Stari Lec

Koordinate: 45° 17′ 03″ S; 20° 57′ 33″ I / 45.28424° S; 20.95911° I / 45.28424; 20.95911
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stari Lec
Nova pravoslavna crkva u Starom Lecu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaPlandište
Stanovništvo
 — 2011.Pad 963
 — gustina19,8/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 17′ 03″ S; 20° 57′ 33″ I / 45.28424° S; 20.95911° I / 45.28424; 20.95911
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina47 m
Površina48,4 km2
Stari Lec na karti Srbije
Stari Lec
Stari Lec
Stari Lec na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26371
Pozivni broj013
Registarska oznaka
Dvorac Kapetanovo

Stari Lec je naselje u opštini Plandište, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 963 stanovnika.

U Starom Lecu se nalazi Dom za duševno obolela lica „1 Oktobar“, čiji su pacijenti 2024. činili 2/3 stanovnika sela.[1]

Ovde se nalaze Dvorac Jagodić, Dvorac Kapetanovo i dva dvorca porodice Danijel.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U toku istorije, Stari Lec menja svoje ime nekoliko puta naziv mesta.

Ime ovog naselja je od srpske reči ”leće“ (nem Linse -sr sočivo).

Godine 1666. postojalo je selo "Lec" u kojem je pop Stanislav bio jedini priložnik skupljačima priloga za obnovu srpskog manastira Pećke patrijaršije.[2]

Kasnije, za vreme Turaka Leć je opustošen, pa se pominje kao stara pustara u pančevačkom dištriktu Ludvig Barač jedan od zakupaca staroleckog poljskog dobra 1838. godine na jednom delu pustare naselili su Bugare, koji su svoju novu koloniju nazvali po osnivaču Baráchháza Ova naseoba je imala 1839. godine 426 stanovnika, ali je ovaj broj do 1848. godine spao na 272 stanovnika. Tokom 19. veka, Mađari, Nemci, Slovaci, nastanili su se u selu. Dana 4. maja 1889. godine otvorena je železnička stanica. A 1891. godine dobila je naseobina poštu i novu školu.[3]

Populacija kroz istoriju.

Godina 1869 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.
Stanovnika 559 362 451 553 1.145 1.011
Srba - ? ? ? ? 138
Rumuna - ? ? ? ? ?
Nemaca - ? ? ? ? 290
Mađara - ? ? ? ? 426

Dom za duševno obolela lica „1 Oktobar“[uredi | uredi izvor]

U Starom Lecu se nalazi Dom za duševno obolela lica „1 Oktobar“.[1] Nakon Drugog svetskog rata, na imanju starog kaštela otvoren je smeštaj za ratnu siročad. Tokom 1956. otvoren je Dom za stare, u koji su 1967. počeli da stižu i duševni bolesnici.[4] Tokom 80ih ustanova menja naziv u „Radnu organizaciju za zbrinjavanje trajno nesposobnih lica", a 90ih postaje „Dom za duševno obolela lica“.[4] Tokom 2024. pacijenti doma su činili 2/3 stanovnika Satarog Leca.[1] Deo pacijenata ima proposnicu za izlazak do sela.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Stari Lec živi 1019 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,5 godina (47,0 kod muškaraca i 50,3 kod žena). U naselju ima 205 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,51.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.446
1953. 1.463
1961. 1.406
1971. 1.236
1981. 1.341
1991. 1.031 1.020
2002. 1.094 1.098
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[6]
Srbi
  
791 72,30%
Mađari
  
156 14,25%
Hrvati
  
20 1,82%
Makedonci
  
20 1,82%
Slovaci
  
9 0,82%
Bugari
  
9 0,82%
Rumuni
  
8 0,73%
Jugosloveni
  
8 0,73%
Muslimani
  
6 0,54%
Rusini
  
5 0,45%
Nemci
  
5 0,45%
Romi
  
3 0,27%
Albanci
  
3 0,27%
Slovenci
  
1 0,09%
Rusi
  
1 0,09%
nepoznato
  
3 0,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „RTS :: Društvo :: Dom za duševno obolele u Starom Lecu, adresa na kojoj stotine pacijenata pronađe mir”. www.rts.rs. Pristupljeno 2024-04-06. 
  2. ^ Dušan Popović, S. Matić: "O Banatu i stanovništvu Banata u 17. veku", Sremski Karlovci 1931.
  3. ^ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu Feliks Mileker. ISBN 978-86-85075-04-9. str. 160..
  4. ^ a b „O nama”. dom1oktobarstarilec (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-06. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mileker, Feliks (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. Pantić, Kosta; Belča, Dušan. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. sastavio Dr Vladimir Margan, biv. Predsednik Oblasnog odbora, Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927. „Napredak Pančevo“.
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  • Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812 – 2009. g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici, čime su se bavili meštani.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mape i planovi[uredi | uredi izvor]