Vladimir Ždanov
| VLADIMIR ŽDANOV | |||||||||||||||
| Vladimir Ždanov | |||||||||||||||
| Datum rođenja | 29. aprila 1902. | ||||||||||||||
| Mesto rođenja | Kijev, |
||||||||||||||
| Datum smrti | 19. oktobar 1964. (62 god.) | ||||||||||||||
| Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, |
||||||||||||||
| Profesija | vojno lice | ||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||
| Član KPSS od | 1941. | ||||||||||||||
| Učešće u ratovima | Ruski građanski rat Veliki otadžbinski rat Narodnooslobodilačka borba |
||||||||||||||
| Služba | Sovjetska armija | ||||||||||||||
| Čin | general-pukovnik | ||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||
| Heroj SSSR od | 13. septembra 1944. | ||||||||||||||
| Narodni heroj od | 20. oktobra 1944. | ||||||||||||||
| Odlikovanja |
|
||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Vladimir Ivanovič Ždanov (rus. Влади́мир Ива́нович Жда́нов; 1902 — 1964), general-pukovnik sovjetske Crvene armije, Heroj Sovjetskog Saveza i narodni heroj Jugoslavije.
[uredi] Biografija
Rođen je 29. aprila 1902. godine u Kijevu, u Ukrajni. U Crvenu armiju stupio kao dobrovoljac, učestvovao u završnim bitkama građanskog rata. Završivši pešadijsku školu stekao je veliko iskustvo u komandovanju. U Komunističku patiju Sovjetskog Saveza primljen je 1941. godine.
U vreme Velikog otadžbinskog rata Sovjetskog Saveza protiv nacističke Nemačke i njenih saveznika, bio je načelnik štaba, a zatim komandant IV gardijskog mehanizovanog korpusa. Organizatorske sposobnosti je pokazao u Staljingradskoj bici, u borbama na jugu Ukrajine, u jaško-kišnjevskoj operaciji koja je sovjetskim trupama otvorila put na Balkan. General Ždanov učestvovao je u oslobođenju Bugarske i Mađarske od Nemaca.
U vreme Beogradske operacije, oktobra 1944. godine, tenkisti 4. gardijskog mehanizovanog korpusa, kojim je komandovao Ždanov, borili su se zajedno sa borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Vladimir Ždanov bio je jedan od onih sovjetskih vojnih starešina koji su, prema rečima maršala Tita: " ... na čelu sovjetskih jedinica, rame uz rame s jugoslovenskim borcima, prolijevali svoju krv ne samo za oslobođenje Beograda, već i drugih područja naše zemlje."
U Sovjetskom Savezu, zasluge generala Ždanova dobile su visoku ocenu. Odlikovan je s dva Ordena Lenjina, tri Ordena Crvene zastave, Ordenom Suvorova prvog reda, dva Ordena Suvorova drugog reda, Ordenom Crvene zvezde i mnogim medaljama Sovjetskog Saveza. Za Heroja Sovjetskog Saveza proglašen je 13. septembra 1944. godine.
Za zasluge u borbi protiv zajedničkog neprijatelja i doprinos oslobođenju Beograda i drugih područja Jugoslavije, gardijski general-lajtant tenkovskih jedinica Crvene armije Vladimir Ivanovič Ždanov odlikovan je 20. oktobra 1944. Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.
U posleratnim godinama, Ždanov je završio, s odličnim uspehom, Vojnu akademiju Generalštaba, i zauzimao odgovorne komandne položaje u Crvenoj armiji.
Pošavši, kao član sovjetske vojne delegacije, na proslavu dvadesetogodišnjice oslobođenja Beograda, 19. oktobra 1964. godine, general-pukovnik Vladimir Ivanovič Ždanov je izgubio život u avionskoj nesreći na Avali.
Na mestu pogibije vojnoj delegaciji je podignut spomenik, a jedna od glavnih ulica u Beogradu je dugi niz godina nosila ime generala Ždanova, ali je 1997. godine ulici vraćen stari naziv Resavska.
[uredi] Literatura
- Narodni heroji Jugoslavije, „Partizanska knjiga“ Ljubljana, „Narodna knjiga“ Beograd, „Pobjeda“ Titograd, 1982. godina