Milan Ličina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan ličina
Milan Ličina
Lični podaci
Datum rođenja(1917-00-00)1917.
Mesto rođenjaČađavica, kod B.Novog, Austrougarska
Datum smrti31. mart 1942.(1942-03-31) (24/25 god.)
Mesto smrtiJošavka Donja, kod Čelinca, ND Hrvatska
Profesijastudent
Delovanje
Član KPJ odoktobra 1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima

Milan Ličina (Čađavica Donja, kod Bosanskog Novog, 1917Jošavka Donja, kod Čelinca, 31. mart 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1917. godine u selu Čađavica Donja, kod Bosanskog Novog. Poticao je iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu završio je u obližnjem selu Velikoj Rujiškoj. Pošto je bio najbolji đak u svojoj generaciji, roditelji su ga, na nagovor učitelja, upisali u Građansku školu u Bosanskom Novom. Iako je bio u veoma teškim materijalnim uslovima, uspeo je ovu školu da završi sa odličnim uspehom. Potom se upisao u Trgovačku akademiju u Banja Luci, obezbeđujući, poučavanjem slabih đaka, sredstva za školovanje.[1]

Tokom učenja Trgovačke akademije, pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu. Vremenom je bivao sve aktivniji, a preko školskih raspusta politički je delovao u rodnom kraju. Na njegovu inicijativu u Velikoj Rujiškoj je osnovana biblioteka „Seljačkog kola”, oko koje se formirao aktiv naprednih seljaka i omladinaca. Posle završetka Trgovačke akademije, nastavio je, kao vanredni student, Visoku ekonomsko-komercijalnu školu u Zagrebu. Godine 1937. se zaposlio u Kruševcu, i tu ostao sve do 1940. godine, kada je otišao na odsluženje vojnog roka.[1]

Vojni rok je služio u Mostaru, gde ga je zatekao i početak Aprilskog rata, 1941. godine. Nakon brze kapitulacije Jugoslovenske vojske, uspeo je da izbegne zarobljavanje i da se vrati u rodni kraj. Tu se povezao sa Mesnim komiteto KPJ za Bosanski Novi, koji ga je uključio u pripreme ustanka u ovom kraju.[1]

Milan je oko sebe okupio nekoliko grupa pouzdanih ljudi iz okolnih sela, a 31. jula 1941. godine je ustanike poveo u napad na Rudice, oglašavajući tako početak oružane borbe u ovom delu Podgrmeča. Od tada je neumorno radio na učvršćenju ustaničke organizacije, suprotstavljajući se pojavama kolebanja u vreme razbijanja ustaničkog fronta od nadmoćnih neprijateljskih snaga, a zatim pokušajima italijanskog okupatora i pročetničkih elemenata da razbiju ustanak. Oktobra 1941. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]

U jesen 1941. postao je zamenik komandira, a odmah potom i komandir Novske partizanske čete. Od novembra 1941. godine bio je član Sreskog komiteta KPJ za srez Bosanska Krupa. Iako je bio komandir čete i član Sreskog komiteta učestvovao je u mnogim oružanim akcijama i uvek se nalazio u prvim redovima, kao i u jurišima. Početkom marta 1942. godine Milan je bio raspoređen na dužnost sekretara u Operativnom štabu NOP odreda za Bosansku krajinu. Potom je, po zadatku, bio upućen u Štab Četvrtog krajiškog partizanskog odreda, u selo Jošavku, u centralnoj Bosni, gde se tada na lečenju nalazio ranjeni dr Mladen Stojanović, načelnik Operativnog štaba NOP odreda za Bosansku Krajinu.[1]

Milan se u Jošavki zatekao i u vreme četničkog puča Rade Radića u Četvrtom krajiškom partizanskog odreda, u noći 1/2. aprila. Odmah po dobijanju vesti o puču, Milan se iz osnovne škole u Gornjoj Jošavki, gde se nalazila bolnica i Štab odreda, uputio ka kući Danila Vukovića, gde se nalazio ranjeni Mladen Stojanović. Kada se približio kući, Milan je video da su četnici unutra i pripucao je na njih. Kada su mu oni odgovorili vatrom, Milan se povukao i u blizini kuće upao u četničku zasedu i stradao.[1]

Čitava Milanova porodica je učestvovala u Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) — otac Borivoj i braća su se borili u partizanima.[1]

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) 26. jula 1945. posthumno je odlikovan Ordenom zasluga za narod drugog reda.[2] Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Narodni heroji 1 1982, str. 456.
  2. ^ „Službeni list FNRJ 95/45” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 7. 12. 1945. str. 1025. 

Literatura[uredi | uredi izvor]