Pređi na sadržaj

9K38 igla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
9K38 igla
Vrstaraketa zemlja-vazduh
Poreklo Sovjetski Savez
Upotreba
Upotreba uAngola, Jermenija, Bugarska, Hrvatska, Kuba, Ekvador, Gruzija, Mađarska, Iran, Irak, Severna Koreja, Peru, Poljska, Rusija, Slovenija, Srbija, Sirija, Ukrajina, BiH, UAE, Vijetnam
Bojno delovanjeIrak, BiH - Republika Srpska, Ruanda, Sirija
Proizvodnja
ProizvođačKBM
Specifikacije
Masa10.8 kg
Dužina1574 mm
Brzina zrna800 m/s
Maks. ef. domet5200 m
Nišaninfracrveni

9K38 igla je ruska (nekad sovjetska) lako prenosiva raketa zemlja-vazduh sa infracrvenim navođenjem. U NATO ovaj komad oružja je poznatiji kao SA-16 ili SA-18.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Razvoj Igle počinje 1971. godine kako bi zamenila starije i manje pouzdane sisteme. Glavni cilj je bio razviti protivvazdušnu raketu sa boljom otpornošću i boljim nišanom od prethodne Strele. 1978. godine projekat se podelio u dve etape. Prva etapa je podrazumevala nastaviti sa razvojem funkcionalnosti, a druga razviti jednostavniju Iglu zasnovano na Streli. Igla sa oznakom 94310 Igla-1 ulazi u upotrebu 1981, dok 1983. godine počinje korišćenje Igle sa ovom oznakom 9K38 Igla. Osnovne osobine su: identifikacija aviona koji se gađa (da greškom ne bi bio pogođen prijateljski avion); krilca kojima se mogu pratiti i okretniji avioni; navođenje koje se hladi da ne bi bilo ometanja tolotnim ometačima; mogućnost gađanja ciljeva u oba smera, itd. NATO je za potrebe svoje mornarice koristio sličnu raketu sa oznakom SA-N-10 Grouse.

Korišćena u svim većim sukobima koji su se zbili u zadnjim decenijama 20., ali i na početku 21. veka: Irak (Zalivski rat)[1], BiH - Republika Srpska (Raspad SFRJ)[2][3], Ruanda[2] kao i u Siriji[4].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Militaryphotos.net”. Arhivirano iz originala 07. 10. 2008. g. Pristupljeno 09. 09. 2013. 
  2. ^ a b Fight | Sayf
  3. ^ Serbs free two French pilots
  4. ^ „UK jihadist’s video reveals missile cache | The Sunday Times”. Arhivirano iz originala 17. 06. 2013. g. Pristupljeno 09. 09. 2013. 

‎Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]