Petar Božović
Petar Božović | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Puno ime | Petar Božović | ||||
Nadimak | Pera | ||||
Datum rođenja | 22. maj 1946. | ||||
Mesto rođenja | Zemun, FNRJ | ||||
Državljanstvo | Srbija | ||||
Religija | Pravoslavlje | ||||
Zanimanje | Filmski i pozorišni glumac | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Marina Koljubajeva | ||||
Deca | Draško | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 1968–danas | ||||
Bitna uloga | Već viđeno - Stole Tajna Nikole Tesle - Nikola Tesla Svetozar Marković - Jevrem Marković TV teatar - Hamlet - Klaudije | ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Petar „Pera“ Božović (Zemun, 22. maj 1946) srpski je filmski, pozorišni i televizijski glumac.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Studirao je italijanski jezik, a glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti, na klasi prof. Predraga Bajčetića.
Tokom višedecenijske karijere odigrao je blizu dvesta filmskih i TV uloga, u saradnji sa najznačajnijim jugoslovenskim rediteljima - od Zdravka Velimirovića, Puriše Đorđevića, Dušana Makavejeva, Krsta Papića, Lordana Zafranovića, Srđana Karanovića, Gorana Paskaljevića, Rajka Grlića, Gorana Markovića, Srđana Dragojevića, Miroslava Momčilovića, Stevana Filipovića... Ipak, najupečatljivije likove po kojima ga pamti publika ostvario je u filmovima Živka Nikolića. Ostao je nezaboravan i ušao u filmske antologije kao Zeljo u Čudu neviđenom, Đorđe "Žorž" u Lepoti poroka, Načelnik Maksim u tragikomediji U ime naroda, doktor za ljubavne probleme u filmu 'Čekaj me, ja sigurno neću doći, Atifaga u filmu Nož, Sloba u filmu Lepa sela lepo gore i inspektor Trtović u filmu Bumerang.
Ostvario je zapažene uloge i u pozorištu. Igrao je na scenama svuh beogradskih pozorišta, a u periodu od 1. septembra 1984. do 1. februara 1994. bio je član Narodnog pozorišta u Beogradu. Posle 25 godina se vratio u ovo pozorište ulogom Ahmeda u predstavi „Hasanaginica”.[1][2] Ipak, najpoznatiji je po svojim monodramama, "Reče mi jedan čovek". "Ćeraćemo se još" i "Kad budem mlađi", koje izvodi po tekstovima Matije Bećkovića.
Bio je oženjen glumicom Marinom Koljubajevom.[3]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, kao što su: Nagrada Pavle Vuisić za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu (2011), Zlatni pečat za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti, dve Sterijine nagrade za uloge u predstavama "Kamen za pod glavu" (1978) i "Karolina Nojber" (1999), Statueta Ćuran za ulogu u predstavi "Hamlet iz Mrduše Donje" (1989), i drugih.
