Ot

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ot (grč. Ὦτος) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti. Ime Ot se pominjalo i u nordijskoj mitologiji.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

U prevodu sa grčkog jezika, ime Ot bi imalo značenje „onaj koji gura nazad“.[1] Neki izvori navode da je ovo ime izvedeno od reči oitos i ima značenje „presuda“, „kazna“, „osuda“, „strašni sud“, „propast“.[2]

Grčka mitologija[uredi | uredi izvor]

  • Bio je jedan od Aloada, drskih giganata koji su se usudili da prkose bogovima i bore se sa njima. Bio je zaljubljen u Artemidu, koja mu je, na nagovor Apolona, poslala poruku da ako obustave opsadu, da će doći na ostrvo Naks, kako bi mu se predala. Ot je bio presrećan, ali je njegov brat Efijalt postao ljubomoran i ljut, jer nije primio sličnu poruku od Here u koju je sam bio zaljubljen. Zbog toga je među njima izbila žestoka svađa. Efijalt je zahtevao ili da odbiju uslove ili da se on, kao stariji, prvi nauživa s Afroditom. Rasprava je dostigla vrhunac kad se pojavila Afrodita u obliku košute i obojica su se mašili za svoje džilite, svaki od njih spreman da dokaže kako je baš on dostojan ljubavi. Afrodita je brzo protrčala između njih, a oni, osvrnuvši se na nju, proboli su jedan drugog.[1] Ota su pominjali Homer u „Ilijadi“ i „Odiseji“, Pindar i Apolodor.[3]
  • U HomerovojIlijadi“, učesnik trojanskog rata, predvodnik Epejaca iz Elide. Ubio ga je Polidamant.[4]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Latinsko ime ovih ličnosti (Otus) je naziv za rod ptica.[5] Mnogi giganti su takođe bili povezivani sa pticama poput Porfiriona i Alkioneja.[2]

Nordijska mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada su bogovi Odin, Heni i Loki ugledali vidru kako kraj vodopada jede lososa, Loki ju je ubio kamenom i odrao. Potom su zanoćili kod Hrejdma, koji je, videvši krzno u Lokijevim rukama, shvatio da su ubili njegovog sina Ota, preobraženog u životinju. Zato ih je vezao i zahtevao da otkupe život njegovog sina, tako što će krzno obložiti i napuniti zlatom. Zbog toga je Loki otišao u zemlju crnih elba da donese traženi otkup. Tamo je pronašao patuljka Andvarija, koji se bio preobrazio u ribu i prisilio ga da mu da svoje blago. Patuljak je morao to da učini, ali je prokleo prsten koji je umnožavao zlato da svakom ko ga poseduje donese smrt. Taj prsten je najpre pripao Hrejdmarovim sinovima, a potom i Sigurdu i Nibelunzima.[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ a b theoi.com: Aloadai, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  3. ^ Greek Myth Index: Otus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. jun 2011), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEANS, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  5. ^ Marchesi, Luigi & Sergio, Fabrizio (2005): Distribution, density, diet and productivity of the Scops Owl Otus scops in the Italian Alps. Ibis 147(1): 176-187. . doi:10.1111/j.1474-919x.2004.00388.x.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ) (HTML abstract)
  6. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.