Finale UEFA Lige šampiona 2003.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige šampiona 2003.
Zvaničan poster za finalnu utakmicu
DogađajUEFA Liga šampiona 2002/03.
Nakon produžetaka Milan je pobedio sa 2:3 u penalima
Datum28. maj 2003. (2003-05-28)
StadionOld Traford, Engleska Mančester
Igrač utakmiceItalija Paolo Maldini (Milan)[1]
SudijaNjemačka Markus Merk
Posećenost62 315[1]
VremeVedro
18°C[2]

Finale UEFA Lige šampiona 2003. je bila fudbalska utakmica odigrana na Old Traford stadionu u Mančesteru, Engleska, 28. maja 2003, koja je odlučivala o tome koji će fudbalski klub pobediti u takmičenju Lige šampiona za sezonu 2002/03. Utakmica je odigrana između dva italijanska kluba Milana i Juventusa. Meč je ušao u istoriju kao prvo finale u kojem su igrala dva italijanska kluba. Takođe je tek drugo finale u istoriji između dva tima iz iste zemlje, prvo je špansko finale iz 2000. Milan je osvojio titulu posle penala, nakon što je utakmica završena u regularnom toku 0–0. To je bila Milanova šesta titula Lige šampiona.

Put do Lige šampiona[uredi | uredi izvor]

Juventus je ušao u Ligu šampiona kao šampion Serije A po 27. put. Milan je bio četvrti u ligi završivši sa šesnaest bodova manje od Juventusa i morao je da krene takmičenje od trećeg kola kvalifikacija. U Seriji A odigrali su dve utakmice u okviru sezone 2001/02, Milan je 9. decembra 2001. na San Siru igrao 1–1 pod vođstvom Karla Ančelotija,[3] a Juventus je 14. aprila 2002. na Dele Alpiju slavio sa 1–0 pod vođstvom Marčela Lipija.[4] Takođe su odigrali dve utakmice u okviru Kupa Italije, gde je Juventus u dvomeču slavio sa 3–2 ukupnim rezultatom i plasirao se u finale.[5][6]

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Milan[uredi | uredi izvor]

Milan je bio prvi u svojoj grupi G, u kojoj su bili Bajern Minhen, Lens i Deportivo La Korunja, i plasirao se u drugu fazu gde je igrao u grupi C gde je takođe osvojio prvo mesto. Tu su mu protivnici bili Real Madrid, Borusija Dortmund i Lokomotiva Moskva. Izgubili su samo dva meča, (Dortmud 0–1, i Real Madrid 1–3), i plasirali se u četvrtfinale gde su igrali sa Ajaksom. Prvi meč je završen rezultatom 0–0, pa je odlučujući meč bio na San Siru gde je Milan slavio sa 3–2. U polufinalu su se sastali sa gradskim rivalom Interom. Oba meča su završena nerešenim rezultatima (0–0, 1–1), ali je Milan prošao zbog postignutog gola u gostima.

Juventus[uredi | uredi izvor]

Juventus je bio prvi u grupi E, gde su mu protivnici bili Njukasl junajted, Dinamo Kijev i Fajenord. U drugoj fazi su završili na drugom mestu grupe D, iza Mančester junajteda. Doživeli su poraze u oba meča sa engleskim timom (1–2, 0–3) i protiv Bazela (1–2). U četvrtfinalu su igrali sa Barselonom koju su izbacili u produžecima (1–1, 2–1). U polufinalu su se sastali sa Realom iz Madrida, izgubili su prvi meč 1–2, ali su u drugom slavili sa 3–1. Zbog kartona u finalu nije mogao nastupati jedan od najboljih igrača tima Pavel Nedved.

