CBU-87 CEM

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa ЦБУ-87 ЦЕМ)


CBU-87 CEM
CBU-87

Kasetna bomba CBU-87 CEM
Vrsta Kasetna bomba
Država porekla Amerika
Istorija proizvodnje
Projektant Aerojet General
Honeywell
Projektovano 1980-ih
Cena po komadu 14.000 USD
Razdoblje proizvodnje 1986.
Verzije CBU-87 CEM
Svojstva
Dužina 2310 mm (92 inches)[1]
Masa 430 kg (950 pounds)[1]
Promer 410 mm (16 inches)[1]
Punjenje 202 bombice BLU 97[1]
Podmunicija teži: 1.5 kg
Dužina podmunicije (bombice) 17 cm spakovana u kontejneru, a 21 cm kada je izašla iz kontejnera
Avioni koji nose ovu kasetnu F-4
F-15
F-16
A-7
A-10
B-52

ЦБУ-87 ЦЕМ (енгл. Cluster Bomb Unit-87 Combined Effects Munition - kasetna bomba tip 87, municija sa kombinovanim efektima) je kasetna bomba koju koristi Ratno vazduhoplovstvo SAD.

CBU-87 su razvile kompanije engl. Aerojet General i engl. Honeywell. Uvedena je u operativnu upotrebu 1986. godine, kao zamena za ranije tipove kasetnih bombi koji su korišćeni tokom Vijetnamskog rata. Kada se koristi CBU-87 zajedno sa sistemom korigovanja vetra za usmeravanje municije, onda to oružje postaje daleko preciznije i njegova unapređena verzija ima oznaku CBU-103[2].

Postoje više varijanti CBU-87, kao na primer CBU-87/B; CBU-87A/B; CBU-87B/B[3][4] kao i varijanta CBU-87T, ova zadnja varijanta služi za vežbu i testiranje bombe. Ovde u tekstu će se generalno govoriti o kasetnoj bombi CBU-87, bez mnogo objašnjenja šta koja varijanta znači. Samo još da napomenem da je u varijantama jako mala razlika te je bespredmetno ih detaljno objašnjavati. Samo ukratko da objasnim, jedna od tih varijanti ima pojačano fragmentaciono dejstvo bombe namenjeno prevashodno za dejstvo po živoj sili. Druga varijanta ima pojačan kumulativni mlaz i namenjena je prevashodno za uništavanje lako oklopljenih vozila, pa i žive sile ako se nađu u blizini. A treća varijanta je neka kombinacija prve dve varijanta sa dodatkom smeše belog fosfora ili cirkonijuma u eksploziv u korelaciji eksploziva ciklotola 70% i cirkonijuma 30%. Ta bombica je prevashodno namenjena da zapali (zbog belog fosfora, napalma ili cirkonijuma) neka tehnička sredstva, kao što su kamioni, razna vojna vozila, šatore, pa i ako se bace u naseljena mesta može ogromnu štetu da prouzrokuje.

Osnovna verzija CBU-87 dizajnirana je za bacanje bombi iz aviona na bilo kojoj visini i pri bilo kojoj brzini aviona. To je vrsta slobodnopadajuće bombe koja je prikačena za avion sve dok pilot aviona ne nanišani neki od ciljeva i ne da znak bombi da se otkači od aviona i krene prema cilju. Za razliku od vođene municije ili pametnih bombi ova bomba jednom bačena, ne može više da se kontroliše ili upravlja njome. Ovakva vrsta bombi se naziva (glupe bombe), zbog slobodnog pada bombe, bez dalje kontrole pilota na bombu, dok pametne (smart) bombe se nazivaju one kojima može da se diriguje, upravlja i navodi na cilj. Ovu kasetnu bombu mogu nositi različiti tipovi savremenih aviona. Duga je 2,33 metra[1] i ima prečnik od 41 centimetar[1] i teška je 450 kg[1]. Cena je jednom komadu bombe je oko 14.000 USD[1].

Opis[uredi | uredi izvor]

Svaki sistem CBU-87[4] se sastoji od taktičkog municijskog dispenzera SUU-65/B, i vremenskih upaljača sa 12 vremenskih opcija kašnjenja. U kontejneru ima 202 podmunicije[1] (ili bombica) označenim BLU-97 (Combined Effects Bomb) municija sa kombinovanim efektima. Svaka bomba je u obliku cilindra žute boje, dužine je 20 centimetara i prečnika 6 centimetara.

