Himna Evrope

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oda radosti
Stranica Betovenovog originalnog rukopisa
DržavaEvropska unija Evropska unija
Evropska unija Savet Evrope
TekstopisacFridrih Šiler
KompozitorLudvig van Betoven 1824.
PrihvaćenaSavet Evrope 1972. Evropska unija 1985.
Oda Radosti.

Himna Evrope, adaptirana tema iz četvrtog stava Simfonije br. 9 Ludviga van Betovena (Oda radosti), usvojena je od strane Saveta Evrope 1972. godine i koristi se u Evropskoj uniji od 1986. Betovenova muzika je inspirisana pesmom Fridriha Šilera, čiji tekst je takođe deo simfonije. Herbert fon Karajan, jedan od najvećih dirigenata dvadesetog veka, napisao je na molbu Saveta Evrope tri instrumentala za solo klavir, duvački i simfonijski orkestar. Šilerovi stihovi se često pevaju pri izvođenju himne, ali zbog brojnosti evropskih jezika nemaju službeni status.

Nezvanični tekst[uredi | uredi izvor]

Original na nemačkom jeziku

Freude, schöner Götterfunken,
Tochter aus Elysium!
Wir betreten feuertrunken,
Himmlische, Dein Heiligtum.
Deine Zauber binden wieder,
Was die Mode streng geteilt,
Alle Menschen werden Brüder,
Wo Dein sanfter Flügel weilt.

Prevod na srpski jezik

Radost iskra sve lepote,
Kćeri iz Elizija!
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.
Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi moda zla.
Svi će ljudi braća biti,
Krilo tvoje spajat' zna.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]