Сви смо ми једна партија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svi smo mi jedna partija
AutorJovan Veselinov Žarko
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpski
Sadržaj
Žanr / vrsta delamemoari
Temaistorija
LokalizacijaVojvodina 1941—1945.
Izdavanje
Izdavanje1971. i 1980.
IzdavačSUBNOR Vojvodine, Novi Sad
Sremske novine, Sremska Mitrovica i
Institut za istoriju, Novi Sad
Broj izdanjadva
Broj stranica633
Serija(l)Edicija Vojvodina u borbi

Svi smo mi jedna partija predstavlja memoarski zbornik radova revolucionara i političara Jovana Veselinova (1906—1982) objavljen u okviru Edicije Vojvodina u borbi. Memoari se bave njegovim ratnim putem od bekstva iz sremskomitrovačkog zatvora, avgusta 1941. do kraja rata i govore o ljudima i događajima vezanim za Narodnooslobodilčaku borbu u Vojvodini. Prvo izdanje objavio je 1971. Pokrajinski odbor SUBNOR Vojvodine,[1] a drugo dopunjeno izdanje 1980. udruženi izdavači NIP „Sremske novine” iz Sremske Mitrovice i Institut za istoriju iz Novog Sada.[2]

Po motivima ovog dela Televizija Novi Sad je 1981. snimila televizijsku seriju Baza na Dunavu. Scenario za seriju napisali su Vlastimir Radovanović i Arsen Diklić.[3] Knjiga je prevedena na mađarski (pod nazivom Rađanje autonomije Vojvodine, sećanja) i rumunski jezik (u izvornom naslovu).[4][5]

Drugo dopunjeno izdanje štampano je u ROGD „Jovan Popović” u Beogradu u tiražu od 17.000 primeraka.[6]

Opis[uredi | uredi izvor]

Knjiga se sastoji iz više kratkih zabeleški u kojima autor opisuje ljude koje je sretao i događaje u kojima je učestvovao u toku Narodnooslobodilačke brobe u Vojvodini. U prvom delu knjige Vojvodina i borba njenih naroda i narodnosti dat je presek glavnih procesa i tokova Narodnooslobodilačkog rata, sa posebnim osvrtom na 1941. godinu, teškoće Narodnooslobodilačkog pokreta tokom 1942. u Bačkoj i Banatu, napore usmerene na sređivanje stanja u partijskoj organizaciji u Vojvodini i obnovu Pokrajinskog komiteta za Vojvodinu 1943, kao i rad na konstituisanju Vojvodine kao autonomne pokrajine nakon Drugog zasedanja AVNOJ-a.[7] Drugi deo knjige Narodnooslobodilački pokret u Vojvodini govori o ratnom putu Jovana Veselinova od formiranja Fruškogorskog partizanskog odreda, septembra 1941. do leta 1944. godine. Ovde se daju opisi mnogih značajnih događaja — savetovanja OK KPJ za Srem u Pećincima (1941) i Sasama (1942), uspostavljanja veze sa Centralnim komitetom KPJ, odnosima Srema sa Slavonijom i istočnom Bosnom, političkoj borbi na objedinjavanju Narodnooslobodilačkog pokreta i obnavljanju Pokrajinskog komiteta, kao i konstitusanju institucija buduće pokrajine Vojvodine na terenu.[8] Treći deo knjige U danima oslobođenja daju nastavak prethodnog dela i govore o oslobođenju najvećeg dela Vojvodine, u jesen 1944, prelasku Veselinova u Banat, a potom i u Novi Sad, kao i njegovom radu u Narodnooslobodilačkom frontu.[9]

U četvrtom delu knjige Srem i Sremci Veselinov piše o Narodnooslobodilačkoj borbi u Sremu iznoseći presek glavnih događaja od početka ustanka 1941. do oslobođenja 1944. godine.[10] Peti deo Svi smo mi jedna partija sastoji se od više manjih priča u kojima se daju opisi ljudi i događaja iz Srema. U ovom delu daje opis bekstva iz sremskomitrovačke kaznione, susret sa prvim fruškogorskim partizanima, boravka na Fruškoj gori, organizaciji štamparije Slobodne vojvodine na Šušnjarevom salašu u Surduku, prvoj akciji razmene zarobljenika sa Nemcima u leto 1943, sremskim partizanskim diverzantima, kao i o ličnostima koje je sretao — Čeki (Boško Ilić iz Bešenova), Starom Vujadinu (Ivan Ljubinković iz Golubinaca), Joci Japanu (Jovan Matić iz Iriga), Milovanu Bogdanovu iz Dobrinaca), Lipiću (Slavko Stanković iz Jamene), Jovi Slepom (Nikola Dukić iz Surduka), narodnim herojima Janku Čmeliku i Slobodanu Bajiću Paji.[11]

