Pređi na sadržaj

Frenki Frederiks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frenki Frederiks
Frenki Frederiks snimljen 2007.
Lični podaci
Puno imeFrank Fredericks
Datum rođenja(1967-10-02)2. oktobar 1967.(56 god.)
Mesto rođenjaVindhuk, Namibija
DržavljanstvoNamibija
Visina1,80 m
Masa73 kg
Sportske informacije
Sport100 m
200 m
Dostignuća i titule
Lični rekordi100 m: 9,86 (1996)
200 m: 19,68 (1996)
400 m: 46,28 (1989)

Frenk „Frenki“ Frederiks (rođen 2. oktobra 1967.) je bivši atletičar iz Namibije. Osvojio je četiri srebrne medalje na 100 i 200 metara na Olimpijskim igrama (dve 1992. i dve 1996.). Takođe je osvojio zlatne medalje na svetskim prvenstvima, svetskim prvenstvima u dvorani, prvenstvima Afrike i Komonvelta. On je svetski rekorder u dvorani na 200 metara, sa vremenom od 19,92 sekunde postavljenim 1996. godine.

Frederiks je 24 puta trčao brže od 20 sekundi na 200 metara. Lični rekord od 19,68 sekundi istrčao je u avgustu 1996, u olimpijskom finalu u Atlanti.

On je i najstariji muškarac koji je trčao brže od 20 sekundi na 200 metara. 12. jula 2002. u Rimu, Frederiks je pobedio na 200 metara u vremenu od 19,99 sekundi u dobi od 34 godine i 283 dana. Frederiks je član saveta Svetske atletike, ali je 3. marta 2017. bio umešan u korupcionaški skandal IAAF, koji je proistekao iz velike novčane isplate koju je primio 2009.

Odrastanje i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Frederiks je rođen u Vindhuku, kao jedino dete Riki Frederiks, krojačice, i Andriesa Kangutuija, farmera. Odrastao je u gradskom naselju Katutura, a roditelji su mu se rastali dok je bio mali. Godine 1981. prelazi u katoličku školu u Dobri da bi igrao fudbal. Kada je dobio stipendiju na koledžu Konkordija, Frederiks je počeo da trenira atletiku.[1]

Dobio je stipendiju na Univerzitetu Brigam Jang u SAD 1987.[2] Tamo je studirao informatiku i magistrirao poslovnu administraciju.[3]

Atletska karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1990, nakon što je njegova zemlja postala nezavisna od Južne Afrike, Frederiks je mogao da učestvuje na međunarodnim takmičenjima. Na Svetskom prvenstvu 1991. godine, Frederiks je osvojio srebrnu medalju na 200 m. Sledeće godine, na Letnjim olimpijskim igrama u Barseloni, Frederiks je postao prvi osvajač olimpijske medalje za Namibiju kada je završio kao drugi na 100 i 200 metara. 1993. godine u Štutgartu je postao prvi svetski šampion iz Namibije, pobedivši na 200 m.

Na Letnjim olimpijskim igrama 1996. Frederiks je bio među favoritima za titulu i na 100 i na 200 m. Stigao je do oba finala, i u oba ponovo završio na drugom mestu. Na 100 m pobedio ga je Donovan Bejli koji je postavio novi svetski rekord, a na 200 m pobedio ga je Majkl Džonson, koji je takođe postavio novi svetski rekord.

Zbog povreda, Frederiks je morao da se povuče sa Svetskih prvenstava 1999. i 2001. i Letnjih olimpijskih igara 2000. Nakon završetka sezone na otvorenom 2004, Frederiks se povukao iz takmičenja. Trčao je 100 m ispod 10 sekundi ukupno 27 puta.[4]

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

Lični rekordi na otvorenom[uredi | uredi izvor]

Disciplina Vreme (sekunde,stotinke) Vetar Mesto Datum
100 metara 9,86 – 0.4 m/s Lozana 3. jul 1996
200 metara 19,68 + 0.4 m/s Atlanta 1. avgust 1996
400 metara 46,28 Tempe 25. mart 1989

