Šneur Zalman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stariji rabin

Šneur Zalman
Datum rođenja(1745-09-17)17. septembar 1745.
Mesto rođenjaLjoznaDržavna zajednica Poljske i Litvanije
Datum smrti27. decembar 1812.(1812-12-27) (67 god.)
Mesto smrtiPeniRuska Imperija
NarodnostJevrej
Religijajudaizam
Zanimanjekabalist, rabin, filozof
OrganizacijaHabad
Titularabin
PrethodnikDov-Ber iz Mežeriča
NaslednikDov Ber Šneuri
PartnerSterna Sigal
DecaDov Ber Šneuri
Čaim Abraham
Moše Šnerson
Frida
Debora Lea
Rošel

Šneur Zalman (rus. Шнеур Залман из Ляд, jid. אלטער רבי) bio je kabalist i osnovatelj hasidijskog pokreta kod Jevreja-Habad. Autor je učenja Tanija (starojevrejski תניא). Rođen je u Ljozni, Vitepsko vojvodstvo, Velika kneževina Litvanija, Državna zajednica Poljske i Litvanije (danas deo Belorusije) 17. septembra 1745.[1] Umro je 27. decembra 1812. u selu Peni, Slobosko-ukrajinska gubernija, Ruska Imperija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u hasidskoj porodici Boruha i Rivke Pozner. Blagoslov je dobio od Izrael ben Elizera (poznat i kao Bešt ili Baal Šem Tov). Toru je izučavao u Ljuavičih, gde se pokazao kao veoma sposoban učenik. 1760. oženi se za 15-godišnju Sternom Sigal, kćerkom vitepskogo Jevreja, Jehude Lejba Sigala. Novac koji je dobio u miraz potrošio je na inventar za jevrejsku poljoprivrednu zadrugu u Vitepsku. Do 18. godine izučio je Talmud i pristupio Kabali. Za izučavanje, kao 20 godišnjak, odpravi se u Mežerič kod rabina Dov-Beru. 1767. godine vrati se u Ljoznu kao magid (propovednik). Po preporuci mentora 1770. napisao je knjigu Šulah Aruh Rava, gde prostim jezikom objasni halahu (jevrejski pravni sistem).

Nesporaumi u jevrejskoj zajednici[uredi | uredi izvor]

Magid iz Mežeriča 1772. godine šalje Šneura Zalmana u sklopu hasidske diplomatske misije na pregovore u Vilnjus (do Elijaha ben Šlomo Zalmana, koji je tada bio autoriteta Ortodoksnog judaizma), gde je trebalo da reše nesporazume u jevrejskoj zajednici. Do sastanka nije došlo, niti u durgom pokušaju 1777, jer je Šlomo Zalman objavio herem (veliki bojkot). Šneur Zalman se posle toga preselio u Mogiljov, a kasnije (1777) hteo se preseliti u Palestinu, zajedno sa grupom hasidista. Na granici sa Osmanskim carstvom na ostanak pregovorio ga je rabin Menahem Mendelj iz Vitepska, koji ga je blagoslovio kao glavom pastira ruskih hasida. Šneur Zalman se vratio u Ljoznu.

1797. napiše knjigu Tanija, gde opiše osnove Habada.

Napoleonov pohod na Rusiju[uredi | uredi izvor]

Za vreme Napoleonove invazije na Rusiju (1812) rabin Zalman nije delio isto mišljenje kao većina poljskih hasidskih Jevreja, za razliku od njih podržavao je ruskog cara. Bežeći od napredovanja francuske vojske je napisao pismo, objašnjavajući svoje protivljenje, rabinu Moše Mejzelesu[2][3]:

Ako Napoleon pobedi, bogatstva među Jevrejima će biti u izobilju...ali srca Izraela će biti odvojena i udaljena od svog Oca na nebu. Ali ako naš gospodar Aleksandar pobedi, bićemo siromašni...ali srce Izraela će biti vezano zajedno sa svojim Ocem na nebu...i zaboga: zapali ovo pismo.

Neki su pokušavali da argumentuju, da se rabin Zalman bojao Napoleonovih mesijanskih pogleda. Bojao se da bi za vreme Napoleona zatvorio Jevreje u geto i emancipirao. Napoleon je kod Jevreja, aprila 1806, otvorio Veliki Sinedrion, čime je hteo novačiti Jevreje u svoju vojsku. To je bilo za Jevreje bitno zbog eventualnog oslobađanja Svete Zemlje (Jerusalim) od Osmanskog carstva.[4] Prema tome, opozicija rabina Zalmana je okrenuta u pravcu mesijanske politike Napoleona, kako je to video rabin Zalman[4].

Rabin Zalaman u tome nije bio sam, sličan pogled je imao i rabin Izrael Hofštajn iz poljske Kozjenjice, takođe rabin jevrejskih hasida. Sa time da je verovao u dolazak mesije nakon pobede nad Rusijom.[5] Rabin Menahem Mendelj Šnerson je o rabinu Izraelu govorio da je priželjkivao pobedu Napoleona nad Rusijom.[6]

Hapšenje[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti vilnjuskog Gaona[7] (rabin Elijah Ben Solomon Zalman), 1797, u Vilnjusu (tada Ruska Imperija) je došlo do optužba hasidista, zbog subverzivnih akcija te sekte, pomaganja Osmanskog carstva. Rabin Zalman je hteo humanitarno pomagati Jevreje u Osmanskom casrtvu (Palestina) i neki su u tome videli zarotu protiv Rusije. Uhapšen je 1798. i kaznu odsedao u Petropavlovskoj tvrđavi u Sankt Peteburgu. Za to vreme bio je saslušan tajnom komisijom. Pušten je 53 dana kasnije, odlukom cara Pavla I. Taj dan je u hebrejskom kalendaru, kod habadista, postao praznik (19. kislev 5559.) Na taj dan habadisti imaju svečanu večeru, gde obećaju da če naučiti celi Talmud.

Habadisti su hapšenje prihvatili mistično, kao neku vrstu nove dimenzije habadskoh rabina.



rabin Habad Ljubaviča

1777—1812.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ALTER REBE — Rabi Šneur-Zalman bar-Baruh iz Lяd — biografiя ravvina | Iudaizm i evrei na Toldot.ru
  2. ^ Napoleon u-Tekufato, Mevorach. str. 182—183
  3. ^ Should Napoleon be victorious…": Politics and Spirituality in Early Modern Jewish Messianism, Hillel Levine, Jerusalem Studies in Jewish Thought 16—17, 2001
  4. ^ a b Napoleon & the Jews, Kobler, F., New York, 1976.
  5. ^ A. Marcus, HaChasiduth. str. 114.
  6. ^ Igros Kodesh, Vol. 15. str. 450.
  7. ^ Gaon na hebrejskom znači Genij

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]