Sveta Sara
Sveta Sara | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 10. |
Mesto rođenja | Egipat, Gornji Egipat |
Mesto smrti | Sant Mari du la Mer, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | tradiciji Roma katolika u Evropi |
Glavno svetilište | Crkva Gospe od mora u primorskom mestu Sant Mari du la Mer |
Praznik | 24. maj |
Zaštitnik | Roma |
Sporno | nekanonizovana |
Sveta Sara, poznata i kao Sara la Kali (franc. Sara-la-Kali, roms. Sara e Kali), Kali Sara[1] ili Crna Sara (franc. Sara la noire), mitska je zaštitnica romskog naroda. Centar poštovanja ove svetice je naselje Svete Marije od Mora (franc. Saintes-Maries-de-la-Mer), region Provansa-Alpi-Azurna obala. Mesto je hodočašća za Rome u južnoj Francuskoj. Prema legendi, Sveta Sara bila je sluškinja jedne od Tri Marije i sa njom je, tokom progona ranih hrišćana u Jerusalimu stigla do obala Francuske.[2]
Legenda o Tri Marije[uredi | uredi izvor]
Prema raznim legendama, tokom velikog progona ranih hrišćana u Jerusalimu vlasti su preduzele sve da uklone Isusove sljedbenike, a posebno Apostole i Isusove prijatelje. S tom namerom su u jednu lađu bez vesala i jedara prisilno ukrcali Lazara, koga je Isus vaskrsao, njegove sestre Martu i Mariju, Mariju Salomu (majku apostola Jovana i Jakova), Svetu Mariju Kleofinu i Salomu i nekoliko Isusovih učenika. Među njima je bila i Isusva učenica Sara la Kali, rodom iz Gornjeg Egipta, za koju neke legende tvrde da je bila crna sluškinja jedne od tri Marije, najčešće Marije Kleofine.[3] Namera jerusalimskih vlasti bila je da ih usmrtiti bez prolivanja krvi - glađu, žeđu ili u talasima Sredozemnog mora.
Božjim čudom lađa je vrlo brzo doplovila do južnih obala Francuske, u blizini današnjeg Marselja. Kako su Lazar i njegovi saputnici sa broda govorili grčki, kontakt sa stanovništvom je lako uspostavljen. Nisu se svi iskrcali. U lađi su ostale dve Marije i Sara. One su otplovile malo dalje. Mesto koje im je Svevišnji dodelio za Evangelizaciju dobilo je po njima ime, koje nosi sve do danas - Svete Marije od Mora (franc. Saintes-Maries-de-la-Mer).[4]
Prema drugom predanju, Sara je dočekala Tri Marije kada su stigle u Galiju. Franc de Vil, u svojoj knjizi „Tradicija Roma u Belgiji” iz 1956. godine, piše:[5]
„ | Među prvima koji su primili prvo Otkrivenje bila je Sara Kali. Bila je plemenitog roda i starešina svog plemena na obalama Rone. Znala je tajne koje su joj prenete ... Romi su u tom periodu praktikovli politeističku religiju, a jednom godišnje iznosili su na svojim ramenima kip boginje Inane (Astarte) i ulazili u more da bi primili blagoslov. Jednog dana Sara je imala vizije da će doći Sveci koji su prisustvovali Isusovoj smrti i da im mora pomoći. Sara ih je videla kako stižu čamcem. More je bilo nemirno i čamac je pretio da se prevrne. Marija Saloma bacila je ogrtač na talase, a Sara je, koristeći ga kao splav, odplovila prema svecima i pomogla im da dođu do kopna moleći se... | ” |
Iako legenda o dolasku Tri Marije u Francusku potiče iz kasnog srednjeg veka, ovaj događaj pominje se i ranije, na primer u najpoznatijoj srednjovekovnoj hagiografskoj zbirci „Zlatna legenda” (lat. Legenda aurea, ili „Legenda svetaca” lat. Legenda sanctorum)[6] iz 13. veka. Lik Svete Sare se prvi put pojavio u knjizi Vinsenta Filipona, „Legenda o Svetim Marijama” (franc. La Légende des Saintes-Maries) iz 1521. godine, gde je predstavljena kao dobrotvorka koja pomaže ljudima prikupljanjem milostinje, što je dovelo do opšteg uverenja da je Ciganka. Posle toga Romi u Saru su je usvojili kao svoju sveticu.[7]
Svetilište[uredi | uredi izvor]
U naselju Svete Marije od Mora podignuta je u čast Bogorodice u 12. veku crkva Gospa od Mora, danas zaštićena francuskim zakonom kao spomenik kulture.[8] U kripti ove crkve čuvaju se kao relikvije statue Marije Kleofine, Marije Salome i Marije Magdalene. U kripti se nalazi i grob Svete Sare la Kali, kao i njena statua.[4]
Hodočašće[uredi | uredi izvor]
Svake godine 24. i 25. maja održava se velika romska svečanost u čast Svete Sare. Dan hodočašća je 24. maj. Tog dana statua Svete Sare, zajedno sa statuama Marije Kleofine i Marije Salome, odnosi se do mora da bi se simbolično ponovio dolazak u Francusku. Na svetkovini se okuplja na hiljade Roma katolika iz cele Evrope, a najviše iz Francuske, Italije, Rumunije, Španije i Portugalije.
