Radomir Putnik (književnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radomir Putnik
Radomir Z. Putnik
Lični podaci
Puno imeRadomir Putnik
Datum rođenja(1946-07-09)9. jul 1946.(77 god.)
Mesto rođenjaOdžaci, FNRJ

Radomir Z. Putnik (Odžaci, 9. jul 1946) srpski je pisac, dramaturg, teatrolog, pozorišni i književni kritičar i profesor. Bio je urednik umetničkog programa Televizije Beograd, direktor drame Narodnog pozorišta u Beogradu, pozorišni kritičar lista Politika, glavni urednik časopisa Scena i Teatron[1] i profesor dramaturgije u filmskoj školi Dunav filma u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Vršcu.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1972. godine.

Od 1972. do 1976. godine je bio urednik pozorišne i filmske rubrike u listu Književna reč. U Televiziji Beograd je radio od 1974. godine, kao honorarni dramaturg Dramske redakcije Prvog programa. Od 1978. je bio urednik u Dramskoj redakciji, a od 1983. urednik u Redakciji igranog programa do 1993. i od 1997. U međuvremenu je bio direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (1993 — 1997). Od maja 1999. do avgusta 2001. bio je glavni i odgovorni urednik Umetničkog programa RTS. Bio je i pozorišni kritičar Trećeg programa Radio Beograda (1974 — 1993) i Politike (1986—1993) i glavni urednik časopisa Scena (19901994). Od septembra 2001. do jula 2003. radio je na mestu urednika Kulturno-umetničkog programa RTS-TVB. Od jula 2003. je bio dramaturg BK Telekoma. Od 16. novembra 2005. je u starosnoj penziji. Živi i radi u Zemunu.

Objavio je više knjiga poezije, proze, teatroloških i dramaturških ogleda; napisao je petnaestak drama prikazivanih u profesionalnim pozorištima i na televiziji, napravio je više dramatizacija i adaptacija književnih dela za pozorište i televiziju, kao i televizijsku seriju Kraj dinastije Obrenović.

Napisao je oko 1.500 kritika pozorišnih predstava i književnih kritika za Treći program Radio Beograda. Deo kritika je objavljen u dnevnoj štampi (Politika, Politika ekspres, Dnevnik, Večernje novosti) i književnim listovima i časopisima (Delo, Treći program, Letopis Matice srpske, Književnost, Savremenik, Polja, Bagdala, Koraci, Sveske, Teatron, Ludus, Književna reč, Književne novine, Književni list...).

Dobitnik je više stručnih i javnih priznanja, od kojih su najznačajniji: Zlatni beočug Kulturno-prosvetne zajednice Beograda, Zlatna značka KPZ Srbije, Vukova nagrada i Statueta Joakim Vujić.[2]

Bibliografija - Objavljena dela[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Kuda krenuti, Klub pisaca, Vršac, 1964.
  • Ptica ružičaste kože, Klub pisaca, Vršac, 1970.
  • Rezbarije, Bagdala, Kruševac, 1971.
  • Zaumna pećina, Nolit, Beograd, 1972.
  • Nedeljni ručak, KOV, Vršac, 1976.
  • Kasni sat (bibliofilsko izdanje, 30 primeraka), APU, Beograd, 1976.
  • Otkrivanje vremena, Ugao, Vršac, 1991.

Proza[uredi | uredi izvor]

Dramaturško-teatrološki spisi[uredi | uredi izvor]

Izvedene drame[uredi | uredi izvor]

