Pređi na sadržaj

Svetsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1991 — skok udalj za muškarce

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Takmičenje u skoku udalj u muškoj konkurenciji na 3. Svetskom prvenstvu u atletici 1991. u Tokiju održano je 29. i 30. avgusta na Olimpijskom stadionu.

Finale skoka udalj smatra se jednim od najboljih takmičenja u ovoj disciplini.[1] · [2].

Titulu svetskog prvaka sa iz Rima 1987. branio je Karl Luis iz SAD.

Kontekst[uredi | uredi izvor]

Karl Luis je veliki favorit Prvenstva, jer nije izgubio ѕa poslednjih deset godina sa 65 uzastopnih pobeda. Dvostruki je olimpijski pobednik i dvostruki svetski prvak u ovoj disciplini. Njegov najveći rival je Majk Pauel, osvajač srebrne medalje sa Olimpijskim igrama u Seulu i pobednih mnogih takmičenja u 1990. godini. Pobeda Pauela nad Luisom izgledala je nezamislivo iako se više puta približavao svetskom rekordu[3]. Pauel stiže u Tokio sa ličnim rekordom 8,66 m u 1990. godini, a najbolji rezultat 1991. godine 8,63 m. Luis ima lični rekord 8,79 m a najbolji rezultat sezone 6,84. Treći Amerikanac je Lari Majriks, jedan od najozbiljnijih kandidata za olimpijsku medalju.[4]. Već je imao skok od 8,74 m na otvorenom. Pre nego je došao na prvenstvo ovaj 35. godišnjak imao je najbolji skok u ovoj godini 8,50 m.

Iza Amerikanaca, za svetsko prvenstvo se kvalifikovalo skokovima manjim od 8,27 metara.

Rezime[uredi | uredi izvor]

Sledećeg dana 30. avgusta, Tokio su prekrili olujni oblaci. Tajfun je uskoro došao, jak vetar je često menjao pravac, bilo je vlažno i zagušljivo.[5]

Luis je finale započeo rekordom svetskih prvenstava 8,68 m i ubedljivo poveo ostavljajući najbližeg protivnika za 0,65 metara. Pauel je pogrešio i skočio ispod 8 metara, a Majriks je prestupio.

U drugoj seriji Pauel se sa približio Luisu. Uprkos ranijem odrazu postigao je 8,54 m. Luis je prestupio, a Majriks je treći sa 8,20 m.

U trećoj seriji Nemac Ditmar Haf privremeno zauzima treće mesto sa 8,22 m. Tokom doskoka Pauel zasnjicom dodiruje pesak ograničavajući skok na 8,29 m. Zatim Luiz uz pomoć vetra skače 8,83 m. blizu legendarnog rekorda Boba Bimona 8,90 m.

Majriks se vraća na treće mesto u četvrtoj seriji. Pauel je izveo još jedan pogrešan skok, koji je neizmereno procenjen na 8,80 m. On je lično proverio otisak sprinterica u plastelinu na odskočnoj dasci. Luis ponovo odgovara još daljim skokok i iako je anemometar pokazao vetar jači od dozvoljenog (+3,0 m/s) rezultat 8,91 m koji za jedan centimetar bolji od rekorda Boba Bimona nije priznat za svetski rekord, ali je priznat za plasman na ovom prvenstvu.

U petoj seriji Pauel je napravio validan skok uz vetar od 0,3 m/s, koji je u granicama dozvoljenim za obaranje rekorda. Nakon nekoliko sekundi čekanja, objavljena je dužina skoka od 8,95 m što je novi svetski rekord, pet centimetara više nego rekord Bimona star 23 godine. Posle ovog skakao je Luis koji se više ne bori protiv Bimona, nego Pauela. Skočio je 8,87 m sa vetrom u dozvoljenim granicam, što mu je novi lični rekord.

U poslednjoj seriji Pauel ima prestup. Obukao se i čekao poslednji skok Luisa. Skok je izmeren na 8,84 m. tako da je Pauel novi svestli prvaki i vlasnik svetskog rekorda u skoku udalj.