BLU označava "aktivnu bombu" (BLU- Bomb Live Unit) a sama oznaka "B" u američkoj terminologiji označavanja se odnosi na potrošno oružje (municiju). Subprojektil BLU-97/B je tako konstruisan da ima tri razorne mogućnosti (kumulativno; parčadno i zapaljivo) i otuda potiče naziv "kombinovano dejstvo". Kumulativno punjenje subprojektila BLU može da probija oklop, parčadno dejstvo da ubije ili rani živu silu u prečniku od 20 metara a zapaljivi cirkonijum izaziva požar. Ovakve karakteristike cine BLU idealnim oružjem protiv širokog spektra ciljeva na bojnom polju uključujući konvoje, lako oklopljene formacije, stokove i skladišta municije i sl., avione na stajankama i drugo. CBU-87 se takođe može opremiti opcionim senzorom blizine FZU-39/B[4] sa 10 izbora nadmorske visine.

CBU-87 je kontejner cilindričnog oblika tankih zidova, sa poluloptastim vrhom. Ima rep sa 4 krilca koja kad su sklopljena iznose pola metra a otvorena (kad se bomba odvoji od aviona) 1 metar. Napunjena sa 202 subprojektila bomba ima masu 430 kg. Subprojektili su cilindričnog oblika nalik konzervi, opremljeni usmeravajućim padobranom. Projektil ima težinu 1,5 kg i dužinu od 17 cm ali se prilikom izbacivanja iz kontejnera i aktivacije produži na oko 21 cm. Bojeva glava subprojektila iznosi 287 gr. eksploziva C4 (70% ciklotola i 30% cirkonijuma).

Pre odbacivanja bombe, pilot može da izabere između dva načina za oslobađanje podmunicije iz bombe - vreme ili prilaz. U prvom režimu, kontejner sa podmunicijom se otvara nakon 0,63 s do 4,15 s nakon odbacivanja, koji se moraju postaviti još na zemlju pre poletanja aviona i to se može postaviti u 12 različitih vremenskih koraka. U drugom slučaju, kontejner se otvara na određenoj visini iznad zemlje, što mu daje senzor visine FZU-39/B. Visina otvora bombe se takođe mora postaviti na zemlju pre poletanja aviona i to se postavlja na od 40 do 1400 m nadmorske visine[5].

Kada se bomba ispusti iz aviona razvijaju se njene stabilizacione površine, zbog čega počinje da se okreće. Bomba se može podesiti na 6 brzina rotacije od 0 do 2500 obrtaja / min. Rotacija služi i za usmerenu stabilizaciju pada, a centrifugalna sila omogućuje izbacivanje i disperzija podmunicije. Nakon što se spusti na određenu visinu, kontejner se otvara i podmunicija ispada iz kontejnera. Svaka bomba ima prsten jezička na kraju repa, oni usmeravaju uređaj padobrančića da smanji brzinu pada bombe. Kasetna CBU-87 se može podesiti tako da može obuhvatiti manje ili šire područje dejstva kasetne bombe u zavisnosti od brzine centrifuge i nadmorske visine na kojoj se kontejner otvara, može da pokrije područje između 20 × 20 metara (mala visina otvaranja i mala brzina centrifuge), kao i do 120 × 240 metara (kada je velika visina otvaranja i velika brzina centrifuge okretanja).

Proizvođači i Ministarstvo odbrane tvrdili su da je stopa otkaza za svaku bombu oko 5%[6]. To bi značilo da od 202 bačena bomba, otprilike 10 neće eksplodirati. To ipak u praksi nije bilo tako, jer je mnogo veći procenat neeksplodiranih kasetnih ostajao na zemlji. Dešavalo se ponegde da i oko 30% ima neeksplodiranih kasetnih. To je naročito bilo izraženo na aerodromu u Nišu gde je ogromna količina kasetnih ležala po pisti bukvalno su bile na svakih pola metra što je bilo evidentno da je došlo do otkaza mnogo većeg broja kasetnih nego uobičajeno.

