Frederik Banting

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ser Frederik Grant Banting
Frederick Grant Banting
Lični podaci
Datum rođenja(1891-11-14)14. novembar 1891.
Kanada
Datum smrti21. februar 1941.(1941-02-21) (49 god.)
Mesto smrtiMusgrave Harbour,
NagradeNobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu

Ser Frederik Grant Banting (engl. Frederick Grant Banting; Aliston, 4. novembar 1891 - 21. februar 1941) je bio kanadski medicinski istraživač, lekar, slikar i dobitnik Nobelove nagrade koji je zabeležen kao prva osoba koja je koristila insulin na ljudima u cilju lečenja dijabetesa.[1]

Banting i Džon Makleod su 1923. dobili Nobelovu nagradu za medicinu. Banting je do danas najmlađi Nobelov laureat za oblast medicine i fiziologije.[2] Britanski kralj Džordž V ga je 1934. proglasio vitezom.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Posle Prvog svetskog rata Banting se vratio u Kanadu i između 1919. g. i 1920. g. specijalizirao je ortopediju u dečijoj bolnici u Torontu. 1920. g. preselio se u London gde je na Univerzitetu Vestern Ontario držao predavanja iz endokrinologije. 1920. za vreme rutinskog čitanja medicinskih časopisa zapisao je ideju kako izolovati sekret gušterače, što je bio presudni korak za lečenje dijabetesa. Nezadovoljan svojim radom i motivisan novom idejom Banting je napustio London i preselio se u Toronto. Na Univerzitetu u Torontu je 17. maja 1921. počeo svoje istraživanje, pod mentorstvom profesora Džona Makleoda i uz pomoć mladog studenta Čarlsa Besta.

Tokom leta 1921. Banting je testirao svoju ideju. Psima bi podvezao glavni vod gušterače koja bi delomično atrofirala. Nekoliko nedelja kasnije bi psima odstranio gušteraču, koja bi po njegovim idejama tada bila puna čistog sekreta. Ekstrakt toga sekreta davao je psima sa dijabetesom i analizirao nivo šećera u krvi.

Nakon nekoliko meseci intenzivnog rada, metoda koju je Banting koristio pokazala uspešnom. Psi sa dijabetesom su živeli normalno, nivo šećera u krvi im je bio regulisan uz pomoć ekstrakta gušterače.

Ovi rezultati dali su podsticaj daljem istraživanju. U istraživanje su se direktno uključili profesor Makleod i hemičar Džejms Kolip. Intenzivan istraživački rad ove ekipe doveo je do izolovanja i proizvodnje korisnog ekstrakta koji je nazvan insulin.

Nekoliko meseci kasnije počela je masovna proizvodnja i uskoro su produženi životi milionima ljudi koji su bolovali od endokrine bolesti diabetes mellitus.

Banting i Makleod su 1923. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.

Banting je podelio novac od nagrade sa svojim asistentom Bestom, smatrajući da je Best više zaslužio nagradu nego Makleoda, koji je zauzvrat podijelio svoj novac od nagrade s Kolipom.

Banting je okarakterisan kao prvi svetski poznati naučnik iz Kanade. Kanadska vlada mu je dala doživotnu finansijsku pomoć za istraživanja. 1934. britanski kralj Džordž V proglasio je Bantinga vitezom.

Banting je poginuo 21. februara 1941. u avionskoj nesreći prilikom putovanja u Englesku. Avion se srušio ubrzo nakon poletanja 10 mi (16 km) od mesta Musgrave Harbor. Tačna svrha njegovog leta je ostala nepoznata.

Banting se amaterski bavio slikarstvom.

Dva puta se ženio, imao je jednog sina iz prvog braka.

Vojna istraživanja[uredi | uredi izvor]

Tokom 1930-ih je Banting u strahu od mogućeg rata, počeo nekoliko istraživanja. Odigrao je važnu ulogu u nastanku prvog gravitacionog kombinezona za masovnu proizvodnju koja su kasnije koristili piloti Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva za vreme Drugog svetskog rata. Učestvovao je u izradi biološkog oružja, u cilju masovne proizvodnje antraksa, iako je njegova uloga u ovom projektu nejasna.[3]

Pauleskuovo otkriće insulina[uredi | uredi izvor]

Nicolae Paulesku, rumunski fiziolog i profesor medicine, uspeo je 1916. godine da izoluje ekstrakt gušterače koji je nakon primene na psima s dijabetesom kod njih normalizova nivo šećera u krvi. Posle Prvog svetskog rata uspeo je izolovati antidijabetički hormon gušterače koji je on nazvao pankrein (insulin). Na tu temu napisao je nekoliko naučnih radova, 1922. osigurao je autorska prava za svoju metodu proizvodnje pankreina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Frederick Grant Banting (1891–1941) Codiscoverer of Insulin”. Journal of the American Medical Association. 198 (6): 660—661. 1966. doi:10.1001/jama.1966.03110190142041. 
  2. ^ „Frederick Grant Banting (1891—1941) Codiscoverer of Insulin”. Journal of the American Medical Association. 198 (6): 660—661. 1966. doi:10.1001/jama.1966.03110190142041. 
  3. ^ Banting je radio kao pronalazač i istraživač za vojsku http://www.informisanje.info/2016/11/frederik-banting-insulin-dijabetes/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. јул 2022)

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]