Fredi Merkjuri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fredi Merkjuri
Fredi Merkjuri na koncertu u Nju Hejvenu 1978. godine
Lični podaci
Ime po rođenjuFarok Bulsara
Datum rođenja(1946-09-05)5. septembar 1946.
Mesto rođenjaStoun Taun, Zanzibar
Datum smrti24. novembar 1991.(1991-11-24) (45 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Uzrok smrtipneumonija
Zanimanjepevač
Muzički rad
Aktivni period1969—1991
ŽanrRok, hard rok, glam rok
Instrumentvokal
Izdavačka kućaКолумбија, Полидор, ЕМИ
Парлофон, Холивуд рекордс
Ostalo
Povezani članciKvin
Potpis

Fredi Merkjuri (engl. Freddie Mercury), rođen kao Farok Bulsara (engl. Farrokh Bulsara; Stoun Taun, 5. septembar 1946London, 24. novembar 1991), bio je britanski muzičar, najpoznatiji kao pevač britanskog muzičkog sastava Kvin.[1] Kao pevač, ostao je upamćen po svojim glasovnim mogućnostima i energičnim nastupima na koncertima.[2][3][4] Merkjuri važi za jednog od najboljih vokala rok muzike. Takođe je bio veoma uspešan tekstopisac iz čijeg pera su izašle neke od najpoznatijih rok pesama, kao što su: Bohemian Rhapsody, Killer Queen, Don't Stop Me Now, Crazy Little Thing Called Love i We Are the Champions. Ostao je upamćen kao jedan od najuticajnijih i najharizmatičnijih frontmena rok bendova, takođe poznat po svom ekstravagantnom stilu života prožetom brojnim aferama. Fredi Merkjuri je jedna od najvećih ikona popularne muzike dvadesetog veka.

Uporedo sa karijerom pevača u grupi Kvin, Merkjuri je imao i veoma uspešnu solo karijeru. Kao producent ili izvođač sarađivao je sa brojnim poznatim svetskim muzičarima, među kojima se posebno ističu katalonska operska diva Montserat Kabalje i britanski muzičar Dejvid Boui. Fredi Merkjuri, koji je najveći deo svog detinjstva proveo u Indiji, u nekoliko navrata je u britanskim medijima proglašavan za „najpoznatiju britansku zvezdu azijskog porekla“.

Na njegov život ali i muziku u velikoj meri je uticalo njegovo versko opredeljenje. Merkjuri je bio pripadnik zoroastrizma.

Fredi Merkjuri je umro 24. novembra 1991. godine od upale pluća prouzrokovane HIV virusom. Samo dan pre smrti, Merkjuri je u zvaničnom saopštenju javno priznao da je oboleo od side. Azijsko izdanje magazina Tajm proglasio je Merkjurija za jednog od najuticajnijih Azijata u proteklih 60 godina. Godine 2008. Merkjuri je u izboru magazina Roling stoun zauzeo 18. poziciju na listi od 100 najuspešnijih pevača svih vremena[3][5].

Detinjstvo i boravak u Indiji[uredi | uredi izvor]

Kuća u Stoun taunu u kojoj je rođen Farok Bulsara

Fredi Merkjuri je rođen kao Farok Bulsara u Stoun taunu, današnji Zanzibar, 5. septembra 1946. godine. Njegovi roditelji, Džer i Bomi Bulsara, po zanimanju su bili ekonomisti i bili su zaposleni u britanskoj kolonijalnoj službi u Zanzibaru. Njihovi preci su bili persijskog porekla i zoroastrijanske vere. Godine 1952. rođena je i Merkjurijeva sestra, Kašmira. Merkjuri je sa samo sedam godina poslat na školovanje kod svoje bake, u jedno malo mesto u Indiji, pokraj Bombaja.[6]

