Kolonizacija Severne Amerike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Evropska politička karta Amerike 1794
Američko otkriće iz starosedelačke perspektive (Tomas Hart Benton, 1922). Evropsko otkriće i kolonizacija imali su katastrofalne efekte na starosedilačke narode Amerike i njihova društva.
Mirovni sporazum Vilijama Pena sa indijancima koji nikad nije zaživeo

Kolonizacija Severne Amerike je počela krajem 15. veka, nakon istraživanja braće Džona i Sebastijana Kabota. Evropske države koje su osnivale kolonije u Severnoj Americi su bile Engleska, Holandija, Francuska, Rusija, Španija i Škotska.

Iako su Nordijci istraživali i kolonizovali severoistočnu Severnu Ameriku oko 1000. godine nove ere, kasniji i poznatiji talas evropske kolonizacije Amerike, dogodio se u Americi između 1500. godine i 1800. godine, tokom Doba istraživanja. Tokom ovog vremenskog perioda, nekoliko evropskih carstava - prvenstveno Španija, Portugal, Britanija i Francuska - počelo je da istražuje i polaže pravo na prirodne resurse i ljudski kapital Amerike, što je rezultiralo raseljavanjem i nestajanjem nekih domorodačkih naroda, te uspostavljanjem nekoliko naseljeničko-kolonijalnih država.[1] Neke kolonije evropskih doseljenika - uključujući Novi Meksiko, Aljasku, prerije/severne Velike ravnice i „Severozapadne teritorije“ u Severnoj Americi; prevlaka Tevantepek, poluostrvo Jukatan i Darijenski rascep u Centralnoj Americi; i severozapadni Amazon, centralni Andi i Gvajane u Južnoj Americi, i dalje su relativno ruralni, retko naseljeni i autohtoni u 21. veku, međutim nekoliko kolonijalnih država doseljenika, uključujući Brazil, Kolumbiju, Meksiko, Argentinu i Sjedinjene Države prerasle su u naseljeničko-kolonijalna carstva.[2] Rusija je započela kolonizaciju severozapadnog Pacifika, počev od sredine osamnaestog veka, u potrazi za kožama za trgovinu krznom. Mnoge društvene strukture, uključujući religije, političke granice i lingva franke, koje u 21. veku dominiraju zapadnom hemisferom su potomci struktura koje su nastale u ovom periodu.

Brza stopa rasta bogatstva i moći Evrope bila je nepredvidiva početkom 15. veka, jer je bila zaokupljena unutrašnjim ratovima i polako se oporavljala od gubitka stanovništva izazvanog Crnom smrću.[3] Snažno tursko Osmansko carstvo je kontrolisalo trgovačke puteve prema Aziji, što je podstaknulo zapadnoevropske monarhe da tragaju za alternativama, i to je rezultiralo putovanjima Kristofora Kolumba i slučajnim ponovnim otkrivanjem „Novog sveta”.

Potpisivanjem Tordesiljanskog ugovora 1494. godine, Portugalija i Španija su se složile da podele Zemlju na dva dela, pri čemu je Portugalija imala vlast nad nehrišćanskim zemljama u istočnoj polovini, a Španija nad zapadnom. Španska potraživanja su suštinski uključivala čitav američki kontinent, međutim, Tordesilaskim ugovorom istočni vrh Južne Amerike dodeljen je Portugaliji, gde je uspostavljen Brazil početkom 1500-ih. Grad Sent Ogastin, na današnjoj Floridi, koji su osnovali Španci 1565. godine, smatra se najstarijem evropskim naseljem u kontinentalnim Sjedinjenim Državama koje kontinuirano nastanjuju Evropljani.[4]

Otkriće Amerike[uredi | uredi izvor]

Prvi Evropljni koji su stigli do američkog kopna su bili Vikinzi, koji su otkrili severoistočne delove kontinenta početkom 10. veka. Njihovo otkriće je zaboravljeno, a Evropljani su sledeće putovanje preko Atlantskog okeana preduzeli u 15. veku kada je Kristifor Kolumbo, đenovljanski moreplovac i istraživač u službi Španije, stigao do karipskih ostrva. Njegova osvajanja su nastavili mnogi drugi doseljenici u službi Španije i drugih evropski država. Dok je Španija svoja osvajanja usmerila prema Srednjoj i Južnoj Americi, a Portugal prema prostoru Južne Amerike koji danas čini Brazil, za prostore Severne Amerike su se borile prevashodno Engleska (od 1707. Ujedinjeno Kraljevstvo) i Francuska mada su i druge evropske države sa manje ili više uspeha svoje kolonije na prostoru Severne Amerike. Na gotovo svim prostorima nastupio je progon lokalnog autohtonog stanovništva tzv. američkih indijanaca. Oni su ubijani i zatvarani u rezervate. Oduzimana im je zemlja i pravo na kretanje. Procene su da ih je pre dolaska kolonizatora bilo više od 100 miliona. Danas oni još uvek žive većinom u rezervatima i izolovanim zajednica i nema ih više od 4 miliona.[5]

Britanska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Prvo stalno naselje koje su Englezi uspostavili u Severnoj Americi je Džejmstaun 1607. godine u današnjoj Virdžiniji. Ubrzo su osnovana nova naselja kao na primer Plimut 1620. godine u Masačusetsu koji su osnovali puritanci. Engleska kolonizacija u Severnoj Americi se u 17. veku ograničila na istočnu obalu današnjeg SAD sa osnivanjem 13 kolonija, od kojih će sve funcionisati kao samoupravne zajednice sa kraljevskom poveljom kao temeljem pravnog sistema, narodno predstavništvo, guvernerom i kolnijalnim sudstvom. Do kraja 17. veka, ovih 13 kolonija će obuhvatati prostor između Atlantskog okeana i Apalačkih planina.

Francuska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Francusko prisustvo u Severnoj Americi počinje od istraživanja Žaka Kartijea 1535-1536. godine. Prvo francusko naselje u Severnoj Americi je bilo Port rojal 1605. godine i Kvebek 1608. godine, oba u zalivu Sent Lorens. Francuska kolonije nikad nisu stekle samoupravu koju su uživale engleske kolonije, njima je direktno upravljao kralj Francuske preko svojih guvernera.

Holandska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Holanđani su uspostavili kontrolu nad teritorijom današnjeg grada Njujorka u periodu od 1608.-1624, ali je engleska vojska preuzela koloniju 1664. godine, posle čega je Novi Amsterdam preimenovan u Njujork.

Španska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Španija je prva uspostavila koloniju na teritoriji Severne Amerike, osnivanjem evropskih naselja na teritoriji Floride počev od 1508. godine, ali je glavna pažnja Španije bila usmerena na osvajanje i kolonizaciju preostora Srednje i Južne Amerike.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reséndez, Andrés. The Other Slavery : the Uncovered Story of Indian Enslavement in America / Andrés Reséndez. Boston: Houghton Mifflin Harcourt, 2016. Print.
  2. ^ „Imperialism at Home and Abroad”. saylordotorg.github.io. Pristupljeno 2021-01-16. 
  3. ^ Taylor, Alan (2001). American Colonies. New York: Penguin Books. ISBN 978-0-14-200210-0. 
  4. ^ Blitz, Matt. „The Oldest City in the United States”. Smithsonian Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-29. 
  5. ^ Američki Indijanci i dalje žive u rezervatima, Glas amerike 2005-03-25

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]