Šesti deo pod nazivom Iz predratnog revolucionarnog rada sastoji se od nekoliko isečaka iz predratnog života i rada Jovana Veselinova, kao i njegovih saboraca iz tog vremena. Ovde se daje opis njegovog revolucionarnog rada u Smederevu i Beogradu, osvrt na život i rad Filipa Filipovića, povratku iz Moskve u Jugoslaviju, kao i sećanju na Lazara Blažića „Lazu Socijalistu” iz Kumana i revolucionara Žarka Zrenjanina.[12] Poslednji sedmi deo Sloboda i revolucionarne tradicije NOB sastoji se od tri sačuvana govora koje je održao — prilikom otkrivanja spomenika u fruškogorskom selu Rakovac 4. jula 1972; proslavi tridesete godišnjice osnivanja Prve vojvođanske brigade u Novom Sadu 15. aprila 1973. i obležavanju tridesetpete godišnjice formiranja Fruškogorskog partizanskog odreda na Letenci na Fruškoj gori 3. oktobra 1976. godine.[13]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Prema tvrdnji autora, naziv knjige je uzet po paroli Svi smo jedna partija, koja je u toku 1941. proizišla iz naroda i predstavljala sinonim za jedinstvo Narodnooslobodilačkog pokreta u Sremu. Oko nastanka same parole postojale su različite verzije — prema jednoj ovu parolu su fruškogorski seljaci dobacili Stanku Paunoviću, prema drugoj Jovanu Trajkoviću, a prema trćoj Slobodan Bajiću. Ipak za opis nastanka parole, Veselinov se odlučio za događaj iz jeseni 1941. kada su Jovan Trajković i Marko Peričin Kamenjar došli u Jazak da obiđu borce Fruškogorskog odreda, a istovremeno da Trajković održi sastanak sa partijskom organizacijom. Sava Kekić, sekretar partijske ćelije, imao je zadatak da uveče na sastanku okupi samo članove partije, ali se iste večeri na zbornom mestu pojavilo preko stotinu ljudi iz sela. Videvši ogromnu masu sveta, Trajković se iznenadio i pitao kako se okupio toliki narod. Kekić mu je objasnio da je sada nemoguće izdvojiti samo članove KPJ i da svi meštani žele da čuju šta ima da kaže. Dok su oni razgovarali, neko od prisutnih, shvativši o čemu se radi se obratio Trajkoviću — „Zašto ne počinjete? Svi mi hoćemo da čujemo druga sa cvikerima. Zašto nas raspodeljujete tamo i ovamo i šta ja znam. Svi smo mi isti. Svi smo mi jedna partija”.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Svi smo mi jedna partija, 1971.”. cobiss.net. n.d. 
  2. ^ „Svi smo mi jedna partija, 1980.”. cobiss.net. n.d. 
  3. ^ „Baza na Dunavu (1981)”. imdb.com. n.d. 
  4. ^ „Az autonóm Vajdaság születése : emlékezések, 1983.”. cobiss.net. n.d. 
  5. ^ „Un partid sîntem cu toţii, 1985.”. cobiss.net. n.d. 
  6. ^ Veselinov 1980, str. 634.
  7. ^ Veselinov 1980, str. 19—44.
  8. ^ Veselinov 1980, str. 47—154.
  9. ^ Veselinov 1980, str. 159—210.
  10. ^ Veselinov 1980, str. 211—240.
  11. ^ Veselinov 1980, str. 243—450.
  12. ^ Veselinov 1980, str. 451—549.
  13. ^ Veselinov 1980, str. 550—598.
  14. ^ Veselinov 1980, str. 265—266.

Literatura[uredi | uredi izvor]