32° 52′ S; 35° 18′ I / 32.87° S; 35.30° I |
Površina | 9,816 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Safat Abo Raja |
Sahnin (arap. سخنين; hebr. סַחְ'נִין ili סִכְנִין − Sihnin) je većinski arapski grad u Severnom okrugu države Izrael, koji se nalazi u donjoj Galileji, oko 23 km istočno od Akoa. Sahnin je status grada dobio 1995. Grad je 2018. godine imao 31.057 stanovnika,[2] većinom muslimana i značajnom hrišćanskom manjinom.[3] U Sahninu živi najveća populacija sufijskih muslimana unutar Izraela, koja broji oko 80 članova.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Sahnin je izgrađen na tri brežuljka i nalazi se u dolini okruženoj planinama, od kojih je najviša visoka 602 metra. Njegov seoski pejzaž gotovo je u potpunosti prekriven grmljem masline i smokve, kao i origana i sezama.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naselje Sahnin je staro najmanje 3.500 godina, prvi put je pomenuto 1479. godine pre nove ere u spisima iz doba drevnoegipatskog faraona Tutmosa II, u kojima je navedeno kao centar za proizvodnju indigo boje. Asirski kralj Sargon II takođe ga pominje pod imenom „Suginin”.
Sahnin se nalazi na drevnom lokalitetu, na kom su pronađeni ostaci prastarih stubova i cisterni.[4] Pominje ga Josif Flavije kao Sogane, grad utvrđen 66. godine.[5] Cisterna, iskopana u blizini džamije u starom gradskom jezgru, otkrila je fragmente keramike iz perioda od 1. do 5. veka p. n. e.[6]
U krstaškom dobu bio je poznat kao „Zekanin”.[7] Bio je jedan od „kasalija” (sela) koja su data 1174. godine „Filipeu le Rusu”.[8][9] [10][7] Potomci Filipe le Rusa 1236. godine potvrdili su prodaju poseda Sahnina.[11][12][13]
Osmansko doba[uredi | uredi izvor]
Sahnin je pomenut u Osmanskom poreskom popisu iz 1596. godine, i prema njemu selo se nalazilo u nahiji Ako, koja je bila deo Sandžaka Safad. Stanovništvo naselja je živelo u 66 domaćinstava, a bilo je i 8 neženja, svi tanovnici sela bili su muslimani. Seljani su plaćali fiksnu poresku stopu od 20% na razne poljoprivredne proizvode, uključujući pšenicu, ječam, masline, pamuk, i na vodenicu; ukupno 12.138 akči.[14][15]
„Suhnin” je 1838. godine naveden kao muslimansko i hrišćansko selo u okrugu „Eš-Šagur”, smeštenom između Safada, Akoa i Tiberijade.[16]
Britanski konzul Rodžers procenio je 1859. godine da selo ima 1.100 stanovnika, kao i da obrađeno područje pokriva površinu od 100 fedana,[17] dok je Viktor Geren 1875. naveo da ima 700 stanovnika, kako muslimana, tako i Grka pravoslavaca i „Grka šizmatika”.[18]
Britanski Fond za Istraživanje Palestine (PEF) je 1881. sproveo Premer Palestine, pri opisu sela Sahnin navedeno je sledeće: „Veliko selo od kamena i ćerpiča, usred maslinika, sa malom džamijom. Snabdevanje vodom je iz velikog rezervoara oko pola milje na jugoistok. Stanovnici su muslimani i hrišćani”.[19]
Popis stanovništva koji je sproveden oko 1887. godine pokazao je da Sahnin ima oko 1.915 stanovnika; 1.640 muslimana, 150 katolika i 125 grčkih hrišćana.[20]
Doba Britanskog mandata nad Palestinom[uredi | uredi izvor]
U vreme popisa stanovništva u Palestini (1922) koji su sprovele vlasti britanskog mandata, Sahnin je imao 1.575 stanovnika; 1.367 muslimana i 208 hrišćana;[21] 87 pravoslavnih i 121 grkokatolika (Melkita).[22] Na sledećem popisu stanovništva u Palestini (1931) broj stanovnika je porastao na ukupno 1.891; 1.688 muslimana, 202 hrišćanina i 1 Jevrejin, koji živeli su u ukupno 400 domaćinstava. [23]
Prema statističkim podacima o selima Palestine, koje je prikupila vlada Britanskog mandata nad Palestinom (1945), Sahnin je imao 2.600 stanovnika; 2.310 muslimana i 290 hrišćana.[24] Dok je površina zemlje koja je pripadala selu bila 70.192 dunama..[25] Za plantaže i zemljište koje je navodnjavano korišćeno je 3.622 dunuma, za žitarice 29.366 dunum,[26] dok je 169 dunuma bilo građevinsko zemljište (pod kućama).[26]
Država Izrael[uredi | uredi izvor]
Tokom Arapsko-izraelskog rata (1948), Sahnin se izraelskim snagama predao 18. jula 1948, tokom Operacije Dekel, ali su ga arapske snage ponovo osvojile. Konačno je se preda bez bitke tokom Operacije Hiram, 29. - 31. oktobra 1948. Mnogi stanovnici su pobegli na sever, ali neki su ostali i izraelska vojska ih nije proterala.[27]
Tokom protesta Dan Zemlje 1976. godine, Sahnin je postao jedno od prvih mesta u kome je organizovan marš. Tada su tokom velikih protesta protiv vladine eksproprijacije 20 km² arapske zemlje u blizini Sahnina izraelske snage ubile šest izraelskih Arapa. Kasnije iste godine, tokom sukoba s policijom ubijena su još tri civila. Dvojica stanovnika grada ubijena su u Jerusalimu tokom Druge intifade 2000. godine.