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Učestvovala su 43 skakača udalj iz 32 zemalje.[6]

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Osvajači medalja
Sjedinjene Američke Države Majk Pauel Sjedinjene Američke Države Karl Luis Sjedinjene Američke Države Lari Majriks

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Rekordi pre početka Svetskog prvenstva 1991.
Svetski rekord Bob Bimon  Sjedinjene Države 8,90 Meksiko Siti, Meksiko 18. oktobar 1968
Rekord svetskih prvenstava Karl Luis  Sjedinjene Države 8,67 Rim, Italija 5. septembar 1987.
Najbolji rezultat sezone Karl Luis  Sjedinjene Države 8,64 Njujork, SAD 15. jun 1991.
Afrički rekord Jusuf Ali Nigerija 8,27 Lagos, Nigerija 8. avgust 1989.
Azijski rekord Čen Cuenžung Kina 8,25 Peking, Kina 3. jun 1991
Severnoamerički rekord Bob Bimon  Sjedinjene Države 8,90 Meksiko Siti, Meksiko 18. oktobar 1968
Južnpammerički rekord Žoao Karlos de Oliveira  Brazil 8,36 Rijeti, Italija 21. jul 1979.
Evropski rekord Robert Emijan  Sovjetski Savez 8,86 Tsakhadzor, Jermenija 22. maj 1987.
Okeanijski rekord Gari Hani  Australija 8,27 Budimpešta, Mađarska 20. avgust 1984.
Rekordi posle Svetskog prvenstva 1991.
Svetski rekord Majk Pauel  Sjedinjene Države 8,95 Tokio, Japan 30. avgust 1991.
Rekord svetskih prvenstava
Severnoamerički rekord

Najbolji svetski rezultati u 1991. godini[uredi | uredi izvor]

Deset najboljih atletičara godine u skoku uudalj pre prvenstva (29. avgusta 1991), imali su sledeći plasman.[7]

1. Karl Luis  Sjedinjene Države 8,64 15. jun
2. Majk Pauel  Sjedinjene Države 8,63 15. jun
3. Lari Majriks  Sjedinjene Države 8,50 15. jun
4. Levelejn Stark  Sjedinjene Države 8,50 7. jul
5. Gordon Lejn  Sjedinjene Države 8,28 30. maj
6. Kostantinos Kukodimos  Grčka 8,26 8. jul
7. Džejmi Džeferson  Kuba 8,26 5. avgust
8. Gordon Meki  Sjedinjene Države 8,25 6. april
9. Džordž Ogbejde  Nigerija 8,24 3. jul
10. Ditmar Haf  Nemačka 8,25 6. april

Takmičari čija su imena podebljana učestvuju na SP 1987.

Satnica[uredi | uredi izvor]

Sva vremena su po lokalnom vremenu (UTC+9)

Datum Vreme Kolo
4. septembar 15,10 Kvalifikacije
5, septembar 17,30 Finale

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Kvalifikaciona norma za ulazak u finale iznosila je 8,05 m. Normu je preskočilo 7 takmičara (KV), još 8 se kvalifikoval na osnovu postignutog rezultata .[8]