Taktički Municijski Dispenzer SUU-65/B[uredi | uredi izvor]

Pošto je gore već jednim delom objašnjen rad dispenzera, a ovde dole ispod će biti još nekih dodatni TT podataci.

SUU-65/B je taktički municijski dispenzer koji sadrži ugrađen vremensko-mehanički upaljač sa elektronskom jedinicom, a može da bude i sa senzorom daljinskog dejstva. Razvijen je u SAD. Na zadnjem delu dispenzera postavljena su peraja-stabilizatori pod odrđenim uglom u odnosu na uzdužnu osu tela dispenzera, tako da posle odbacivanja sa aviona dispenzer rotira i tako se razbacuje submunicija. Dispenzer je maslinaste boje sa žutom trakom širine 76 mm na prednjem kraju dispenzera. Na dispenzeru su ispisani identifikacioni broj, upozorenja, serijski broj, proizvođač, kao i sadržaj na određenim mestima i uputstvo za armiranje.

Dispenzer se sastoji iz tri osnovna dela:

  • -prednje aerodinamičke kape,
  • -tela
  • -repnog stabilizatora.

Prednja aerodinamička kapa se sastoji iz tri dela:

  • dvodelne obloge, upaljača i senzora udara ili FZU-39/B[4] blizinskog senzora.
  • Ugrađen je vremensko-mehanički upaljač sa elektronskom jedinicom.
  • Upaljač može biti opremljen sa senzorom blizine, FZU-39/B[4] (koji se zakači na vrh pomoću tri zavrtnja), da omogući blizinsko dejstvo. Izbor se vrši pomoću prekidača za izbor daljine u rasponu od 100-1000 m iznad nivoa tla.

Telo dispenzera čini cilindar sa prednjom i zadnjom pločom. Dvodelna zadnja ploča ima ispuste na koje se spaja stabilizator. Na cilindru postoji i aluminijumsko pojačanje sa dva čelična umetka gde se postavljaju uške za podvešavanje. Ono je za telo zakačeno zavrtnjevima sa unutrašnje strane. Na telo su prčvršćene žice za armiranje upaljača i izvlačenje stabilizatora.

Stabilizator se sastoji od tela napravljenog od aluminijuma i četiri stabilizatora. Oni se drže u zatvorenom položaju trakom za otpuštanje, a otvaraju se pomoću četiri opruge prilikom izvlačenja žice za osiguranje (posle odbacivanja bombe sa aviona).

Korišćenje kasetnih bombi CBU-87 u konfliktima[uredi | uredi izvor]

1992-1995: U Bosni i Hercegovini avioni NATO-a su bacili 2 kasetne bombe CBU-87 u jednom danu.

Najveći broj kasetnih bombi bačenih na Niš, pao je na ovaj prostor Niškog aerodroma; hangare, radionice, kontrolu letenja, pilotske anekse, objekte komande 161. vb i 119.

