Pređi na sadržaj

Šančevi iz Prvog srpskog ustanka na Deligradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šančevi iz Prvog srpskog ustanka na Deligradu
Frontalni pogled Deligradskog utvrđenja
Opšte informacije
MestoDeligrad
OpštinaAleksinac
Država Srbija
Vrsta spomenikaKulturna baština
Vreme nastankaPrvi srpski ustanak
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Vlasnik Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš
www.zzsknis.rs

Šančevi iz Prvog srpskog ustanka na Deligradu (šančevi — rovovi), podignuti su 1806. godine u cilju odbrane ustaničke Srbije od Turaka kao strateška mesta, pogodna za osmatranje i čuvanje, ali i za odbranu od napada neprijatelja. Uvršteni su u listu zaštićenih spomenika kulture Republike Srbije (ID br. ZM 8).[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostaci šančeva deligradskog utvrđenja

Šančevi iz Prvog srpskog ustanka nalaze se na vašarištu u Deligradu, u porti crkve u selu Jasenju. Deligradsko utvrđenje činilo je ogromnu prepreku turskom nadiranju niz Moravu, odnosno na pravcu Niš - Beograd. Deligradski šančevi su predstavljali snažan fortifikacioni objekat, kojim su srpski ustanici kontrolisali aleksinačku dolinu. U vreme turske ofanzive 1806, postojala su samo dva reduta, šanac vojvode Ilije Barjaktarevića i Topoljak. Ustanici su ostvarili velike pobede nad neprijateljskom vojskom 1806. i 1807. Iako Turci nisu mogli da osvoje Deligrad, nakon čegarske katastrofe, 1809. godine, blagodareći ogromnoj nadmoćnosti u ljudstvu opkolili su ga i produžili nadiranje ka Ćupriji. Posada se posle dugotrajne opsade probila i povukla preko Morave. Posle propasti Srbije 1813. godine Deligrad se držao junački još punih 15 dana. Ceo šanac bio je u obliku pravougaonog trougla sa pobijenim palisadima, četiri bastiona za topove i dve gvozdene kapije. Unutar šanca bile su zemunice, za ljude i konje, pokrivene sa dva reda balvana. Šančevi su delimično sačuvali autentičnost.

Spomen crkva[uredi | uredi izvor]

Na delu Karađorđevog šanca 1933. godine, podignuta je crkva sa spomen kosturnicom, posvećena je izginulim ratnicima u bitkama vođenim u Prvom srpskom ustanku, a u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci Srba i Rusa izginulih od 1804. do 1918. godine.[2]

Crkva posvećena Arhanđelu Mihailu i Arhanđelu Gavrilu, zadužbina je Odbora gospođa „Kneginja Ljubica”, a podignuta je projektu ju arhitekte Momir Korunović, prema planu crkve u Štimlju. Temelji hrama su svečano osveštani na Krstovdan 1930. godine. Jedan od ktitora bio je i kralj Aleksandar I Karađorđević koji je poklonio zvono i ikonostas. Crkva je završena i osvećena 12. maja 1935. godine. Građena je od 1933. do 1935. godine u tradicionalnom srpsko vizantijskom stilu od armiranog betona, sa kupolom i krstom. Neobično je skladnog oblika i smatra se jednim od najuspelijih Korunovićevih projekata. Tokom 2003. i 2004. godine izvršena je rekonstrukcija dela šanca i izvedeni su konzervatorsko restauratorski radovi na crkvi.[3]

Šančevi[uredi | uredi izvor]

Deligrad je bio kompleksa šančeva između Aleksinca i Ražnja. Najveće utvrđenje bilo je nepravilnog pravouglog trougla, sa bastionima na kojima su bili topovi skinuti sa Smederevske tvrđave. Imao je grudobran i palisade. Gradio ga je inženjer Vuča Žikić. Danas je od Deligrada ostao samo mali segment sa grudobranom visokim oko dva metra i debelim palisadima.[4]

Bitka na Deligradu[uredi | uredi izvor]

Boj na Deligradu u Prvom srpskom ustanku odigrao se 3. septembra 1806. godine. Sukobile su se srpska vojska pod vođstvom Karađorđa i turska vojska koju je predvodio Ibrahim paša. Epilog borbe za slobodu Srbije desiće se sedam decenija kasnije na Berlinskom kongresu 1878. godine.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šančevi iz Prvog srpskog ustanka”. nasledje.gov.rs. Pristupljeno 2022-09-17. 
  2. ^ „Bedem Evrope u srpsko-turskim ratovima – Junački grad Deligrad | Slovo juga” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-09-17. 
  3. ^ „DELIGRAD ČUVA USPOMENU NA JUNAKE – Ilustrovana politika” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-09-17. 
  4. ^ „DELIGRAD, ŠANČEVI IZ PRVOG SRPSKOG USTANKA | Spomenici Srbije” (na jeziku: srpski). 2021-09-01. Pristupljeno 2022-09-17. 
  5. ^ „ustanici Arhive”. KROZ SRBIJU I DALjE.... (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-09-17. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 2). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 370. 
  • Bataković, Dušan T., ur. (2000). Nova istorija srpskog naroda (1. izd.). Beograd: Naš dom. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Šančevi iz Prvog srpskog ustanka na Deligradu na Vikimedijinoj ostavi