  • Šta je najveći domet seksa, Atelje 212, 1969.
  • Venijaminov krst, Radio Beograd, 1969.
  • Traktat o kafici, Narodno pozorište Sterija, Vršac, 1972.
  • Simon iz Kirene, Radio Sarajevo, 1973.
  • Burek s lešom, Radio Sarajevo, 1973.
  • Pokajnica, Radio Skoplje, 1973.
  • Heroji ne umiru, Narodno pozorište, Vršac, 1975.
  • Svetkovina, Narodno pozorište, Sombor, 1981.
  • Baca Ica i njegova Mica, Narodno pozorište Sterija, Vršac, 1982.
  • Glineni golubovi, Narodno pozorište Zenica, 1986.
  • Noć u Keltijevoj kući, Radio Beograd, 1986.
  • Klimakterijum, Narodno pozorište Sterija, Vršac, 1992.
  • Imamo dovoljno vremena, Narodno pozorište, Zaječar, 1993.
  • Poslednji trenuci kralja Aleksandra i kraljice Drage, Hajat, Beograd, 1996.
  • Tucindanska tragedija, Radio Beograd, 2000.
  • Kuća na keju, Radio Beograd, 2007.

Dramatizacije[uredi | uredi izvor]

TV serija[uredi | uredi izvor]

Objavljene knjige iz oblasti dramaturgije i teatrologije[uredi | uredi izvor]

  • Čitajući iznova (Sterijino pozorje, Novi Sad, 1990)
  • Približavanje pozorištu (Narodno pozorište, Beograd, 1996)
  • Iz teatrološkog repozitorijuma (Dani komedije, Jagodina, 1999)
  • Dramaturški poslovi (Čigoja štampa, Beograd, 2005)
  • Dramaturška analekta (Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd, 2007)[4]
  • Dvadeset Sterijinih rečenica (Ugao, Vršac, 2012)
  • Približavanje pozorištu 2 (Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Begorad, 2014)
  • Prepoznavanje pozorišta (Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2016)
  • Dramaturška analekta 2 (Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd, 2016)
  • Približavanje pozorištu 3 (Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Beograd, 2019)

Priredio je sledeće knjige[uredi | uredi izvor]

  • Bela kafa, drame Aleksandra Popovića, SKZ, 1994.
  • Nega mrtvaca, drame Aleksandra Popovića, Prosveta, Beograd, 1996.
  • Lica pesnika, RTS, Beograd, 1999.
  • Izabrane drame Aleksandra Popovića 1,2, Verzal pres i Vojnoizdavački zavod, Beograd, 2001. i Vojnoizdavački zavod i Karić fondacija, Beograd, 2003.
  • Antologija TV drame 5, RTS i Vojnoizdavački zavod, Beograd, 2002.
  • Antologija savremene monodrame, Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2003.[5]
  • Panorama monodrama, Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2004.
  • Pozorišne kritike/Avdo Mujčinović, Sterijino pozorje, Novi Sad, 2005.
  • Pozorišne i TV monodrame, Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2006.
  • Monodrama i pantomima, Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2008.
  • Slike minulog vremena: pozorišne kritike: 1980-1993., Pozorišni muzej Vojvodine, Novi Sad, 2010.
  • Antologija savremene srpske komedije, Zepter Book World, Beograd, 2018.
  • Antologija biografske monodrame, Festival monodrame i pantomime, Zemun, 2020.
  • Dramski junak Dositej, Zadužbina „Dositej Obradović“: Radio-televizija Srbije, Beograd, 2022.[6]

Adaptacije za pozorište i TV[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „TEATRON”. Zvanični veb-sajt. Muzej pozorišne umetnosti u Beogradu. Pristupljeno 26. 11. 2020. 
  2. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Radomir Putnik dobitnik statuete „Joakim Vujić". www.rts.rs. Pristupljeno 2023-02-12. 
  3. ^ „Kraj dinastije Obrenović na RTS-u[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 12. 08. 2014. g. Pristupljeno 31. 07. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ http://www.rastko.rs/cms/files/books/4776608e6bbf5
  5. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 08. 2014. g. Pristupljeno 31. 07. 2014. 
  6. ^ https://dositejeva-zaduzbina.rs/aktivnosti/knjizevni-salon-kod-dositeja-dramski-junak-dositej/

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Volk Petar, Pozorišni život u Srbiji 1835-1994. - Pisci nacionalnog teatra, Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Beograd, 1995.
  • Simić Dragoslav, Autobiografije uživo - od Slobodana Jovanovića do danas, Beograd, Draslav. (2007) ISBN 979-86-7614-069-4.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]