Interleukin 8

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Interleukin 8
PDB prikaz baziran na 1IL8​.
Dostupne strukture
1icw​, 1ikl​, 1ikm​, 1il8​, 1ilp​, 1ilq​, 1qe6​, 2il8​, 3il8
Identifikatori
Simboli IL8; 3-10C; AMCF-I; CXCL8; GCP-1; GCP1; K60; LECT; LUCT; LYNAP; MDNCF; MONAP; NAF; NAP-1; NAP1; SCYB8; TSG-1; b-ENAP
Vanjski ID OMIM146930 HomoloGene47937 GeneCards: IL8 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 3576 n/a
Ensembl ENSG00000169429 n/a
UniProt P10145 n/a
Ref. Sekv. (iRNK) NM_000584 n/a
Ref. Sekv. (protein) NP_000575 n/a
Lokacija (UCSC) Chr 4:
74.83 - 74.83 Mb
n/a
PubMed pretraga [1] n/a

Interleukin 8 (IL-8) je citokin koga proizvode makrofage i ćelije drugih tipova kao što su epitelijalne ćelije. Njega isto tako sintetizuju endotelijalne ćelije, koje skladište IL-8 u njihovim skladišnim mehurima, Weibel-Palade tela.[1][2] Kod ljudi, interleukin 8 je protein kodiran IL8 genom.[3] On se izlučuje kroz lanac biohemijskih reakcija. IL-8 je važan posrednik imunih reakcija u odgovoru urođenog imunskog sistema.[4][5]

Postoji više receptora na površini membrana koji mogu da vežu IL-8. Najčešće studirani tipovi su G protein spregnuti serpentin receptori CXCR1 i CXCR2. Izražavanje i IL-8 afinitet je različit za ova dva receptora (CXCR1 > CXCR2). Toll-poput receptori su receptori urođenog imunskog sistema. Ti receptori prepoznaju antigen obrasce (poput LPS kod gram negativnih bakterija).

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Protein kodiran ovim genom je član CXC hemokin familije. Ovaj hemokin je jedan od glavnih posrednika inflamatornog procesa. Ovaj hemokin se izlučuje iz nekoliko ćelijskih tipova. On funkcioniše kao hemoatraktant, i one takođe potentan angiogenetski faktor. IL-8 ima oblika: monomer i homodimer. Za oba oblika je nađeno da su potentni CXCR1 i CXCR2 pobuđivači. Dokazano je da je homodimer potentniji, međutim, Leu25 metilacija može da blokira aktivnost dimera. Za IL-8 se veruje da igra ulogu u patogenezi bronhiolitisa, rasprostranjenog oboljenja respiratornog trakta uzrokovanog viralnom infekcijom. Ovaj gen i drugih deset članova CXC hemokin genske familije formiraju hemokinski genski klaster na hromozomu 4.[3][6]

IL-8 primarna funkcija je indukcija hemotakse u njegovim ciljnim ćelijama (npr. neutrofilnim granulocitima). On učestvuje u neutrofilskoj seriji ćelijsko-fizioloških odgovora neophodnih za migraciju i u njihovoj ciljnoj funkciji, fagocitozi. On takođe ima udela u povećanju intracelularnog Ca2+, eksocitozi (npr. oslobađanju histamina), respiratornom širenju. IL-8 može biti izlučen iz bilo koje ćelija sa Toll-poput receptorima u okviru urođenog imunog odgovora. Primarna funkcija IL-8 citokina je da regrutuje neutrofile da fagocitoziraju antigen koji je pobudio antigenski obrazac toll-poput receptora.

Ciljne ćelija[uredi | uredi izvor]

Dok su neutrofilni granulociti primarna meta za IL-8, postoji relativno širok krug ćelija (endotelne ćelije, makrofage, mast ćelije, keratinociti) koje reaguju na ovaj hemokin. IL-8 hemoatraktantska aktivnost u sličnim koncentracijama kao kod kičmenjaka je pokazana i kod Tetrahymena pyriformis, što ukazuje na filogenetički visoko konzerviranu strukturu i funkciju ovoj hemokina.[7]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Interleukin-8 je često asociran sa inflamacijom. Na primer, bilo je objavljeno da proinflamatorni medijator gingivitisa[8] i psorijaze.[9]. Činjenica da je interleukin 8 sekrecija povećana sa oksidant stresom, i obrnuto, interleukin 8 uzrokujući regrutovanje inflamatornih ćelija inducira dalje povećanje oksidantskog stresa, čini ovaj citokin ključnim parametrom u lokalizovanoj inflamaciji.[10]

