Srednjovekovni grad Zvečan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srednjovekovni grad Zvečan
Ruševine grada Zvečana
Opšte informacije
Mestokod Zvečana
OpštinaZvečan
Država Srbija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastankaXI vek
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od izuzetnog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituRepublički zavod za zaštitu spomenika kulture

Srednjovekovni grad Zvečan (alb. Kalaja e Zveçanit) je tvrđava u Srbiji, nedaleko od istoimenog naselja, severno od Kosovske Mitrovice. Nalazi se na vrhu ugašene vulkanske kupe (oko 800 m nmv) koja se uzdiže odmah iznad Ibra.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Podignut je sa prvobitnom namenom zaštite i nadziranja važnih karavanskih drumova koji se tu ukrštaju (za Kosovo i Metohiju ka jugu, Ibrom za Moravsku dolinu ka severu i za Bosnu ka zapadu), da bi kasnije pored toga služio i za zaštitu Trepčanskih rudnika.

Predstavlja jedan od najstarijih danas očuvanih srpskih srednjovekovnih utvrđenja, ali nije poznato kada je podignuto, iako je izvesno da kontinuitet utvrđenja na tom prostoru datira još iz antike, a možda čak i iz praistorije.

Na istorijsku scenu ulazi 1093. godine kada je bio pogranično utvrđenje srpskog župana Vukana (kraj XI veka-1112. ili 1115) koji je iz njega kretao u svoje pohode na Kosovo koje se tada nalazilo u sastavu Vizantije.

U sklopu tvrđave se nalazio jedan od kraljevskih dvorova Nemanjića, a u njoj je život okončao i kralj Stefan Dečanski (1321—1331). Osmanlije su ga zauzele neposredno posle kosovskog boja (1389) i u njemu je postojala stalna vojna posada do XVIII veka kada je grad napušten i prepušten zubu vremena.

Samo utvrđenje formira utvrđeni Gornji Grad na vrhu uzvišenja sa podgrađem zaštićenim niskim bedemom na jugozapadnoj padini.

Posebnu snagu samom utvrđenju davala su dva izvora na padini, koja su tajnim prolazima bila povezana sa citadelom na vrhu.

Danas je Zvečanski Grad većinom u ruševinama, ali se na osnovu nekoliko kula koje su opstale i ostataka bedema na vrhu usamljene uzvišice i dalje može naslutiti njegova nekadašnja impozantnost.

Izgled tvrđave[uredi | uredi izvor]

Osnova tvrđave prilagođena je konfiguraciji terena i ima nepravilan, izduženi oblik.

Sastojala se iz tri dela: Gornji grad, Donji grad i Podgrađe. Mada smeštene na različitim visinama, sve tri fortifikacije su bile u konstruktivnoj vezi i predstavljale su jedinstvenu stratešku celinu.[1]

Gornji grad se nalazio na samom vrhu brda.

Niži pojas se sastojao od bedema ojačanih kulama, a obimni zid je obuhvatao južne padine i podnožje brda. Gornji grad, okružen sa pet kula, čuva ostatke glavne — donžon kule osmougaone osnove, crkve Svetog Đorđa i cisterni.

Crkva je imala osnovu u obliku sažetog upisanog krsta, manju oltarsku apsidu, kube nad središnjim delom i bila je živopisana.

Unutar Donjeg grada postoji nekoliko građevina čija namena nije precizno utvrđena, a na zapadnom kraju nalazio se glavni ulaz u grad.

Osnovna namena grada bila je nadziranje bosanskog, ibarskog, metohijskog i kosovskog puta koji su se tu ukrštali, dok je kasnije služio i kao zaštita za rudnik u Trepči.

Putopisac Ami Bue, koji je posetio Zvečan 1840. godine našao je ostatke crkve, dok je Giljferding 1859. godine u gradu video:

... ostatke dvorca na dva sprata ozidanog opekom...

Pored toga u severnom delu gradu je pronađen podzemni lagum koji se spuštao do izvora u podnožju brda na kome je Zvečan podignut, a pronađeni su ostaci još jednog mogućeg izlaza iz podzemnih laguma.