Posle mise u crkvi kreće procesija koju predvode konjanici sa crvenom zastavom na kojoj je zlatni krst, a mnogi učesnici se trude da dodirnu statue i celivaju ih, uzvikujući „Živela Sveta Sara!”. Pevajući i moleći se, procesija se sa statuom spušta do obale i ulazi u more. Statuu, obučenu u šarenu, svake godine posebno napravljenu, cigansku odeću, prskaju morskom vodom. Posle ovog obreda na obali mora sledi molitva koju predvode sveštenici Dominikanskog reda. Molitvi prisustvuje na hiljade Roma, turista i lokalnih stanovnika, svečano obučenih u provansalsku narodnu nošnju.
U ovucrkvu dolaze na na hiljade Roma katolika da tu krste svoju decu.[4]
Naučne teorije[uredi | uredi izvor]
Neki autori su napravili paralele između ove ceremonije i poštovanja hinduističke boginje Kali (oblik Durga ).[9] Ronald Li, u svojoj knjizi Romska boginja Kali Sara (engl. The Romani goddess Kali Sara) iz 2001. godine, navodi:[10][11]
„ | Ako uporedimo ovu ceremoniju sa ceremonijama u Francuskoj, u svetištu Svete Sare (zvana Sara e Kali na romskom), možemo uvideti da je obožavanje boginje Kali/Durga/Sara preneseno na hrišćansku figuru ... u Francuskoj, na nepostojeću „sveticu” zvanu Sara, koja je zapravo deo obožavanja boginje Kali/Durga/Sara među određenim grupama u Indiji. | ” |
-
Okupljanje Roma u naselju Svete Marije od Mora 1852. godine
-
Procesija početkom 20. veka
-
Molitva na obali, sa Benediktinskim sveštenicima, početkom 20. veka
-
Procesija 1917. godine
-
Okupljanje Roma u naselju Svete Marije od Mora 1920. godine
-
Konjanici na procesiji 1935. godine
Sveta Sara u popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Neki autori, između ostalih i Margaret Starberd u knjizi Hristova izgubljena nevesta i Sveti gral[12] i frida Hasnain u knjizi Potraga za istorijskim Isusom (A Search for the Historical Jesus),[13] a koji se bave temama iz pseudoistorijske u knjizi Sveta krv, sveti gral Majka Bejdženta, sugerišu da je Sara bila ćerka Isusa Hrista i Marije Magdalene. Ove ideje su popularizovali Den Braun u svom romanu Da Vinčijev kod, Eron Manusov u romanu Ahavin san (Ahavah's Dream),[14] i Elizabet Kaningem u Hronikama Maeve (The Maeve Chronicles).[15] Lokalno stanovništvo odbacuje ove spekulacije.[16][17]
- U romanu Linija Rozabal (The Rozabal Line), autor Ašvin Sangi iznosi da se Sara la Kali odnosi na tri hinduističke boginje - Sarasvati, Lakšmi i Kali - boginje znanja, bogatstva i moći, koje simbolizuju trojstvo ženske moći.[18]
- U romanu Paula Koelja Veštica iz Portobela, Sveta Sara se pominje nekoliko puta.[19]
- Radnja trilera Karavan za Vakares (Caravan to Vaccarès) Alistera Meklina iz 1970. godine smeštena je u vreme hodočašća u Sant Mari du la Mer.