Lični rekordi u dvorani[uredi | uredi izvor]

Disciplina Vreme (sekunde,stotinke) Mesto Datum
50 metara 5,77 Lievin 24. februar 2002
60 metara 6,51 Toronto 12. mart 1993
100 metara 10,05 Tampere 12. februar 1996
200 metara 19,92 Lievin 18. februar 1996
300 metara 32,36 Karlsrue 28. februar 2003
Skok u dalj 7,57 metara Kolorado Springs 22. februar 1991

Istraga o podmićivanju[uredi | uredi izvor]

3. marta 2017, francuski list Le Monde izvestio je[5] da je Frederiks primio 299.300 dolara od Pamodži Sports Konsalting (Pamodzi Sports Consulting), kompanije u vlasništvu Papa Masata Dijaka (sina bivšeg šefa IAAF- a Lamina Dijaka, koji je optužen za korupciju u Francuskoj). Isplata je pripala Jemi Limited (Yemi Limited), kompaniji koju je osnovao Frederiks na Sejšelima i izvršena je 2. oktobra 2009., istog dana kada je Rio pobedio u svojoj kandidaturi za domaćina Olimpijskih igara 2016. Frederiks je negirao da isplata ima bilo kakve veze sa izborom domaćina Olimpijskih igara. Tvrdio je da su to bile naknade plaćene za konsultantske usluge koje je pružio za „štafetno prvenstvo“ i marketinške programe koji se odnose na afričko prvenstvo i druge programe IAAF.

U vreme optužbi, Frederiks je bio predsednik komisije za procenu ponuda za domaćina Olimpijskih igara 2024.[6] Frederiks je 6. marta 2017. napustio svoju poziciju u radnoj grupi IAAF koja procenjuje da li ili kada da ponovo prihvati rusko nacionalno sportsko telo RusAF nakon navodnog doping skandala.[7] Etička komisija MOK-a je 7. marta 2017. preporučila privremenu suspenziju Frederiksa sa njegovih dužnosti vezanih za MOK.[8] Pre sastanka Izvršnog odbora MOK-a, Frederiks se, tvrdeći da je nevin, povukao sa pozicije predsedavajućeg tela za izbor domaćina Olimpijskih igara 2024.[9] Frederiksa je na mestu predsedavajućeg procesa izbora domaćina Olimpijskih igara 2024. zamenio bivši generalni sekretar FIBA Patrik Bauman.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mackay, Duncan (21. 7. 2002). „A gentleman and a scholar”. The Observer. 
  2. ^ Angula, Conrad (6. 11. 2020). „Where are they now? Ex-sprinter Fredericks elevates from Olympiad to business executive”. The Namibian. str. 30, 32. [mrtva veza]
  3. ^ „About Us - Frank Fredericks Foundation”. Frank Fredericks Foundation. Pristupljeno 7. 11. 2020. 
  4. ^ Tonchi, Victor L., William A. Lindeke, and John J. Grotpeter, "Fredericks, Frankie (1967- )" Historical Dictionary of Namibia. 2nd edition. Toronto: The Scarecrow Press, Inc, p. 129.
  5. ^ Bouchez, Yann (2017-03-03). „Le jour où Rio obtenait les JO, Frank Fredericks empochait 299 300 dollars”. Le Monde (na jeziku: francuski). ISSN 1950-6244. Pristupljeno 2017-03-06. 
  6. ^ „Evaluation Commission”. International Olympic Committee (na jeziku: engleski). 2017-01-27. Pristupljeno 2017-03-06. 
  7. ^ „Fredericks resigns from IAAF task force”. The Japan Times. 7. 3. 2017. Pristupljeno 7. 3. 2017. [mrtva veza]
  8. ^ DECISION OF RECOMMENDATION TO THE IOC EXECUTIVE BOARD Decision N° 2017/1 vom 7. März 2017
  9. ^ Graham Dunbar (7. 3. 2017). „Fredericks leaves 2024 Olympic bid role, waives vote”. The Tribune. Arhivirano iz originala 8. 3. 2017. g. Pristupljeno 7. 3. 2017.