1999: Jugoslaviju (koju su tada činile Srbija sa autonomnom pokrajinom Kosovo i Crna Gora) su NATO snage SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Holandije bacile 1.765 kontejnera sa 295.000 bombica, od kojih se procenjuje da 33 hiljade nije eksplodiralo i da zauzimaju površinu od oko 31 km², dok je u 2008. godini istraživanje Norveške narodne pomoći (NPA) kao i srpskog Centra za uklanjanje mina (SMAC) potvrdilo da je još ostalo kontaminirano 290 oblasti, koje zauzimaju prostor od 14,9 km². Vrste kasetne municije koje su korišćene su: BLU-97, BL-755 (MK-1 i MK-4), MK-118 kao i BLU-114B koja u sebi ima grafitna vlakna, koja služe za prekid protoka električne energije na centralama ili dalekovodima. Prema podacima nevladine organizacije Landmine Action skoro 8.500 kasetne podmunicije je bilo bačeno bez cilja i upotrebne svrhe. Do sada evidentirani broj žrtava kasetnih bombi u Srbiji (poginulih i teško povređenih) je 191 osoba (bez Kosova). Poginulo je 31 lice (16,2%), ranjeno je 160 lica (83,8%), a 62,5% žrtava čine muškarci i dečaci mlađi od 19 godina. Takođe se ocenjuje da kontaminirane površine čini isključivo obradivo zemljište (polja, šume, vinogradi…) kao i da je 84% žrtava od kasetnih bombi od ukupnog broja žrtava utvrđeno u prvoj godini posle završetka oružanih sukoba. Opasnost od neeksplodirane kasetne municije nije ravnomerno raspoređena na teritoriji Srbije. Ovom opasnošću je pogođeno 28 mesnih zajednica iz 16 različitih opština. Ukupno je ovim problemom pogođeno 12 od 30 okruga Republike Srbije (bez procene opasnosti za područje Kosova i Metohije). U pogođenim mesnim zajednicama živi oko 162.000 stanovnika. Prema sadašnjim procenama 88.000 stanovnika živi u neposrednoj blizini sumnjive površine, te se može smatrati da su izloženi svakodnevnom riziku. U martu 2011. godine, kosovski centar za uklanjanje mina prijavio je 48 oblasti koje su kontaminirane od neeksplodirane kasetne municije i još šest sumnjivih područja. Prema podacima Instituta Ujedinjenih nacija za razoružavanje (UNIDIR), na pograničnom prostoru sa Albanijom, naročito u regionu Kukeša, kao i u još nekim delovima prigraničnog pojasa pronađeni su ostaci kasetnih bombi. Neeksplodirana podmunicija je na teritoriji Albanije izazvala skoro 300 žrtava, od kojih je više od 40 smrtnih slučajeva. Najviše žrtava u pojedinačnim napadima NATO-a bilo je 7. i 12. maja 1999. godine, kada je na grad Niš bačeno ukupno 36 kontejnera kasetnih bombi. Tada je ubijeno 15 osoba, a više desetina je ranjeno (od toga 8 je teško povređeno), oštećeno je 120 stambenih objekata, uništeno je 47 putničkih automobila a 15 automobila je oštećeno. Kasetne bombe u Nišu su izbacili holandski avioni F-16. Drugi veliki incident u pojedinačnim napadima sa velikim brojem žrtava desio se 13. maja 1999. godine, kada su NATO avioni sa 8 kasetnih bombi pogodili jednu izbegličku kolonu kosovskih Albanaca koja se vraćala svojim kućama kod sela Korisa u blizini grada Prizrena, a 65 km jugozapadno od Prištine. Tom prilikom je ubijeno preko 100 kosovskih Albanaca izbeglica, većinom žena, dece kao i starijih i iznemoglih osoba, a bio je i veliki broj ranjenih. NATO snage su priznale da su koristile kasetne bombe u ovoj akciji. Organizacija za ljudska prava (Human Rights Watch), je 13. maja 1999. godine poslala pismo generalnom sekretaru NATO-a Havijeru Solani (šp. Francisco Javier Solana Madariaga), naglašavajući „ozbiljnu zabrinutost zbog toga što NATO pogađa civile, kao i civilne ustanove“, računajući bolnice, elektrane, medijske ustanove i fabrike koje nisu vezane za vojnu proizvodnju.

2003-2006: U Iraku su SAD i Velika Britanija tokom 3 nedelje ratnih dejstava bacile oko 13.000 kasetnih bombi, koje sadrže oko 1,8 do 2 miliona bombica. U jednom incidentu 7. aprila 2003. godine NATO snage su gađale Bagdad i mnogo bombica je ostalo neeksplodirano pri udaru usled koga je došlo do velikog broja žrtava od kasetnih bombi. Kasetne bombe su pronađene na mnogim lokacijama a jedan izveštaj iz 2004. godine nam govori da je glavni auto-put između Kuvajta i Basre bio meta teškog napada kasetnim bombama, a ova municija intenzivno je korišćena i oko Basre, Nasiriiah kao i na prilaznim putevima Bagdadu. Kontaminirano je 2.200 lokacija duž reka Eufrat i Tigar. Procenjuje se da je od 1991. godine bilo između 5.500 i 8.000 žrtava kasetne municije, uključujući i gubitke koji su se desili tokom napada, a četvrtinu žrtava čine deca. Kasetne bombe koje su korišćene u ovim sukobima su: BLU-97, BLU-63 američke proizvodnje, kao i BL-755 Britanske proizvodnje.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • (jezik: srpski) Aleksandar Radić, Milan Micevski, „NATO u agresiji na SR Jugoslaviju“, Novi Glasnik, 2/99, str. 109, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1999.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]