Doselivši se u Indiju, Bulsara je počeo da pohađa školu Svetog Petra (engl. St. Peter's School) u mestu Pančgani, pokraj Bombaja. Ubrzo je počeo da postiže odlične rezultate u školi, pre svega u sportu, pa je tako osvojio i školsko prvenstvo u stonom tenisu.[7] Merkjuri je slobodno vreme uglavnom provodio slušajući muziku. Zvaničnici škole u Pančganiju su ubrzo predložili roditeljima Faroka Bulsare da sina upišu na dodatne časove klavira, jer su primetili da dečak poseduje izuzetan talenat. Roditelji su tu ideju sa zadovoljstvom prihvatili, tako da je Bulsara ubrzo počeo da pohađa časove klavira. Bulsara je ubrzo postao član školskog hora, kao i školske dramske sekcije. Njegov talenat je ubrzo došao do izražaja, tako da je dostigao četvrti nivo poznavanja sviranja klavira. Nakon završene osnovne škole, Bulsara je upisao srednju školu Sveta Marija (engl. Saint Mary High School) u mestu Magazon nedaleko od Bombaja. Ubrzo je postao član školskog muzičkog sastava The Hectics, a jedan od članova grupe je Bulsari dao nadimak Fredi (engl. Freddie), neuspevajući nikako da izgovori njegovo ime. Taj nadimak su i Bulsarini roditelji ubrzo počeli da koriste.

Muzičar[uredi | uredi izvor]

Merkjurijev vokalni opseg

Od 1970. do 1991. godine je bio frontmen i pevač grupe Queen. Pre angažmana u grupi Kvin, Merkjuri je sarađivao sa nekoliko manjih bendova, ali je trenutak slave došao tek kada je upoznao Brajana Meja i Rodžera Tejlora, dotadašnje članove grupe Smajl (Smile). Nakon što im se 1971. pridružio i Džon Dikon, nastala je grupa Kvin, koja je u istom sastavu na svetskoj sceni trajala dvadeset godina, a uz izmenjeni angažman Meja i Tejlora funkcioniše i danas.

Fredi Merkjuri je u grupi osim pevanja svirao i klavir, ali i druge instrumente. Bio je dobar programer sintisajzera, a iako se šalio na račun svog sviranja gitare, nekoliko pesama je napisao na ovom instrumentu. Gitarista grupe, Brajan Mej je tvrdio da je Merkjuri zapravo odličan gitarista, i da ima stil „nalik na Hendriksa“. Na koncertima je Merkjuri često izvodio pesmu Crazy Little Thing Called Love na akustičnoj gitari.

Komponovao je veliki broj pesama za grupu, i više od pola pesama je potpisano njegovom rukom na njihovom prvom albumu najvećih hitova. Najslavnije su: Bohemian Rhapsody, We Are The Champions, Crazy Little Thing Called Love, Somebody To Love. U višemesečnoj anketi pod nazivom Music of the millenium koji je sproveden od strane Kanala 4 i VH1, Kvin je izabran za drugu najveću grupu svih vremena.

Muzička zaostavština Fredija Merkjurija je i danas aktuelna, pa se njegovo ime redovno može pronaći na većini Best of... muzičkih listi širom sveta, a pesma Bohemian Rhapsody je u više navrata, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu proglašavana za pesmu decenije, pesmu epohe, ili čak pesmu veka.

Solo karijera[uredi | uredi izvor]

U svojoj solo karijeri je objavio nekoliko albuma, sarađivao sa Monserat Kabalje na snimanju albuma Barselona, koji je trebalo da bude tema Olimpijskih igara 1992. godine. Time je ispunio sopstveni dugogodišnji san da radi sa ovom operskom divom. Iako je pesma Barselona u prvi mah prihvaćena kao himna Olimpijade 1992. godine od strane Olimpijskog komiteta Španije, ta odluka je poništena kada je Merkjuri umro, što je naišlo na negodovanje pre svega obične javnosti same Barselone, koja je u toj pesmi prepoznala pravi simbol svog grada.

