Hiperrealizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Magda Tores Gurza, Vreme za čaj

Hiperrealizam (superrealizam, nadovezuje se na fotorealizam) je umetnički pravac koji potiče iz Sjedinjenih Američkih Država. Javlja se u slikarstvu kao i u vajarstvu od 60ih godina 20. veka, zatim i u literaturi, stripu, filmu. Zasniva se na postmoderne filozofiji Žana Bodrijara.

Likovna umetnost[uredi | uredi izvor]

Koristi fotografiju računajući sve njene deformacije realne slike, ali hiperrealistička slika prekoračuje sposobnost za razlikovanje kod oka kod uobičajenog gledanja otprilike tako kao fotografski objektiv. Slikar upotrebljava često akrilne boje i slike velikog formata a skulpture su modelovane u veličini realnih figura da bi se dosegla savršena iluzija. Motivi mogu biti dekadentni a po nekada i sasvim na granicama banalnosti a svoju pregnantnost dobijaju tehnikom i savršenstvom obrade što čoveka tera da se zamisli.

Osnovni pribori za slikanje u erbrašu su pimijaturni rasprskivači od 0,15 mm do 1,2 mm.

Hiperrealizam danas[uredi | uredi izvor]

Hiperrealističke slike za razliku od fotorealizma iz 70.-tih godina obrađuju slike tako da su one još tačnije u odnosu na realni svet. U hiperrealizmu se slika sa maksimalnom dubinom oštrine slike i ne upotrebljavaju se slikarske skraćanice već se sve slika tako kao što se zna da to postoji. Slično se slikaju pore na koži kod portreta ili kosa. Hiperrealistički skulptori koriste realnu kosu prilikom izrade svojih dela i ne izbegavaju da odlivaju delove ljudskog tela.

Tehnika[uredi | uredi izvor]

Američki retuš ili erbraš je jedna od tehnika koju upotrebljava hiperrealizam i ona se sastoji u upotrebi raspršivača kojim se boje nanose i koji daje stopu boje u širini od desetine milimetara na platnu. Pištolji za prskanje su napojene na kompresore i ovom tehnikom se mogu stvarati vrlo blagi prelazi iz jedne u drugu nijansu boje.

Predstavnici[uredi | uredi izvor]

Vajari[uredi | uredi izvor]

Hiperrealizam u literaturi[uredi | uredi izvor]

Hiperrealizam u literaturi se svodi na popisivanje svih pojedinosti u datom trenutku. Primer za ovakve popise je roman Stefana Kastija koji je dobio Avgustovsku nagradu u Švedskoj 1999. godine.

Film[uredi | uredi izvor]

U folmu se upotrebljavaju filtri za kameru kojim se dobijaju oštrine i kontresti boje. Veći broj hiperrealističkih filmova se snima u Hongkongu. Ne samo u primeni realističkog ozvučavanja već i u ravni događaja vidljive su težnje za što većom i maksimalnom realnošću.


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Markus Steigman/ René Zey- lexikon der Modernen Kunst Tehniken und Stile Hamburg 2002.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]