- Statua Svete Sare pojavljuje se u dokumentarnom filmu Tonija Gatlifa Latcho drom (Sigurno putovanje), iz 1993. godine, gde se prikazuje procesija tokom koje je odnose u more.
- U francuskom igranom filmu Korkoro (Korkoro) iz 2009. godine, čiji je autor takođe Toni Gatlif, Romi se često mole Svetoj Sari.
- Švedski strit-art umetnik Czon (Czon) oslikao je 2018. godine portret Sare La Kali ispred crkve u Sant Mari du la Mer-u[20]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Radojlović, Vesna. „Priča o Ciganima”. Pristupljeno 8. 4. 2020.
- ^ Bart McDowell, Gypsies: Wanderers of the World, pp. 38–57.
- ^ Michal Droit, Carmague, p. 19.
- ^ a b v „JEDINA USPJELA OKUPITI NA TISUĆE CIGANA NA JEDNOM MJESTU: Crna Sara – zaštitnica CIGANA!”. Dnevno.hr. 21. jun 2016. Pristupljeno 8. 4. 2020.
- ^ Franz de Ville, Traditions of the Roma in Belgium.
- ^ „Legenda aurea”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 8. 4. 2020.
- ^ „Myth 101 – Saint Sarah – OPUS Archives and Research Center”. 15. 2. 2011.
- ^ „Église paroissiale Notre-Dame-de-la-Mer”. Zvanični veb-sajt. Ministarstvo kulture Republike Francuske. Pristupljeno 8. 4. 2020.
- ^ Isabel Fonseca, Bury Me Standing: The Gypsies and Their Journey, pp. 106–107.
- ^ Ronald Lee, "The Rom-Vlach Gypsies and the Kris-Romani", p. 210.
- ^ Lee, R. (2002) The Romani goddess Kali Sara.
- ^ Starberd, Margaret (2005). Hristova izgubljena nevesta i Sveti gral. Beograd: Moć knjige. ISBN 86-83509-81-8.
- ^ Fida Hassnain, A Search for the Historical Jesus (Gateway Books, 1994).
- ^ Eron Manusov, Ahavah's Dream (PublishAmerica Inc, 2005).
- ^ Elizabeth Cunningham, Bright Dark Madonna, Monkfish Book Publishing Company, 2009; Red-Robed Priestess, Monkfish Book Publishing Company, 2011.
- ^ The Real Da Vinci Code, Channel Four Television, 3 February 2005.
- ^ Behind The Mysteries: Unlocking Da Vinci's Code – The Full Story, National Geographic Channel, 19 December 2004.
- ^ Sanghi, Ashwin (2010). The Rozabal Line. Northhill Publishing. ISBN 0615384501.
- ^ Koeljo, Paulo (2007). Veštica iz Portobela. Beograd: Paideia. ISBN 978-86-7448-364-0.
- ^ „Min vän: Romernas Skyddshelgon Sara La Kali, Sara e Kali, Svarta Sara, Saint Sarah – i Saintes Maries-de la Mar”. admin-czon.blogspot.se.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- de Ville, Franz, Traditions of the Roma in Belgium, Brussels, 1956.
- Droit, Michel, Carmague. Ernest and Adair Heimann (trans.). London: George Allen and Unwin, 1963.
- Fonseca, Isabel, Bury Me Standing: The Gypsies and Their Journey. New York: Knopf, 1996.
- Kinsley, David R. Hindu Goddesses: Visions of the Divine Feminine in the Hindu Religious Tradition.' Berkeley: University of California Press, 1988.
- Lee, Ronald, "The Rom-Vlach Gypsies and the Kris-Romani", in: Walter Weyrauch (ed.), Gypsy Law: Romani Legal Traditions and Culture, Berkeley: University of California Press, 2001.
- McDowell, Bart, Gypsies: Wanderers of the World', Washington: National Geographic Society, 1970.
- Weyrauch, Walter, "Oral Legal Traditions of Gypsies", in: Walter Weyrauch (ed.), Gypsy Law: Romani Legal Traditions and Culture, Berkeley: University of California Press, 2001.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Jarmila Balazova, Religion among the Roma