Кинески љускавац

Kineski ljuskavac; Vremenski raspon: 12.9–0 Ma PreЄ Є O S D C P T J K Pg N srednji Miocen do danas
	kineski ljuskavac u zoološkom vrtu u Lajpcigu
	kostur kineski ljuskavac izložen u "Muzeju osteologije" u Oklahoma Sitiju
Status ugroženosti
	; Kritično ugrožen (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Mammalia
Kladus:	Pholidotamorpha
Red:	Pholidota
Podred:	Eupholidota
Natporodica:	Manoidea
Porodica:	Manidae
Potporodica:	Maninae
Rod:	Manis
Vrsta:	M. pentadactyla
Binomno ime
	Manis pentadactyla; Linnaeus, 1758
Podvrste
	spisak podvrsta: Manis pentadactyla aurita ; Manis pentadactyla pentadactyla ; Manis pentadactyla pusilla ;
	rasprostranjenost vrste
Sinonimi
	sinonimi vrste: Manis aurita (Hodgson, 1836) ; Manis auritus (Hodgson, 1836) ; Manis brachyura (Erxleben, 1777) ; Manis dalmani (Sundevall, 1843) ; Manis dalmanni (Sundevall, 1843) ; Manis pusilla (Allen, 1906) ; Phateges bengalensis (Fitzinger, 1872) ; Pholidotus assamensis (Fitzinger, 1872) ; Pholidotus kreyenbergi (Matschie, 1907) ; sinonimi podvrste: M. p. aurita: Manis aurita (Hodgson, 1836) ; Manis auritus (Hodgson, 1836) ; Manis dalmani (Sundevall, 1843) ; Manis dalmanni (Sundevall, 1843) ; Phateges bengalensis (Fitzinger, 1872) ; Pholidotus assamensis (Fitzinger, 1872) ; Pholidotus kreyenbergi (Matschie, 1907) ; ; M. p. pentadactyla: Manis brachyura (Erxleben, 1777) ; ; M. p. pusilla: Manis pusilla (Allen, 1906) ; ;

Kineski ljuskavac (lat. Manis pentadactyla, [Manis pentadaktila] — „petoprsti ljuskavac”) je vrsta ljuskavaca, iz roda Manis unutar potporodice Maninae i porodice Manidae, koja nastanjuje područje južne i Jugoistočne Azije i južne Kine.^[1]^[2]^[3]^[5]

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Vrsta:	Porijeklo naziva od:	Značenje naziva:
M. pentadactyla	roda ljuskavaca Manis starogrčke riječi pente (stgrč. πέντε), koja znači pet i starogrčke riječi daktilos (stgrč. δάκτυλος), koja znači prst	petoprsti ljuskavac

Opis[uredi | uredi izvor]

Kineski ljuskavac je mali do srednje velik sisar sa izduženim tjelom i dugim repom. Ova vrsta je pokrivena keratinskim ljuskama (prečnika 20 do 50 mm), raspoređenim u 14 do 18 poprečni i 15 do 19 uzdužnih preklapajući redova po tjelu i 14 do 20 redova duž repa, zajedno sa debelom čekinjastom dlakom svjetlosmeđe boje između ljuski. Na cjelom tjelu ove vrste se nalazi ukupno oko 520 do 580 ljuski, koje zajedno teže oko 573,47 g.^[5] Ljuske mogu biti tamnosmeđe, tamne maslinastosmeđe, žutosmeđe ili tamnosive boje, a povremeno na nekim ljuskama nedostaje pigmentacija. Stomak, unutrašnja strana nogu, donja strana vrata, njuška i bočne strane lica kineskog ljuskavca nisu pokriveni ljuskama, već su pokriveni rijetkom bjelom dlakom.^[5]

Mjere:	Mužjak:	Ženka:
Težina:	2,1 - 8,5 kg 3,5 - 7,6 kg (na Tajvanu)	2,2 - 5,7 kg 4 - 6 kg (na Tajvanu)
Dužina:	Ukupna: 596 - 890 mm Rep: 238 - 400 mm	Ukupna: 598 - 810 mm Rep: 241 - 340 mm

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Kineski ljuskavac je rasprostranjen na području južne i Jugoistočne Azije (na zapadu do Nepala, na jugu do sjevernog Vijetnama, i na sjeveru i istoku do južne Kine).^[2] Ova vrsta naseljava širokolisne i mešovite šume umerenih predela, travnate ravnice, poljoprivrivredna zemljišta, šume bambusa, četinarske šume, primarne i sekundarne tropske šume i druga šumska područja do 3000 m nadmorske visine.^[5]

Način života[uredi | uredi izvor]

Kineski ljuskavac pravi podzemne prolaze.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta se smatra ugroženom.^[2]

Populacioni trend[uredi | uredi izvor]

Populacija ove vrste se smanjuje, sudeći po raspoloživim podacima.^[2]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Vrsta:	Podvrsta:	Rasprostranjenost:
Manis pentadactyla (Linnaeus, 1758)^[5]	M. p. aurita (Hodgson, 1836)	Bangladeš (sjeverni dio Bangladeša) Butan (južni dio Butana) Vijetnam (sjeverni dio Vijetnama) Indija (savezne države Asam, Manipur, Megalaja, Nagaland i Sikim) Kina (južna Kina) Laos (sjeverni dio Laosa) Mjanmar (sjeverni dio Mjanmara) Nepal (jug Nepala) Tajland (sjeverni dio Tajlanda)
	M. p. pentadactyla (Linnaeus, 1758)	Republika Kina
	M. p. pusilla (Allen, 1906)	Kina (ostrvo Hajnan)

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze vrste Manis pentadactyla.^[1]^[6]^[7]^[8]^[9]

Pholidotamorpha

†Palaeanodonta

Pholidota

†Euromanis

?

