Словенска митологија (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slovenska mitologija
Korice ćiriličnog izdanja
Korice ćiriličnog izdanja
Nastanak
AutorNenad Gajić
Zemlja Srbija
JezikSrpski
Sadržaj
Temaslovenska mitologija
Izdavanje
Izdavanje28. jun 2011. (2011-06-28)
IzdavačLaguna
Broj izdanja13 (ćir.) + 2 (lat.)
Broj stranica208
Tip medijaTvrdi povez
Klasifikacija
ISBN?978-86-521-0529-8
Hronologija
NaslednikBajka nad bajkama
Spoljašnje veze
Veb-sajtslovenskamitologija.rs

Slovenska mitologija je ilustrovana knjiga srpskog pisca Nenada Gajića u kojoj on nizom članaka pravi opširni osvrt na mitologiju svih slovenskih naroda, običaje, rituale, mitske predstave, kao i na njihovo poreklo i jezik.[1] Postoji i sajt na kome se u sažetoj formi mogu pročitati osnovni pojmovi koji čine sadržinu ove obimne knjige.[2]

O nastanku dela, koje je za Tanjug „naučna sinteza prezentovana na popularan način”,[3] autor kaže: „Na ideju stvaranja knjige o slovenskoj mitologiji došao sam više slučajno nego namerno, prikupljajući građu za jednu sasvim drugačiju knjigu, koja je otišla u drugi plan jer me je istraživanje slovenske mitologije sasvim zaokupilo”.[4]

Knjiga je više puta u ograničenom obimu predstavljana kroz feljtone u novinama i časopisima, prvi put u dnevnom listu Politika nedugo po objavljivanju.[5]

Povodom obeležavanja deset godina knjige izašle na Vidovdan,[6] izlazi i izdanje štampano latinicom 19. novembra 2021. godine, a postoji i verzija sajta latinicom.[7][8]

Do 2023. objavljeno je ukupno 15 štampanih izdanja knjige. Uprkos popularnosti, naučnici su ovu knjigu oštro kritikovali.[9][10]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Prvo poglavlje[uredi | uredi izvor]

Na početku, autor upoznaje čitaoce sa poreklom drevnih slovena, počevši sa Protoslovenima i ostalim geografski podeljenim grupama kao što su Istočni Sloveni, Južni Sloveni, Zapadni Sloveni i Lužički Srbi. Navodi istorijske izvore i navode koji spominju Slovene i njihovo naseljavanje Evrope, ali i nedoslednosti uočene u ovim izvorima. Dalje opširno piše o temi slovenskog jezika i pisma i analizira njihov nastanak i upotrebu tokom vekova i pravi paralelu nakon dolaska misionara Ćirila i Metodija i uvođenja glagoljice kao prvog slovenskog pisma, uz citiranje starih izvora koji ostavljaju mogućnost još ranijeg postojanja slovenskog pisma.

Sledeće obrađene teme su religija i običaji, gde se spominje slovenski panteon, ali i hrišćanstvo i stara vera, kao i običaji koji su se praktikovali tokom vekova.

Drugo poglavlje[uredi | uredi izvor]

Sledeće poglavlje govori o božanstvima gde su pobrojana i ilustrovana sva božanstva starih slovena sa detaljnim opisima i narodnim verovanjima vezanim za njih. U poglavlju se spominju i idoli i hramovi i svetilišta i njihov značaj.

Treće poglavlje[uredi | uredi izvor]

Poglavlje nabraja sva mitska mesta i sva neobična narodna verovanja vezana za njih, kao i mitske toponime i božanstva za koja su oni vezani. Spominju se i raj i nav, mesta zagrobnog života i verovanja koja idu uz njih.

Četvrto poglavlje[uredi | uredi izvor]

U četvrtom poglavlju autor piše o magiji i čarobnjaštvu i njihovim sličnostima sa religijom. Pojašnjava pojam magije koju deli na belu i crnu i piše o učenju i postanku čarobnjaka. Dalje detaljno opisuje oblike čarobnjaštva koji su bili zastupljeni, kao i stvari u prirodi i biljke za koje se vezuju neki magijski rituali ili za koje se veruje da imaju neka magijska svojstva.

Peto poglavlje[uredi | uredi izvor]

Peto, ujedno i najobimnije poglavlje azbučnim redom detaljno opisuje i ilustruje sva mitska bića i prikaze koje postoje i koja su zastupljena u staroslovenskim narodnim verovanjima.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Istoričar Radivoj Radić se osvrnuo na ovu knjigu i izneo ozbiljne primedbe na nju.[10] Iako je autor u predgovoru knjige naglasio da nije u pitanju naučna studija,[11] ona i dalje obiluje nizom krupnih grešaka. Na primer, autor je naveo da su Vesna i Morana bile božanstva, što se kosi sa opšteprihvaćenim mišljenjem naučnika; pogrešno je nazvao bogove Sventovita i Jarovita, kao i boginju Mokoš, o kojoj je izneo pretpostavke koje nemaju uporišta u istorijskim izvorima.[12] Gajić je naveo i jednu odavno prevaziđenu i opovrgnutu tezu – da je prvo slovensko pismo bukvica koju je sastavio sveti Jeronim – i oslanjao se na falsifikate poput Velesove knjige i srpskih narodnih pesama Miloša Milojevića.[13] Radić je zaključio da je reč o štetnom delu koje će prouzrokovati da njegovi čitaoci steknu pogrešnu i nakaradnu sliku o slovenskoj mitologiji.[14]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]