Водени опосум

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vodeni oposum
Chironectes minimus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Infraklasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Chironectes

Illiger, 1811
Vrsta:
C. minimus
Binomno ime
Chironectes minimus
(Zimmermann, 1780)
Opseg vodenog oposuma

Vodeni oposum, poznat i kao japok (lat. Chironectes minimus), vrsta je sisara iz porodice oposuma (Didelphidae) i istoimenog reda Didelphimorphia. Vodeni oposum je jedini poznati vodeni torbar. Živi na prostorima od južnog Meksika do Južne Amerike.[2] Hrani se ribama, žabama i sličnim slatkovodnim plenom, koji hvata veštim prstima bez kandži.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ima mekano krzno koje ne propušta vodu i dugačke prste sa plovnim kožicama na zadnjim nogama. I mužjaci i ženke imaju mišićni otvor koji ispod vode može da se zatvori. Dužina vodenog oposuma je 26—40 centimatara, a dužina repa 31—43 centimetara. Težak je između 550 i 800 grama.[2]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Areal vodenog oposuma obuhvata veći broj država.

Vrsta ima stanište u Brazilu, Argentini, Meksiku, Venecueli, Kolumbiji, Peruu, Ekvadoru, Paragvaju, Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gvajani, Boliviji, Panami, Nikaragvi, Kostarici, Gvatemali, Hondurasu, Salvadoru i Belizeu.[3]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa vrste su šume, jezera i jezerski ekosistemi, rečni ekosistemi i slatkovodna područja.

Način života[uredi | uredi izvor]

Mesožder je i hrani se ribom, rakovima, beskičmenjacima, insektima i žabama. Danju se na obali reke odmara u brlogu obloženim lišćem. Vodeni oposum pravi gnezda.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je navedena kao poslednja briga, jer ima široko rasprostranjenje i česta je vrsta.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cuarón, A. D.; Emmons, L.; Helgen, K.; Reid, F.; Lew, D.; Patterson, B.; Delgado, C. & Solari, S. (2008). Chironectes minimus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 13. 5. 2014. 
  2. ^ a b David Burnie, Dorling Kindersley limited, London, 2001
  3. ^ a b Crvena lista (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]