Poljoprivredna nauka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Poljoprivredna nauka je široko multidisciplinarno polje biologije koje obuhvata delove kvantitativnih, prirodnih, ekonomskih i društvenih nauka, koji se koriste u praksi i razumevanju poljoprivrede. (Veterinarska nauka, ali ne i nauka o životinjama, često je isključena iz definicije.)

Poljoprivreda, poljoprivredna nauka i agronomija[uredi | uredi izvor]

Ova tri pojma se često zbunjujuća. Međutim, oni pokrivaju različite koncepte:

  • Poljoprivreda je skup aktivnosti koje transformišu životnu sredinu za proizvodnju životinja i biljaka za ljudsku upotrebu. Poljoprivreda obuhvata tehnike poput primeene agronomskih istraživanja.
  • Agronomija je istraživanje i razvoj koji se odnose na proučavanje i poboljšanje biljnih kultura.[1][2][3]

Poljoprivredne nauke obuhvataju istraživanje i razvoj u oblastima:[4][5]

Poljoprivredna biotehnologija[uredi | uredi izvor]

Poljoprivredna biotehnologija je specifično područje poljoprivredne nauke koje uključuje upotrebu naučnih alata i tehnika,[13][14][15] uključujući genetički inženjering, molekularne markere, molekularnu dijagnostiku, vakcine i tkivne kulture za modifikaciju živih organizama: biljaka, životinja i mikroorganizama.[16]

Veštačko đubrivo[uredi | uredi izvor]

Jedan od najčešćih uzroka umanjenog prinosa je da se đubrivo ne primenjuje u dovoljnim količinama tokom prelaznog perioda, vremenskog intervala neophodnog da tlo obnovi svoje agregate i organske materije. Prinosi bivaju privremeno umanjeni jer je azot imobilisan u ostacima useva, što može potrajati od nekoliko meseci do nekoliko godina, u zavisnosti od odnosa ugljenika i azota u usevu i lokalnom okruženju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U 18. veku, Johan Fridrih Majer je sproveo eksperimente u kojima je gips (hidratisani kalcijum sulfata) korišten kao đubrivo.[17]

Godine 1843, Džon Loz i Džozef Henri Gilbert započeli su niz dugoročnih terenskih eksperimenata u Istraživačkoj stanici Rotamsted u Engleskoj, od kojih se neki još uvek sprovode, sudeći po podacima iz 2018. godine.[18]

U Sjedinjenim Državama, naučna revolucija u poljoprivredi počela je Hačovim zakonom iz 1887, koji je koristio termin „poljoprivredna nauka”. Hačon zakon se rukovodio interesovanošću poljoprivrednika za poznavanjem sastavnih delova ranog veštačkog đubriva. Smit-Hjuzov zakon iz 1917. godine preusmerio je poljoprivredno obrazovanje nazad svoje profesionalne korene, ali naučna osnova je već bila izgrađena.[19] Nakon 1906. godine, javni rashodi za poljoprivredna istraživanja u SAD premašili su privatne izdatke za naredne 44 godine.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Long Term Experiments”. Rothamsted Research. Архивирано из оригинала 27. 03. 2018. г. Приступљено 26. 3. 2018. 
  2. ^ Hoeft, Robert G. (2000). Modern Corn and Soybean Production. MCSP Publications. стр. 107 to 171. ASIN B0006RLD8U. 
  3. ^ Arya, R. L.; Arya, S.; Arya, Renu; Kumar, J. (2015-01-01). Fundamentals of Agriculture (ICAR-NET, JRF, SRF, CSIR-NET, UPSC & IFS) (на језику: енглески). Scientific Publishers. ISBN 978-93-86102-36-2. 
  4. ^ Bosso, Thelma (2015). Agricultural Science. Callisto Reference. ISBN 978-1-63239-058-5. 
  5. ^ Boucher, Jude (2018). Agricultural Science and Management. Callisto Reference. ISBN 978-1-63239-965-6. 
  6. ^ Preece, John E.; Read, Paul E. (2005). The biology of horticulture: an introductory textbook (2 изд.). John Wiley & Sons. стр. 4–6. ISBN 0-471-46579-8. 
  7. ^ Arteca, Richard N. (2015). Introduction to Horticultural Science (2 изд.). Stamford, Connecticut: Cengage Learning. стр. 584. ISBN 978-1-111-31279-4. 
  8. ^ „Why Horticulture?”. Department of Horticultural Science. University of Minnesota. Архивирано из оригинала 2019-05-02. г. Приступљено 2. 5. 2019. 
  9. ^ Jackson, J. A. (1997). Glossary of Geology (4. ed.). Alexandria, Virginia: American Geological Institute. p 604. ISBN 0-922152-34-9
  10. ^ H. H. Janzen; et al. (2011). „Global Prospects Rooted in Soil Science”. Soil Science Society of America Journal. 75 (1): 1. Bibcode:2011SSASJ..75....1J. doi:10.2136/sssaj2009.0216. 
  11. ^ Liddell, Henry George and Robert Scott (1980). A Greek-English Lexicon (Abridged изд.). United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 0-19-910207-4. 
  12. ^ Chapman, A. D. (2009). Numbers of living species in Australia and the World (2 изд.). Canberra: Australian Biological Resources Study. стр. 60pp. ISBN 978-0-642-56850-2. Архивирано из оригинала 2009-05-19. г. Приступљено 2007-10-26. 
  13. ^ „What is Agricultural Biotechnology?” (PDF). Cornell University. Приступљено 3. 2. 2015. 
  14. ^ „Agricultural Biotechnology” (PDF). cornell.edu. PBS, ABSP II, US Agency for International Development. 2004. Приступљено 1. 12. 2016. 
  15. ^ „Infographic: Crop Modification Techniques - Biology Fortified, Inc.”. Biology Fortified, Inc. Архивирано из оригинала 2016-04-14. г. Приступљено 2016-12-05. 
  16. ^ „What is Agricultural Biotechnology?” (PDF). Cornell University. Архивирано (PDF) из оригинала 26. 2. 2015. г. Приступљено 3. 2. 2015. 
  17. ^ John Armstrong, Jesse Buel. A Treatise on Agriculture, The Present Condition of the Art Abroad and at Home, and the Theory and Practice of Husbandry. To which is Added, a Dissertation on the Kitchen and Garden. 1840. p. 45.
  18. ^ „The Long Term Experiments”. Rothamsted Research. Архивирано из оригинала 27. 3. 2018. г. Приступљено 26. 3. 2018. 
  19. ^ Hillison J. (1996). The Origins of Agriscience: Or Where Did All That Scientific Agriculture Come From? Архивирано 2008-10-02 на сајту Wayback Machine. Journal of Agricultural Education.
  20. ^ Huffman WE, Evenson RE. (2006). Science for Agriculture. Blackwell Publishing.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]