Najpoznatija solo pesma je ubedljivo Living On My Own, za koju je snimljen i provokativan spot, na kome su snimci sa Fredijevog 39. rođendana, proslavljenog u Minhenu 1985. godine, i u kome uz Merkjurija učestvuje čitav niz transvestita iz jednog od najpoznatijih Minhenskih klubova.[8]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Bio je persijskog porekla (narod Parsi), i potiče iz porodice čija religijska uverenja spadaju u Zoroastrijanstvo. On sam javno nikad nije izražavao snažne religijske stavove.

Kada je završio školu u Britanskoj Indiji vratio se na Zanzibar, ali je bio prinuđen da napusti ostrvo sa porodicom, nakon čega se seli u London godine 1964. Po dolasku u London živeo je u Feltamu(22 Gladstone Avenue) sve do 1970. godine.

Ostao je upamćen po ekstravagantnosti na sceni, ali i po prilično rezervisanom privatnom životu, čije detalje nikada nije želeo da otkriva. Po sopstvenom priznanju je bio biseksualan, mada je u poslednjih desetak godina života bio gotovo isključivo okrenut muškim partnerima. Nikada se nije ženio i nije imao dece.

Pošto su se u tabloidima pojavili tekstovi o tome da su neki Fredijevi bivši ljubavnici preminuli od side, novinari počinju da proganjaju i samog Merkjurija. Oko katoličkog Uskrsa, na proleće 1987. godine, Fredi se testirao na HIV. Rezultat je bio pozitivan i doktori su dijagnostikovali da Fredi ima sidu. Taj podatak je skrivao od javnosti, i delimično od ostalih članova grupe sve do dan pred svoju smrt, kada je vidno bolestan dao medijsko saopštenje o svom stanju. Nepun dan kasnije je preminuo. Javnost je time dobila potvrdu spekulacija koje su postojale već dugo, a koje su naročito intenzivirane u januaru te 1991. godine, sa izlaskom video-spota za pesmu These Are the Days of Our Lives, u kome je Merkjuri vidno slab i izuzetno mršav. Ironično, to je i poslednji video-zapis na kome se on pojavljuje.

Nakon smrti, u skladu sa verom svojih roditelja, Fredi je kremiran. O sudbini pepela Fredi Merkjurija se ne zna ništa, obzirom da je svojom poslednjom voljom obavezao izvršiteljku svog testamenta, bivšu verenicu Meri Ostin da se za pepeo pobrine i nikada javno ne saopšti šta je sa njim uradila.

Poslednji od njegovih partnera, Džim Haton sa kojim je proveo poslednjih sedam godina života, nasledio je samo mali deo novca koji je Merkjuri stekao, a najveći deo, uz ogromno imanje u Kensingtonu je nasledila Meri Ostin. Merkjuri je testamentom trajno zbrinuo i svoje roditelje, Bomija i Džer Bulsaru, kao i svoju sestru Kašmiru sa porodicom. Ostalo je kao zanimljivost i to da je u svojoj poslednjoj volji predvideo određenu sumu novca (nikada manju od nekoliko desetina hiljada funti) za svakog člana svoje posluge, a jedna od odredbi koja se odnosila na Meri Ostin je bila i zahtev da nastavi da vodi računa o mačkama koje je Merkjuri izuzetno voleo.

Seksualna orijentacija[uredi | uredi izvor]

Dok su neki biografi govorili da je Merkjuri krio svoju seksualnu orijentaciju,[9][10] drugi su govori da je bio „otvoreno gej“.[11][12] Decembra 1974. godine, upitan direktno o svojoj homoseksualnosti, odgovorio je: „Hajde da kažemo ovako: bilo je vremena kada sam bio mlad i zelen. To je stvar kroz koju školarci prolaze. Učestvovao sam u dečačkim šalama. Ne želim o tome više da pričam.“ Homoseksualni čin između muškaraca preko 21 godine bio je dekriminalizovan u Ujedinjenom kraljevstvu 1967. godine. Tokom osamdesetih, uglavnom se distancirao od svog partnera Džima Hatona u javnosti.[13] Oktobra 1986. godine, britanski tabloid San tvrdio je da je Merkjuri priznao da je imao homoseksualne afere.[14]