Sport[uredi | uredi izvor]
Gradski fudbalski klub, Bnej Sahnin, postao je 2003. godine jedan od prvih arapskih timova koji su igrali u izraelskoj premijer ligi, najvišem nivou izraelskog fudbala.[28] Sledeće godine klub je osvojio Državni kup i bio je prvi arapski tim koji je to uspeo; posledično, sledeće sezone je učestvovao u kupu UEFA, gde je izgubio od Njukasl junajteda. Tim je 2005. dobio novi stadion „Doha”, koji su finansirali izraelska vlada i nacionalni olimpijski komitet Katara, po čijoj prestonici je stadion dobio ime. Stadion je kapaciteta 5.000.[28]
Sahnin je takođe rodni grad Abasa Suana, izraelskog međunarodnog fudbalera koji je prethodno igrao za Bnej Sahnin. Grad i njihov fudbalski tim tema su dokumentarnog filma iz 2010. godine After the Cup: Sons of Sakhnin United.[29]
Bnej Sahnin igrao je 19. septembra 2008. utakmicu sa španskim timom Deportivo la Korunja.[30]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Spisak arapskih gradova i sela napuštenih tokom Arapsko-izraelskog rata (1948)
- Spisak arapskih gradova i sela u Izraelu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Population in the Localities 2018” (XLS). Israel Central Bureau of Statistics. 25. 8. 2019. Pristupljeno 26. 8. 2019.
- ^ „General” (PDF). Israel Central Bureau of Statistics.
- ^ סח'נין 2014
- ^ Dauphin 1998, str. 663–664
- ^ Tsafrir et al, 1994, p. 235
- ^ Tahan (2005). „Sakhnin”.[mrtva veza]
- ^ a b Frankel 1988, str. 255
- ^ Strehlke (1869). „No. 7”. str. 8.
- ^ Röhricht (1893). „RHH No. 517”. str. 137.
- ^ Ellenblum (2003). „note 16”. str. 109.
- ^ Strehlke (1869). „No.81”. str. 64.
- ^ Röhricht (1893). „RHH No. 1069”. str. 269.
- ^ cited in Frankel, 1988, p. 265
- ^ Hütteroth and Abdulfattah, 1977, p. 191
- ^ Note that Rhode, 1979, p. 6 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2019) writes that the Safad register that Hütteroth and Abdulfattah studied was not from 1595/6, but from 1548/9
- ^ Robinson; Smith (1841). „vol. 3, 2nd appendix”. str. 133.
- ^ Conder; Kitchener (1881). „SWP I”. str. 286.
- ^ Guérin (1880). „Guérin”. str. 469— 471.
- ^ Conder; Kitchener (1881). „SWP”. str. 285–286.
- ^ Schumacher (1888). „Population list of the Liva of Akka”. str. 174.
- ^ Barron (1923). „Table XI, Sub-district of Acre”. str. 37.
- ^ Barron (1923). „Table XI, Sub-district of Acre”. str. 50.
- ^ Mills (1932). „Sub-district of Acre”. str. 102.