2018: Nagrada Braća Karić
Godine 2020. dobio je prestižnu nagradu Dobričin prsten, koja se dodeljuje vrhunskim glumcima za životno delo.[4][5] Nagrada mu je svečano uručena u februaru 2021.[6][7]
Na festivalu Kustendorf mu je 2022. dodeljena nagrada „Drvo života" za buduće filmove.[8]
Filmografija[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1960-e | |||
1968. | Ima ljubavi, nema ljubavi | ||
1968. | Gorski car | ||
1968. | U raskoraku | Veliša Jezdić | |
1968. | Maksim našeg doba | ||
1969. | Laka lova | ||
1970-e | |||
1970. | Udovištvo gospođe Holrojd | ||
1970. | Đido | Zdravko | |
1970. | Draga Irena! | Marko | |
1971. | Veliki posao | ||
1972. | Derviš i smrt | Mula Jusuf | |
1972. | Siranov dug | Sirano | |
1973. | So | ||
1973. | Proslava (TV film) | ||
1973. | Leptirica | Strahinja | |
1974. | Polenov prah | ||
1974. | Zakletva | ||
1974. | Provod (TV) | Gidni | |
1974. | Porodični orkestar | ||
1974. | Dimitrije Tucović (TV serija) | Dušan Popović | |
1975. | Pavle Pavlović | predstavnik štrajkača | |
1976. | Ozračeni | ||
1976. | Na putu izdaje | Islednik | |
1976. | Četiri dana do smrti | ||
1976. | Grlom u jagode | Joca-Kuca | |
1977. | Crni dani | Kralj Aleksandar I Karađorđević | |
1977. | Ranjeni orao | Mišo Đurović | |
1977. | 67. sastanak Skupštine Kneževine Srbije | ||
1977. | Više od igre | Danilo Živić | |
1977. | Nikola Tesla | Sava Kosanović | |
1978. | Tomo Bakran | Viktor Kunej | |
1978. | Sedam plus sedam (TV serija) | Petar | |
1978. | Pogled u noć | ||
1978. | Molijer | ||
1978. | M. V. | Mašan Vukelić | |
1979. | Ivan Goran Kovačić | ||
1980-e | |||
1980. | Tajna Nikole Tesle | Nikola Tesla | |
1981. | Poslednji čin | ||
1981. | Svetozar Marković | Jevrem Marković | |
1982. | 13. jul | Stevan | |
1982. | Twilight Time | Roki | |
1983. | Snohvatice | Jaša Ignjatović | |
1984. | Čudo neviđeno | Zeljo | |
1985. | Tajvanska kanasta | Peđa | |
1986. | Otac i sin | ||
1986. | Smešne i druge priče (TV serija) | Momčilo Ilić, agronom | |
1986. | Pokondirena tikva | Mitar | |
1986. | Lepota poroka | Žorž | |
1986. | Večernja zvona | Stjepan K. | |
1987. | Već viđeno | Stole | |
1987. | Mesto susreta Beograd | Iguman | |
1987. | U ime naroda | Maksim | |
1987. | Vuk Karadžić | Đorđe Ćurčija | |
1988. | Večernja zvona (TV serija) | Stjepan K. | |
1988. | Rudi | ||
1988. | Braća po materi | Veselinov stric | |
1988. | Balkan ekspres 2 | Božić | |
1989. | Sile u vazduhu (TV) | Mile | |
1989. | Nedeljom od devet do pet | Režiser Aca | |
1989. | Masmediologija na Balkanu | Blagoje | |
1989. | Čudo u Šarganu (TV) | Tanasko | |
1989. | Atoski vrtovi - preobraženje | Kriminalac | |
1989. | Seobe | Feldmaršal fon Berenklau | |
1989. | Balkan ekspres 2 | Božić | |
1990-e | |||
1990. | Balkanska perestrojka | Blagoje | |
1990. | Poslednji valcer u Sarajevu | Viktor Ivanjuk | |
1990. | Playroom | Jelko | |
1991. | Noć u kući moje majke | Valensa | |
1991. | Apis | ||
1991. | Čaruga | Žandar Gile | |
1992. | Crni bombarder | inspektor Bešević | |
1992-1993. | Volim i ja nerandže... no trpim (serija) | Gavrilo | |
1993. | Gorila se kupa u podne | Trandafil | |
1995. | Složna braća | Manjina Liska | |
1995. | Terasa na krovu | Jeremija Krekić „Džimi Krek“ | |
1996. | Ivan | Prosvetljivač | |
1996. | Lepa sela lepo gore | Sloba | |
1996. | Doviđenja u Čikagu | Inspektor | |
1997. | Tri letnja dana | Erke | |
1999. | U ime oca i sina | Živko Lakić | |
1999. | Nož | Sabahudinaga/Atifaga Tanović | |
