Rotigotin

С Википедије, слободне енциклопедије
Rotigotin transdermalni flaster
IUPAC ime
(S)-6-[propil(2-tiofen-2-iletil)amino]-5,6,7,8- tetrahidronaftalen-1-ol
Klinički podaci
Drugs.comMikromedeks, detaljne potrošačke informacije
MedlinePlusa607059
Kategorija trudnoće
  • C
Način primeneTransdermalni flaster
Pravni status
Pravni status
  • ℞ (Prescription only)
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost37% (transdermalno)
Vezivanje proteina92%
MetabolizamHepatički (CYP-posredovano)
Poluvreme eliminacije5–7 sati
IzlučivanjeUrin (71%), Fekalije (23%)
Identifikatori
CAS broj92206-54-7 НеН
ATC kodN04BC09 (WHO)
PubChemCID 57537
DrugBankDB05271 ДаY
ChemSpider51867 ДаY
UNII87T4T8BO2E ДаY
ChEMBLCHEMBL1303 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC19H25NOS
Molarna masa315,474 g/mol
  • Oc1cccc3c1CCC(N(CCC)CCc2sccc2)C3
  • InChI=1S/C19H25NOS/c1-2-11-20(12-10-17-6-4-13-22-17)16-8-9-18-15(14-16)5-3-7-19(18)21/h3-7,13,16,21H,2,8-12,14H2,1H3 ДаY
  • Key:KFQYTPMOWPVWEJ-UHFFFAOYSA-N ДаY

Rotigotin (Neupro) je neergolinski dopaminski agonist koji se koristi za lečenje Parkinsonove bolesti i sindroma nemirnih nogu (RLS) u Evropi i SAD-u.[1][2] On se formuliše kao jednodnevni transdermalni flaster koji omogućava spor i konstantan unos leka tokom 24 časovnog perioda.[1][1]

Poput drugih dopaminskih agonista, za rotigotin je pokazano da poseduje antidepresivne efekte i da može da bude koristan u lečenju depresije.[3]

Hemija[уреди | уреди извор]

Rotigotin je analogan sa 7-OH-DPAT i UH-232. Sva tri jedinjenja su derivati aminotetralina. Ova jedinjenja imaju sličnu strukturu sa dopaminom, što uslovljava njihovu farmakologiju.

Jedan od mogućih sintetičkih puteva je:[4]

Farmakologija[уреди | уреди извор]

Rotigotin poseduje slediće in vitro profile vezivanja za receptore:[5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Chen JJ, Swope DM, Dashtipour K, Lyons KE (2009). „Transdermal rotigotine: a clinically innovative dopamine-receptor agonist for the management of Parkinson's disease”. Pharmacotherapy. 29 (12): 1452—67. PMID 19947805. doi:10.1592/phco.29.12.1452. Архивирано из оригинала 10. 01. 2013. г. Приступљено 25. 03. 2012. 
  2. ^ Davies S (2009). „Rotigotine for restless legs syndrome”. Drugs of Today (Barcelona, Spain : 1998). 45 (9): 663—8. PMID 19956807. doi:10.1358/dot.2009.45.9.1399952. 
  3. ^ Bertaina-Anglade V, La Rochelle CD, Scheller DK (2006). „Antidepressant properties of rotigotine in experimental models of depression”. European Journal of Pharmacology. 548 (1-3): 106—14. PMID 16959244. doi:10.1016/j.ejphar.2006.07.022. 
  4. ^ Cusack, N. J.; Peck, J. V.; Drugs Future 1993, 18, 1005.
  5. ^ Scheller D, Ullmer C, Berkels R, Gwarek M, Lübbert H (2009). „The in vitro receptor profile of rotigotine: a new agent for the treatment of Parkinson's disease”. Naunyn-Schmiedeberg's Archives of Pharmacology. 379 (1): 73—86. PMID 18704368. doi:10.1007/s00210-008-0341-4. 

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

-


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).