Zagrebačka županija (istorijska)
| Zagrebačka županija Comitatus Zagrabiensis | |
|---|---|
| 12. vek—1924 | |
 Zagrebačka županija, prema stanju od 1886. do 1918. godine | |
| Glavni grad | Zagreb |
| Regija | Jugoistočna Evropa |
| Zemlja | Kraljevina Ugarska |
| Površina | 7.210 km² (1910) km2 |
| Stanovništvo | 594.052 (1910) |
| Događaji | |
| Status | Bivša županija |
| Istorija | |
• Uspostavljeno | 12. vek |
• Ukinuto | 1924 |
.svg)
Ovo je članak o istorijskoj Zagrebačkoj županiji. Za savremenu županiju vidi: Zagrebačka županija.
Zagrebačka županija (lat. Comitatus Zagrabiensis; mađ. Zágráb vármegye; nem. Komitat Agram) bila je županija srednjovekovne Banovine Slavonije u Kraljevini Ugarskoj, a potom je u kontinuitetu nastavila da postoji sve do vremena novovekovne Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Austrougarskoj monarhiji. Središte županije bio je grad Zagreb.[1][2]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Zagrebačka županija graničila je s austrijskim zemljama Štajerskom, Kranjskom, te Bosnom i Hercegovinom koja je bila pod zajedničkom austrougarskom upravom. Usto, graničila je i sa županijama Bjelovarsko-križevačkom, Varaždinskom, Požeškom i Modruško-riječkom unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Oko 1910. godine, površina županije iznosila je 7.210 km².
Istorija[uredi | uredi izvor]
Tokom srednjovekovnog razdoblja, Zagrebačka županija je pripadala srednjovekovnoj Banovini Slavoniji u sastavu Kraljevini Ugarskoj. Smatra se da je osnovana tokom 12. veka, a potom je u 14. veku proširena priključenjem stare Gorske županije. Nastavila je da postoji u kontinuitetu i za vreme habzburške vlasti. U periodu od 15. do 17. veka često je stradala od upada osmanske vojske, a najistočniji i jugoistočni delovi županije potpali su sredinom 16. veka pod osmansku vlast. Ta područja su oslobođena za vreme Bečkog rata (1683-1699).
Tokom 18. veka, Zagrebačka županija je počela ubrzano da se razvija, a 17. jula 1759. godine, carica i kraljica Marija Terezija potvrdila joj je grb i pečatnjak. Jugozapadne delove je privremeno izgubila 1776. godine, kada je na tim prostorima stvorena nova Severinska županija, koja je nakon desetak godina vraćena u sastav Zagrebačke županije.
Po slovu Šenbrunskog mira (1809) izgubila je čitavu južnu polovinu teritorije, koja joj je vraćena tek 1822. godine. Krajnji jugozapadni deo teritorije je konačno izgubila 1849. godine, stvaranjem nove Riječke županije.
Sredinom 1873. godine izvršeno je razvojačenje svih sektora hrvatske i slavonske vojne krajine, ali te oblasti nisu odmah priključene Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, već su dobile posebnu zemaljsku upravu, koja se delila na šest krajiških okružja, među kojima je bilo i posebno Banijsko okružje. Tek 1881. godine, sva krajiška okružja priključena su Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koja je time dobila granicu na rekama Uni i Savi. U okvirima proširene Kraljevine, priključena okružja nastavila su da postoje sve do 1886. godinne, kada je županijsko uređenje protegnuto i na te prostore, tako da je Banijsko okružje uključeno u sastav Zagrebačke županije, koja je time dobila svoj puni teritorijalni opseg.[3][4][5]
Takvo stanje trajalo je do 1918. godine, kada je Hrvatski sabor raskinuo državno-pravne veze s Austrijom i Ugarskom. Nastavila je da postoji kao administrativna jedinica sve do uvođenja nove oblasne organizacije (1921-1924), kada je ušla u sastav Zagrebačke oblasti.[6]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema popisu iz 1910, županija je brojala 594 052 stanovnika, a prema jezicima bilo podeljeno na sledeći način:
- Hrvatski jezik: 445 870
- Srpski jezik: 122 588
- Mađarski jezik: 6 068
- Nemački jezik: 6 016
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Početkom 20. veka, Zagrebačka županija bila je podeljena na sledeće kotareve:
| Kotarevi | |
|---|---|
| Kotar | Središte |
| Dugo Selo | Dugo Selo |
| Dvor | Dvor |
| Glina | Glina |
| Jaska | Jaska, Jastrebarsko |
| Karlovac | Karlovac |
| Kostajnica | Kostajnica |
| Velika Gorica | Velika Gorica |
| Petrinja | Petrinja |
| Pisarovina | Pisarovina |
| Samobor | Samobor |
| Stubica | Donja Stubica |
| Sveti Ivan Zelina | Sveti Ivan Zelina |
| Sisak | Sisak |
| Topusko | Topusko |
| Zagreb | Zagreb |
| Županijski grad | |
| Zagreb | |
| Municipalni gradovi | |
| Karlovac | |
| Petrinja | |
| Sisak | |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kos 1992, str. 89-96.
- ^ Blagec 2011, str. 300-318.
- ^ Valentić 1981.
- ^ Planinić 1992, str. 173-183.
- ^ Dubravica 2001, str. 159-172.
- ^ Dimić 2001, str. 111-117.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blagec, Ozren (2011). „Hrvatski podbanovi i župani Zagrebačke i Križevačke županije od sredine 16. do sredine 18. stoljeća”. Cris: časopis Povijesnog društva Križevci. 13: 300—318.
- Valentić, Mirko (1981). Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881. Zagreb: Centar za povijesne znanosti; Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske.
- Dubravica, Branko (2001). „Političko-teritorijalna podjela i opseg civilne Hrvatske u godinama sjedinjenja s vojnom Hrvatskom 1871.-1886”. Politička misao. 38 (3): 159—172.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Kos, Gordana (1992). „Zagrebačka županija (1848-1918)”. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992): 89—96.
- Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika.
- Planinić, Silvana (1992). „Krajiško okružno upraviteljstvo (distrikti) i krajiške imovne općine u Hrvatsko-slavonskoj krajini”. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992): 173—183.