Ako trudnica ima visok nivo interleukina 8, ona ima povišen rizik induciranja shizofrenije u potomstvu.[11] Za visoke nivoe interleukina 8 je pokazano da umanjuju šanse za uspeh tretmana sa antipsihotičkim medikacijama za shizofreniju.[12]

Nomenklatura[uredi | uredi izvor]

IL-8 je preimenovan u CXCL8 od strane Subkomiteta za Hemokin Nomenklaturu koje je deo Internacionalne Unije Imunoloških Udruženja,[13] mada njegovo odobreni HUGO simbol gena ostaje IL8.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wolff B, Burns AR, Middleton J, Rot A (1998). „Endothelial cell "memory" of inflammatory stimulation: human venular endothelial cells store interleukin 8 in Weibel-Palade bodies”. J. Exp. Med. 188 (9): 1757—62. PMC 2212526Slobodan pristup. PMID 9802987. doi:10.1084/jem.188.9.1757. 
  2. ^ Utgaard JO, Jahnsen FL, Bakka A, Brandtzaeg P, Haraldsen G (1998). „Rapid secretion of prestored interleukin 8 from Weibel-Palade bodies of microvascular endothelial cells”. J. Exp. Med. 188 (9): 1751—6. PMC 2212514Slobodan pristup. PMID 9802986. doi:10.1084/jem.188.9.1751. 
  3. ^ a b Modi WS, Dean M, Seuanez HN, Mukaida N, Matsushima K, O'Brien SJ (1990). „Monocyte-derived neutrophil chemotactic factor (MDNCF/IL-8) resides in a gene cluster along with several other members of the platelet factor 4 gene superfamily”. Hum. Genet. 84 (2): 185—7. PMID 1967588. doi:10.1007/BF00208938. 
  4. ^ Thomas J. Kindt; Richard A. Goldsby; Barbara Anne Osborne; Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1429202114. 
  5. ^ Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 
  6. ^ „Entrez Gene: IL8 interleukin 8”. 
  7. ^ Köhidai L, Csaba G (1998). „Chemotaxis and chemotactic selection induced with cytokines (IL-8, RANTES and TNF-alpha) in the unicellular Tetrahymena pyriformis”. Cytokine. 10 (7): 481—6. PMID 9702410. doi:10.1006/cyto.1997.0328. 
  8. ^ Haake, SK, Huang, GTJ: Molecular Biology of the host-Microbe Interaction in Periodontal Diseases (Selected Topics). In Newman, Takei, Carranza, editors: Clinical Periodontology, 9th Edition. Philadelphia: W.B.Saunders Co. 2002. page 162.
  9. ^ „Psoriasis”. Arhivirano iz originala 23. 8. 2007. g. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  10. ^ Vlahopoulos S, Boldogh I, Casola A, Brasier AR (1999). „Nuclear factor-kappaB-dependent induction of interleukin-8 gene expression by tumor necrosis factor alpha: evidence for an antioxidant sensitive activating pathway distinct from nuclear translocation”. Blood. 94 (6): 1878—89. PMID 10477716. 
  11. ^ Brown AS, Hooton J, Schaefer CA, Zhang H, Petkova E, Babulas V, Perrin M, Gorman JM, Susser ES (2004). „Elevated maternal interleukin-8 levels and risk of schizophrenia in adult offspring”. Am J Psychiatry. 161 (5): 889—95. PMID 15121655. doi:10.1176/appi.ajp.161.5.889. 
  12. ^ Zhang XY, Zhou DF, Cao LY, Zhang PY, Wu GY, Shen YC (2004). „Changes in serum interleukin-2, -6, and -8 levels before and during treatment with risperidone and haloperidol: relationship to outcome in schizophrenia”. J Clin Psychiatry. 65 (7): 940—7. PMID 15291683. 
  13. ^ Bacon K, Baggiolini M, Broxmeyer H, Horuk R, Lindley I, Mantovani A, Maysushima K, Murphy P, Nomiyama H, Oppenheim J, Rot A, Schall T, Tsang M, Thorpe R, Van Damme J, Wadhwa M, Yoshie O, Zlotnik A, Zoon K (2002). „Chemokine/chemokine receptor nomenclature”. J. Interferon Cytokine Res. 22 (10): 1067—8. PMID 12433287. doi:10.1089/107999002760624305. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]