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Juventus Italija0 – 0 (pro)
(2 – 3 pen.)
Italija Milan
Gledalaca: 63 215
Sudija: Markus Merk Njemačka


Juventus
Milan
    PENALI    

Trezege fudbalska lopta sa crvenim iksom
Birindeli fudbalska lopta sa kvačicom
Zalajeta fudbalska lopta sa crvenim iksom
Montero fudbalska lopta sa crvenim iksom
Del Pjero fudbalska lopta sa kvačicom

2 – 3

fudbalska lopta sa kvačicom Seržinjo
fudbalska lopta sa crvenim iksom Sedorf
fudbalska lopta sa crvenim iksom Kaladze
fudbalska lopta sa kvačicom Nesta
fudbalska lopta sa kvačicom Ševčenko

Juventus je prvi šutirao
JUVENTUS:
G 1 Italija Đanluiđi Bufon
O 21 Francuska Lilijan Tiram
O 2 Italija Čiro Ferara
O 5 Hrvatska Igor Tudor Izašao iz igre — zamenjen 42
O 4 Urugvaj Paolo Montero
S 16 Italija Mauro Kamoranezi Izašao iz igre — zamenjen 46
S 3 Italija Alesio Takinardi Žuti karton 69
S 26 Holandija Edgar Davids Izašao iz igre — zamenjen 65
S 19 Italija Đanluka Zambrota
N 17 Francuska David Trezege
N 10 Italija Alesandro Del Pjero (k) Žuti karton 111
Izmene:
G 12 Italija Antonio Kimenti
O 7 Italija Đanluka Pesoto
O 13 Italija Mark Julijano
S 8 Italija Antonio Konte Ušao u igru 46
S 15 Italija Alesandro Birindeli Ušao u igru 42
N 24 Italija Marko Di Vajo
N 25 Urugvaj Marselo Zalajeta Ušao u igru 65
Trener:
Italija Marčelo Lipi
MILAN:
G 12 Brazil Dida
O 19 Italija Alesandro Kostakurta Žuti karton 18 Izašao iz igre — zamenjen 66
O 13 Italija Alesandro Nesta
O 3 Italija Paolo Maldini (k)
O 4 Gruzija Kaha Kaladze
S 8 Italija Đenaro Gatuzo
S 21 Italija Andrea Pirlo Izašao iz igre — zamenjen 71
S 20 Holandija Klarens Sedorf
S 10 Portugalija Rui Kosta Izašao iz igre — zamenjen 87
N 7 Ukrajina Andrij Ševčenko
N 9 Italija Filipo Inzagi
Izmene:
G 18 Italija Kristijan Abijati
O 24 Danska Martin Laursen
O 25 Brazil Roke Žunior Ušao u igru 66
S 17 Italija Kristijan Broki
S 23 Italija Masimo Ambrozini Ušao u igru 87
S 27 Brazil Seržinjo Ušao u igru 71
N 11 Brazil Rivaldo
Trener:
Italija Karlo Ančeloti

Igrač utakmice:
Italija Paolo Maldini

Pomoćne sudije:
Njemačka Kristijan Šraer
Njemačka Hejner Muler
Četvrti:
Njemačka Volfgang Štark

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „2. Finals” (PDF). UEFA Champions League Statistics Handbook 2016/17. Nyon, Switzerland: Union of European Football Associations. 2017. str. 1. Pristupljeno 22. 4. 2017. 
  2. ^ http://www.wunderground.com/history/airport/EGCC/2003/5/28/DailyHistory.html?req_city=NA&req_state=NA&req_statename=NA
  3. ^ „Serie A 2001/02: Milan – Juventus 1–1 12/09/2001”. Myjuve.it. Pristupljeno 6. 12. 2010. 
  4. ^ „Serie A 2001/02: Juventus – Milan 1–0 04/14/2002”. Myjuve.it. Pristupljeno 6. 12. 2010. 
  5. ^ „Italian Cup 2001/02: Milan – Juventus 1–2 01/23/2002”. Myjuve.it. Pristupljeno 6. 12. 2010. 
  6. ^ „Italian Cup 2001/02: Juventus – Milan 1–1 02/06/2002”. Myjuve.it. Pristupljeno 6. 12. 2010.