Plasman Grupa Atletičar Država LR LRS #1 #2 #3 Rez.(m) Beleške
1. A Karl Luis Sjedinjene Američke Države SAD 8,79 8.64 8,56 KV
2. B Ditmar Haf Njemačka Nemačka 8,25 8,23 8,21 KV
3. B Lari Majriks Sjedinjene Američke Države SAD 8,74 8,50 8,20 KV
4. B Majk Pauel Sjedinjene Američke Države SAD 8,66 8,63 8,19 KV
5. B Kostadinos Kukodimos Grčka Grčka 8,26 8,26 8,12 KV
6. B Čen Cuenžung Kina Kina 8,26 8,26 8,05(v+2,3) KV
7. B Bogdan Tudor Rumunija Rumunija 7,95(d) 7,95(d) 8,05 KV,  LR 
8. A Andre Miler Njemačka Nemačka 8,11 7,76(d) 8,04 ќv
9. A Džejmi Džeferson Kuba Kuba 8,53 8,26 8,04 ќv
10. A Đovani Evamđelisti Italija Italija 8,43 7,93(d) 8,03 ќv
11. A Džordž Ogbejde Nigerija Nigerija 8,24 8,01 ќv
12. A Vladimir Očkan Sovjetski Savez SSSR 8,34 7,84(d) 8,01(v+2,1) ќv
13. A Dejvid Kulbert Australija Australija 8,13 8,01 ќv
14. B Robert Emijan Sovjetski Savez SSSR 8,86 8,00
15. A Edrik Floreal Kanada Kanada 8,20 8,20 7,95
16. A Mark Forsajt Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo 8,14 8,14 7,95
17. A Hesus Olivan Španija Španija 8,12 8,12 7,94
18. B Ijan Džejms Kanada Kanada 8,02 7,94
19. A Milan Gambala Čehoslovačka Čehoslovačka 7,89
20. B Fausto Friđerio Italija Italija 7,88
21. A Džejms Sabuli Kenija Kenija 7,86
22. B Jarmo Kerne Finska Finska 8,13 7,79
23. A Paulo de Oliveira Brazil Brazil 7,78
24. A Badara Mbenge Senegal Senegal 7,69 7,75
25. B Anhel Ernandez Španija Španija 8,12 8,12 7,75
26. A Ivan Stojanov Bugarska Bugarska 7,73
27. A Frans Mas Holandija Holandija 7,84(d) 7,45(d) 7,71
28. B Huang Geng Kina Kina 7,57(d) 7,57(d) 7,69
29. A Lotfi Kajida Alžir Alžir 7,51 7,68
30. B Krasimir Minčev Bugarska Bugarska 7,62
31. B Čaba Almaš Mađarska Mađarska 7,71(d) 7,71(d) 7,62
32. B Matijas Suneborn Švedska Švedska 7,61
33. B Murat Ajajdin Turska Turska 7,89 7,60(d) 7,57
34. A Džonatan Mojle Novi Zeland Novi Zeland 7,55 7,52
35. B Frank Zio Burkina Faso Burkina Faso 7,49 7,50  LR 
36. A Fransoa Reteno Gabon Gabon 7,15
37. B Saed Musabah Ali Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeni Arapski Emirati 7,05
38. B Kerim Strit Tompson Kajmanska Ostrva Kajmanska Ostrva 8,09 8,09 6,99
39. A Halid Ahmed Musa Sudan Sudan 7,35 6,58
A Hitoši Šimo Japan Japan 8,10 8,10 h h h BP
B Dmitrij Bagrjanov Sovjetski Savez SSSR h h h BP
B Borut Bilač Jugoslavija Jugoslavija 8,24 h h h BP
B Kreg Hepbern Bahame Bahame h h h BP

Podebljani lični rekordi su i nacionalni rekordi zemlje koju takmičar predstavlja.

Finale[uredi | uredi izvor]

Finale je održano 30. avgusta.[9].

Poz. Atletičar Zemlja 1 2 3 4 5 6 Rez.(m) Beleška
Majk Pauel Sjedinjene Američke Države SAD 7,85 8,54 8,29 x 8,95 x 8,95 SR
Karl Luis Sjedinjene Američke Države SAD 8,68 x 8,83(v) 8,91(v+3,0) 8,87 8,84 8,91  LR  (8,87)
Lari Majriks Sjedinjene Američke Države SAD x 8,20 x 8,41 8,42 x 8,42
4. Ditmar Haf Njemačka Nemačka 8,01 x 8,22(v+3,3) 8,05(v) x x 8,22
5. Bogdan Tudor Rumunija Rumunija 7,85 8,00 x x 8,06 x 8,06  LR 
6. Dejvid Kulbert Australija Australija x 7,53 m 8,02 7,27 x 7,60 8,02
7. Đovani Evamđelisti Italija Italija 7,97 7,96 x x 8,01 7,99 8,01
8. Vladimir Očkan Sovjetski Savez SSSR 7,99 x x x 5,89 x 7,99
9. Džejmi Džeferson Kuba Kuba 7,94
10. Andre Miler Njemačka Nemačka 7,94(v+2,4)
11. Čen Cuenžung Kina Kina 7,92
12. Kostadinos Kukodimos Grčka Grčka 7,92
13. Džordž Ogbejde Nigerija Nigerija 7,78

Ukupan bilans medalja u skoku udalj za muškarce otvorenom posle 3. Svetskog prvenstva 1983—1991.[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]