Dušan Bilandžić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Bilandžić
Lični podaci
Datum rođenja(1924-05-20)20. maj 1924.
Mesto rođenjaMaljkovo, Kraljevina SHS
Datum smrti4. mart 2015.(2015-03-04) (90 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
ObrazovanjeSveučilište u Zagrebu
Naučni rad
UčeniciMile Bjelajac
Zvanični veb-sajt
info.hazu.hr/dusan_bilandzic_biografija

Dušan Bilandžić (Maljkovo, kraj Sinja, 20. maj 1924Zagreb, 4. mart 2015) bio je hrvatski pravnik, istoričar i akademik.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Niže razrede franjevačke gimnazije je završio u Sinju, a više razrede u Osječkoj gimnaziji.

Od 20. maja 1942. do kraja rata učestvovao je u slavonskom partizanskom odredu kao borac i politički komesar čete i bataljona. U Komunističku partiju Jugoslavije je primljen 1942. godine.

Od 1945. do 1960. godine je bio na službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji u svojstvu nastavnika istorije ratova u visokim školama i akademiji. 1955. godine je završio Pravni fakultet u Beogradu kao izvanredan student.

1. marta 1960. napustio je JNA. Nakon izlaska iz vojske počinje istraživački rad na problemima društvenog razvoja, prvo u svojstvu novinara (1960/1961), zatim u ulozi rukovodioca grupe Saveza sindikata Jugoslavije za samoupravljanje. Na osnovu rezultata istraživanja samoupravljanja i političkog delovanja, godine 1965. je izabran za člana Predsedništva sindikata Jugoslavije kao predstavnik SR Hrvatske. Sredinom 1960-ih učestvuje u političko-ekspertnim timovima za projektovanje i praćenje privredne i društvene reforme (1964—1967), a istovremeno i završava postdiplomske studije s doktoratom, u oblasti ekonomije na Zagrebačkom sveučilištu 1965. godine.

Po dogovoru s hrvatskim rukovodiocima dolazi 1967. u Zagreb i preuzima dužnost direktora Instituta za istoriju radničkog pokreta. Odlukom Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije, godine 1969. je imenovan za direktora Centra za društvena istraživanja sa zadatkom da izradi nacrt za donošenje Ustava 1974. godine.

Nakon usvajanja Ustava vraća se ponovo u Zagreb na Fakultet političkih nauka gde je izabran za profesora i dekana u dva mandata (1974/1975. i 1978/1979). U međuvremenu je 1968. izabran za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a zatim izabran za zastupnika u Saboru SR Hrvatske u kojem je bio tri mandata (1968. i 1982).

U fazi Maspoka (1969—1972) je bio na strani Bakarićeve frakcije, a od usvajanja Ustava iz 1974. se jače angažovao u borbi protiv ideološkog dogmatizma, unitarizma i centralizma zbog čega nije reizabran za člana centralnog komiteta i zastupnika u Saboru 1982.

Nakon napuštanja Saveza Komunista 1982. posvetio se istorijskom radu. Za člana i saradnika Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 31. marta 1980. Za izvanrednog člana izabran je 18. januara 1982, dok je za redovnog člana izabran 24. juna 1991.

Pred kraj 1989. na XI kongresu SKH ponovo je izabran za člana centralnog komiteta kao pripadnik reformske struje u Savezu komunista. Na 1. sednici višestranačkog Sabora izabran je za člana državnog predsedništva SRH (potpredsednik Republike Hrvatske) od 30. maja 1990. do 1. januara 1991.

U poslednjih 10 godina se bavio izdavačkom delatnošću. Preminuo je 4. marta 2015. godine u Zagrebu.

Akademik Bilandžić je objavio blizu 1200 naslova, među kojima ima mnogo radova na temi politike, istorije, prava i ekonomije. Od istorijskih knjiga najznačajnije su mu:

  • Međunarodna politika, Beograd 1965.
  • Upravljanje privredom u Jugoslaviji, izdanja časopisa „Jugoslovenski sindikati“, Beograd, 1966.
  • Borba za samoupravljanje i socijalizam u Jugoslaviji, Zagreb, 1969.
  • Ideje i praksa društvenog razvoja Jugoslavije 19451973, Beograd, 1973.
  • Samoupravljanje 1950-1974, Buenos Ajres, 1975.
  • Društveni razvoj socijalističke Jugoslavije, Zagreb, 1976.
  • Historija SFRJ, Zagreb, 1978.
  • Historija SFRJ-glavni procesi 19181985, Zagreb, 1986.
  • Historija SFRJ, na kineskom jeziku, Tjencin, 1985.
  • Marksizam i socijalističko samoupravljanje 2, udžbenik za srednje usmereno obrazovanje, Zagreb, 1986.
  • Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999.
  • Suvremenost i razmišljanja, Zagreb, 2001.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bilandžić, Dušan (2001). Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske : eseji, članci, interviewi, analize, izvješća, izjave. Zagreb : AGM. str. 579. ISBN 978-953-174-143-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bilandžić, Dušan (2001). Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske : eseji, članci, interviewi, analize, izvješća, izjave. Zagreb : AGM. str. 579. ISBN 978-953-174-143-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]