†Pholidota sp. (BC 16’08)

†Eurotamanduidae

Eupholidota

†Eomanoidea

Manoidea

†Patriomanidae

?

†Necromanis

Manidae

Smutsiinae

	Phatagininae

	Smutsiinae (sensu stricto)

sensu lato

?

†Manidae sp. (DPC 3972 & DPC 4364)

Maninae

Manis

Manis pentadactyla

	Manis pentadactyla aurita

	Manis pentadactyla pentadactyla

	Manis pentadactyla pusilla

?

†Manis hungarica

	Manis crassicaudata

?	†Manis lydekkeri

?

Manis sp. (Scale_H4 & Scale_H8)

(Paramanis)

	Manis culionensis

	Manis javanica

?	†Manis palaeojavanica

sensu stricto

(Pholidota sensu lato)

Vremenska rasprostranjenst vrste Manis pentadactyla unutar roda Manis[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b ^v Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
^ ^a ^b ^v ^g ^d Challender, D.; Wu, S.; Kaspal, P.; Khatiwada, A.; Ghose, A.; Ching-Min Su, N. & Laxmi Suwal, T. (2019). „Manis pentadactyla (errata version published in 2020)”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T12764A168392151. Pristupljeno 27. 3. 2020.
^ ^a ^b Linnæus, C. (1758). „Manis pentadactyla”. Caroli Linnæi Systema naturæ per regna tria naturæ, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I (Decima, reformata izd.). Holmiae: Laurentius Salvius. str. 36.
^ Schlitter, D. A. (2005). „Species Manis (Manis) pentadactyla”. Ur.: Wilson, Don E.; Reeder, D. M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 531. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
^ ^a ^b ^v ^g ^d Wu, Shibao; Ching-Min Sun, Nick; Zhang, Fuhua; Yu, Yishuang; Ades, Gary; Laxmi Suwal, Tulshi; Jiang, Zhigang (2020), „Chapter 4 - Chinese pangolin, Manis pentadactyla (Linnaeus, 1758)”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 49—70, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00004-6
^ Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015.
^ Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319.
^ Du Toit, Z.; Grobler, J. P.; Kotzé, A.; Jansen, R.; Brettschneider, H.; Dalton, D. L. (2014). „The complete mitochondrial genome of Temminck's ground pangolin (Smutsia temminckii; Smuts, 1832) and phylogenetic position of the Pholidota (Weber, 1904)”. Gene. 551 (1): 49—54. PMID 25158133. doi:10.1016/j.gene.2014.08.040.
^ du Toit, Z.; du Plessis, M.; Dalton, D. L.; Jansen, R.; Paul Grobler, J.; Kotzé, A. (2017). „Mitochondrial genomes of African pangolins and insights into evolutionary patterns and phylogeny of the family Manidae”. BMC Genomics. 18 (1): 746. PMC 5609056 . PMID 28934931. doi:10.1186/s12864-017-4140-5 .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
EDGE of Existence (Chinese pangolin) – Saving the World's most Evolutionarily Distinct and Globally Endangered (EDGE) species
IUCN SSC Pangolin Specialist Group – Chinese pangolin
ADW entry
Jung-Tai Chao. General Status of Formosan Pangolin Manis pentadactyla pentadactyla

Ovaj članak vezan za životinje je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.

[Gaubert2018-1] v Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359

[iucn-2] v ^g ^d Challender, D.; Wu, S.; Kaspal, P.; Khatiwada, A.; Ghose, A.; Ching-Min Su, N. & Laxmi Suwal, T. (2019). „Manis pentadactyla (errata version published in 2020)”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T12764A168392151. Pristupljeno 27. 3. 2020.

[Linnæus-3] Linnæus, C. (1758). „Manis pentadactyla”. Caroli Linnæi Systema naturæ per regna tria naturæ, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I (Decima, reformata izd.). Holmiae: Laurentius Salvius. str. 36.

[msw3-4] Schlitter, D. A. (2005). „Species Manis (Manis) pentadactyla”. Ur.: Wilson, Don E.; Reeder, D. M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 531. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.

[Gaudin2020c4-5] v ^g ^d Wu, Shibao; Ching-Min Sun, Nick; Zhang, Fuhua; Yu, Yishuang; Ades, Gary; Laxmi Suwal, Tulshi; Jiang, Zhigang (2020), „Chapter 4 - Chinese pangolin, Manis pentadactyla (Linnaeus, 1758)”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 49—70, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00004-6

[web2.utc.edu-6] Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015.

[KondrashovAgadjanian2012-7] Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319.

[Du_Toit2014-8] Du Toit, Z.; Grobler, J. P.; Kotzé, A.; Jansen, R.; Brettschneider, H.; Dalton, D. L. (2014). „The complete mitochondrial genome of Temminck's ground pangolin (Smutsia temminckii; Smuts, 1832) and phylogenetic position of the Pholidota (Weber, 1904)”. Gene. 551 (1): 49—54. PMID 25158133. doi:10.1016/j.gene.2014.08.040.

[du_Toit2017-9] u Toit, Z.; du Plessis, M.; Dalton, D. L.; Jansen, R.; Paul Grobler, J.; Kotzé, A. (2017). „Mitochondrial genomes of African pangolins and insights into evolutionary patterns and phylogeny of the family Manidae”. BMC Genomics. 18 (1): 746. PMC 5609056 . PMID 28934931. doi:10.1186/s12864-017-4140-5 .

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]