Prošlost Zvečana[uredi | uredi izvor]

Zvečan se u istoriji prvi put javlja krajem XI veka kao pogranično utvrđenje župana Raške Vukana koji iz njega 1093. godine silazi na Kosovo i prodire do Lipljana koji zauzima i spaljuje, posle čega se pred vizantijskim carem Aleksijem I Komninom (1081—1118) povlači nazad u Zvečan i otpočinje mirovne pregovore. Ulogu glavnog središta za napade srpskih velikih župana na Vizantiju, Zvečan je zadržao tokom cele prve polovine XII veka. Tokom Nemanjine ((1166)1168-1196) pobune protiv starije braće, Zvečan je ponovo odigrao ulogu pograničnog utvrđenja u kome je Nemanja prikupio svoje snage sa kojima je potom sišao na Kosovo i kod Pantina oko 1169. godine potukao vizantijsku vojsku koja je sa njegovom braćom poslata da ga zbaci sa vlasti i uspostavi pređašnje stanje. Tom prilikom njegove snage su potukle Vizantince koji su se u neredu povukli, a tokom borbi je poginuo i njegov najstariji brat i nekadašnji veliki župan Raške Tihomir (?-(1166)1168). Posle toga preživela Nemanjina braća su ga priznala za velikog župana Raške, zadržavši svoje udeone kneževine, dok je Vizantija bila primorana da prihvati de facto stanje. Posle pobede Nemanja se vratio u Zvečan i u crkvi svetog Nikole je po njegovoj nardbi obavljena služba u znak zahvalnosti Bogu za pobedu.

Tokom narednih decenija njegove vladavine, Srpska država se proširila na jug i istok, tako da je Zvečan tokom narednih vekova od pograničnog utvrđenja postao sedište jednog od povremenih dvorova srpskih kraljeva iz dinastije Nemanjića. U njemu je 1323. godine sahranjen mlađi sin kralja Milutina (1282—1321) Konstantin (pretendent 1321-1323), koji je u borbi oko vlasti sa starijim bratom Stefanom (1321—1331) uhvaćen i po njegovoj naredbi (po nekim izvorima vrlo svirepo) ubijen. Čudnom ironijom sudbine u Zvečanu je život na misteriozan način (pretpostavlja se da je udavljen po naredbi svog sina Dušana (kralj 1331-1346, car 1346-1355)) okončao i sam Stefan 11. novembra 1331. godine. Njega je iznanada u Nerodimlju sa malim odredom konjanika napao njegov sin Dušan, ali je Stefan uspeo da pobegne u obližnje utvrđenje Veliki Petrič. Međutim Dušanove snage su ovladale utvrđenjem i zarobile su kralja koji je posle toga sproveden u Zvečan, u kome je okončao život posle zvaničnog ovenčavanja Dušana za kralja u Svrčinu 08.09. 1331. godine.

Dušan je 1337. godine upravu nad gradom poverio mlađem sinu vlastelinke Danice, dok je njegov sin Uroš (1355—1371) grad dodelio čelniku Musi, rodonačelniku Musića i zetu kneza Lazara (1371—1389). Knez Vojislav Vojinović (oko 1355-1363) ga je 1363. godine primorao da mu preda Zvečan u zamenu za Brvenik na Ibru, tako da se grad od tog doba nalazi u njegovom posedu odnosno njegovog naslednika velikog župana Nikole Altomanovića (1366—1373). Posle Nikolinog sloma 1373. godine, grad ulazi u sastav države Vuka Brankovića.

Osmanlije osvajaju Zvečan krajem XIV veka, verovatno odmah posle Kosovskog boja 1389. godine i njemu sa prekidom drže jake vojne posade sve do XVIII veka kada trajno napuštaju tvrđavu i ona je od tada prepuštena zubu vremena. Kao utvrđenje bez strateškog značaja,Zvečanski Grad je bio napušten tokom XVII veka, da bi tokom austrijskog prodora na Balkansko poluostrvo krajem tog veka ponovo imao osmanlijsku posadu koja se jedino u njemu održala 1689. godine kada su Austrijanci potpomognuti pobunjenim Srbima prodrli do Skoplja, predvođeni Pikolominijem.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Odak Mihailović 2016, str. 591.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]