Tetrahidrozolin

С Википедије, слободне енциклопедије
Tetrahidrozolin
Nazivi
IUPAC naziv
(RS)-2-(1,2,3,4-tetrahidronafthalen-1-il)-4,5-dihidro-1H-imidazol
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.001.384
KEGG[1]
UNII
  • N\1=C(\NCC/1)C3c2ccccc2CCC3
Svojstva
C13H16N2
Molarna masa 200,28 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Tetrahidrozolin, derivat imidazolina, je prisutan u više vrsta kapi za oči i nazalnih sprejeva koji su u prodaji na slobodno. Drugi derivati uključuju nafazolin, oksimetazolin, i ksilometazolin. Predoziranje može da dovede do trovanja.

Tetrahidrozolin je alfa agonist. Njegov glavni mehanizam dejstva je konstrikcija konjunktivalnih krvnih sudova.[4] Time se omanjuje crvenilo očiju uzrokavano većim okularnim iritacijama.

Kad se koristi u skladu sa uputstvima, tetrahidrozolin je efektivan lek za olakšavanje crvenila očiju putem sužavanja krvnih sudova. Pri unutrašnjoj primeni, međutim, on deluje kao potentan lek za snižavanje krvnog pritiska. Simptomi koji su primećeni kod osoba (dece i odraslih) koji su nenamerno progutali ovaj proizvod za oči uključuju primetni mamurluk, nizak krvni pritisak, usporenu brzinu rada srca, a mogući su čak i koma i otežano disanje. Niske količine, poput ½ do 1½ čajne kašike mogu da uzrokuju jake reakcije u kod male dece. Toksično dejstvo nakon unosa tetrahidrozolina može da ima ozbiljne posledice. Smrtni slučajevi nisu zabeleženi.[5]

Hemija[уреди | уреди извор]

Tetrahidrozolin se može sintetisati u jednom koraku putem heterociklizacije 1-cijanotetralina Sa etilendiaminom.[6]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Dahlström M; Lindgren F; Berntsson K; et al. (2005). „Evidence for different pharmacological targets for imidazoline compounds inhibiting settlement of the barnacle Balanus improvisus”. J. Exp. Zoolog. Part a Comp. Exp. Biol. 303 (7): 551—62. PMID 15945078. doi:10.1002/jez.a.163. 
  5. ^ „Truths and Tales about Tetrahydrozoline Toxicity”. Illinois Poison Control Center. Архивирано из оригинала 17. 08. 2012. г. Приступљено 11. 08. 2012. 
  6. ^ M. E. Synerholm, L. H. Jules, M. Sahyun, U.S. Patent 2.731.471 (1956)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]