- ^ Government of Palestine, Department of Statistics, 1945, p. 4
- ^ Hadawi (1970). „Quoted in Hadawi: Government of Palestine, Department of Statistics. Village Statistics, April, 1945”. str. 41.
- ^ a b Hadawi (1970). „Quoted in Hadawi: Government of Palestine, Department of Statistics. Village Statistics, April, 1945”. str. 131.
- ^ Morris, 1987, p. 226
- ^ a b International Herald Tribune (15. april 2007). „Soccer: In Israel and Italy, storied teams rise”.
- ^ imdb.com (2009). „After the Cup: Sons of Sakhnin United”.
- ^ EL PAÍS (26. 7. 2008). „El Deportivo de La Coruña vuelve a Europa”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Barron, J.B., ur. (1923). Palestine: Report and General Abstracts of the Census of 1922. Government of Palestine.
- Conder, C.R.; Kitchener, H.H. (1881). The Survey of Western Palestine: Memoirs of the Topography, Orography, Hydrography, and Archaeology. 1. London: Committee of the Palestine Exploration Fund.
- Dauphin, Claudine (1998). La Palestine byzantine, Peuplement et Populations. BAR International Series 726 (na jeziku: French). III : Catalogue. Oxford: Archeopress. ISBN 0-860549-05-4.
- Ellenblum, Ronnie (2003). Frankish Rural Settlement in the Latin Kingdom of Jerusalem. Cambridge University Press. ISBN 9780521521871.
- Frankel, Rafael (1988). „Topographical notes on the territory of Acre in the Crusader period”. Israel Exploration Journal. 38 (4): 249—272.
- Government of Palestine, Department of Statistics (1945). Village Statistics, April, 1945.
- Guérin, V. (1880). Description Géographique Historique et Archéologique de la Palestine (na jeziku: French). 3: Galilee, pt. 1. Paris: L'Imprimerie Nationale.
- Hadawi, S. (1970). Village Statistics of 1945: A Classification of Land and Area ownership in Palestine. Palestine Liberation Organization Research Center.
- Hütteroth, Wolf-Dieter; Abdulfattah, Kamal (1977). Historical Geography of Palestine, Transjordan and Southern Syria in the Late 16th Century. Erlanger Geographische Arbeiten, Sonderband 5. Erlangen, Germany: Vorstand der Fränkischen Geographischen Gesellschaft. ISBN 3-920405-41-2.
- Mills, E., ur. (1932). Census of Palestine 1931. Population of Villages, Towns and Administrative Areas. Jerusalem: Government of Palestine.
- Morris, B. (1987). The Birth of the Palestinian refugee problem, 1947-1949. Cambridge University Press. ISBN 0-521-33028-9.
- Palmer, E.H. (1881). The Survey of Western Palestine: Arabic and English Name Lists Collected During the Survey by Lieutenants Conder and Kitchener, R. E. Transliterated and Explained by E.H. Palmer. Committee of the Palestine Exploration Fund.
- Rhode, H. (1979). Administration and Population of the Sancak of Safed in the Sixteenth Century (PhD). Columbia University. Arhivirano iz originala 20. 04. 2019. g. Pristupljeno 29. 05. 2020.
- Robinson, E.; Smith, E. (1841). Biblical Researches in Palestine, Mount Sinai and Arabia Petraea: A Journal of Travels in the year 1838. 3. Boston: Crocker & Brewster.
- Röhricht, R. (1893). (RRH) Regesta regni Hierosolymitani (MXCVII-MCCXCI) (na jeziku: Latin). Berlin: Libraria Academica Wageriana.
- Schumacher, G. (1888). „Population list of the Liwa of Akka”. Quarterly statement - Palestine Exploration Fund. 20: 169—191.
- Strehlke, E., ur. (1869). Tabulae Ordinis Theutonici ex tabularii regii Berolinensis codice potissimum. Berlin: Weidmanns.
- Tahan, Hagit (29. 12. 2005). „Sakhnin” (117). Hadashot Arkheologiyot – Excavations and Surveys in Israel.
- Tsafrir, Y.; Leah Di Segni; Judith Green (1994). (TIR): Tabula Imperii Romani: Judaea, Palaestina. Jerusalem: Israel Academy of Sciences and Humanities. ISBN 965-208-107-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sakhnin municipality site Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. septembar 2019)
- Welcome To Sakhnin
- Survey of Western Palestine, Map 5: IAA, Wikimedia commons
- 'Not quite Zurich' Eretz magazine