2000-e | |||
2000. | Gorski vijenac | Iguman Stefan | |
2001. | Bumerang | Inspektor Trtović | |
2002. | Mala noćna muzika | Luiđi | |
2003. | Siroti mali hrčki 2010 | Drugi službenik | |
2003. | Kazneni prostor 2 | Vlasnik kafića | |
2005. | Bal-Can-Can | Savo | |
2005. | Pogled sa Ajfelovog tornja | Govornik na sahrani | |
2005. | Balkanska braća | Mitar | |
2006. | Šejtanov ratnik | Zulfikar | |
2006. | Optimisti | Inspektor | |
2007. | Hamlet | Klaudije | |
2007. | Crni Gruja i kamen mudrosti | sultan | |
2007. | Konji vrani | Šef otkupne stanice | |
2008. | Miloš Branković | Barac | |
2008. | Moj rođak sa sela | Učitelj Crnić | |
2009. | Čekaj me, ja sigurno neću doći | Milenko | |
2009. | Medeni mesec | Verin otac | |
2009. | Jesen stiže, dunjo moja (TV serija) | šef otkupne stanice | |
2010-e | |||
2010. | Krik (kratki film) | Gospodin N. | |
2012. | Tajna nečiste krvi | Patrijarh Dimitrije | |
2012. | Ustanička ulica | Grbavi | |
2013. | Artiljero | Ćale | |
2014 | Mali Budo | Božo | |
2014. | Dečaci iz ulice Marksa i Engelsa | taksista | |
2014. | Peti leptir | Vitomir | |
2015 | Smrdljiva bajka | Kralj klošara | |
2016. | Dnevnik mašinovođe | Pop | |
2017. | Meso (TV serija) | Zeljo | |
2018. | Meso (film) | Zeljo | |
2019. | Pet | Sova | |
2019. | Pijavice (film) | Jovan | |
2019. | Daleko je Holivud | Lindo | |
2020-e | |||
2020. | Reče mi jedan čoek | ||
2021. | Tri muškarca i tetka | Puriša Perović Ćećo | |
2021. | Feliks (TV serija) | Alimpije | |
2021. | Dug moru | stari kapetan | |
2022. | Ubice mog oca | Žeravica | |
2022. | Složna braća — Next Đeneration | Manjina | |
2023. | Usta puna zemlje | Joksim | |
2023. | Ciklus | ||
2023. | Heroji Halijarda | Kostin otac | |
2023. | Vazdušni most | ||
2024. | Apsurdni eksperiment | ||
2024. | Zlatni rez 42 |
Festivali[uredi | uredi izvor]
Sabor narodne muzike Srbije, Beograd:
- Ostaju samo djela (sa Aleksandrom Dulićem), 2024
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Petar Božović ponovo u Narodnom pozorištu („Politika”, 3. februar 2019)
- ^ Zbog kulturne klime nosim gas-masku („Politika”, 4. februar 2019)
- ^ Petrova unuka Anđelija[mrtva veza], Pristupljeno 23. 4. 2013.
- ^ „„Dobričin prsten” Petru Božoviću”. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-18.
- ^ V. S., V. (18. 12. 2020). „„DOBRIČIN PRSTEN“ PETRU BOŽOVIĆU: On je dobitnik glumačkog priznanja za životno delo”. Večernje novosti. Pristupljeno 19. 12. 2020.
- ^ „Petru Božoviću uručen „Dobričin prsten””. Politika. 27. 2. 2021. Pristupljeno 28. 2. 2021.
- ^ Marković, Milena (27. 2. 2021). „HADŽI PERO, SVAKA ČAST! Glumcu Petru Božoviću uručena nagrada za životno delo "Dobričin prsten"”. Večernje novosti. Pristupljeno 28. 2. 2021.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Kustendorf: „Drvo života" za buduće filmove Petru Božoviću”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-05-08.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Petar Božović na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Petar Božović na Popt.rs
- Petar Božović - intervju („Politika“, 23. novembar 2010)
- Živeo sam na ulici, a spavao na Kalemegdanu - intervju („Blic“, 2. april 2012)
- Petar Božović: Život je jeftiniji od smrti („Večernje novosti“, 22. septembar 2012)
- Petar Božović: Pijanci najviše ulažu u kulturu („Večernje novosti“, 15. oktobar 2013)
- Kad sam pogledao u đačku knjižicu odmah sam zaplakao... Zvali su me SIROČE (Blic, 16. septembar 2020)