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Uloga i uticaj Merkjurija su i danas predmet rasprava u britanskoj javnosti. Konzervativni krugovi negiraju njegov značaj, pre svega zbog njegovog načina života i seksualnog opredeljenja, pa tako ni danas ne postoji ni jedan njegov spomenik u Londonu, uprkos višegodišnjim težnjama i pokušajima brojnih obožavalaca da se tako nešto uradi. Oni koji cene njegov rad i talenat ističu da je on, zajedno sa grupom Kvin, za britansku popularnost učinio više tokom tih dvadesetak godina nego cela kraljevska porodica. Uz sva ta oprečna mišljenja, činjenica je da je Merkjuri postao prva rok zvezda azijskog porekla, i da je, uslovno rečeno prvi persijski muzički superstar. Kao zanimljivost se može navesti i to da je ove godine, po prvi put od Islamske revolucije, u Islamskoj republici Iran dozvoljena prodaja nosača zvuka jedne rok grupe sa zapada, i to upravo grupe Kvin, iz razloga nacionalnog porekla frontmena grupe.

Spomenik Fredi Merkjuriju se nalazi u Švajcarskoj, u mestu Montre, gde je grupa kupila studio početkom osamdesetih, i gde je Merkjuri proveo poslednje mesece svog života, radeći ubrzano na pesmama koje su kasnije našle mesto na albumu Made in Heaven. Ostalo je zabeleženo i to da je uporno odbijao intenzivnije lečenje, i da je često na izmaku snage snimao muziku i glasove, koje su ostali članovi benda kasnije sredili. Posveta na spomeniku je jednostavna i efektna: „Fredi Merkjuri 1946-1991, Ljubitelj (ljubavnik) života, pevač pesama“ (Freddie Mercury 1946-1991, Lover of Life, Singer of Songs). Montre je postao mesto hodočašća obožavatelja Merkjurija i grupe Kvin, i svake godine u septembru se tu održava svečanost kojom se obeležava rođendan Fredi Merkjurija.

Albumi[uredi | uredi izvor]

  • Mr. Bad Guy, 1985
  • Barcelona, 1988 (sa Monserat Kabalje)
  • The Freddie Mercury Album, 1992
  • The Great Pretender (Američka verzija albuma The Freddie Mercury Album, 1992)
  • The Solo Collection (10 CD-a i 2 DVD-a) (2000)
  • Lover of Life, Singer of Songs(2006.)
  • Messenger of the Gods: The Singles (2016.)
  • Never Boring, 2019

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Asteroid 17473, otkriven 1991. godine, preimenovan je 5. septembra 2016. godine u 17473 Fredimerkjuri u čast 70. godina od rođenja legendarnog pevača.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ fotografija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2009) predstavlja kopiju zvaničnog dokumenta o rođenju Fredija Merkjurija.
  2. ^ Dance: Deux the fandango.
  3. ^ a b RollingStone.com - 100 Greatest Singers of All Time.
  4. ^ „The Great British Battle of the Bands”. Arhivirano iz originala 9. 1. 2008. g. Pristupljeno 2. 7. 2009. 
  5. ^ Blender Magazine's 22 Greatest Voices.
  6. ^ Sky 1994.
  7. ^ (jezik: engleski) Ce site Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. oktobar 2011) propose une biographie très complète et de rares photos d'époque.
  8. ^ Morel, Estelle Malvy et Eric (19. 7. 2020). „Freddie Mercury- Living On My Own (1993)”. Queen France Fanclub (na jeziku: francuski). Pristupljeno 20. 10. 2020. 
  9. ^ Januszczak 1996.
  10. ^ Cain 2006.
  11. ^ Fitzpatrick 2006.
  12. ^ BBC News 2006.
  13. ^ Hutton 1994.
  14. ^ "Do I Look Like I'm Dying Of Aids? Fumes Freddie", The Sun, 18 October 1986.
  15. ^ „Fredi Merkjuri i zvanično među zvezdama”. Politika. Pristupljeno 6. 9. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]