Ćazim Lukač

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ćazim Lukač
Ćazim u Skupštini Crne Gore
Datum rođenja(1935-10-16)16. oktobar 1935. (88 god.)
Mjesto rođenjaRožaje, Kraljevina Jugoslavija
UniverzitetSveučilište u Rijeci
Zanimanjepolitičar • profesor • glumac
DjelovanjeSprječavanje deportacije bosanskih izbjeglica iz SR Crne Gore 1992
Politička stranka

Ćazim Lukač (Rožaje, 16. oktobar 1935) bivši je narodni poslanik Socijalističke Republike Crne Gore (1990—1991) i Republike Crne Gore (1991—1992), društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, pozorišni glumac, političar, disident i politički izgnanik 90-ih, profesor mašinskih predmeta i telegrafista. Dok je bio narodni poslanik otkrio je nelegalnu deportaciju izbjeglica iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine 1992. godine, koju je organizovala tadašnja vlada. Dan nakon otkrića je sazvao vanrednu sjednicu Skupštine na kojoj se javno pobunio, za govornicom Skupštine Crne Gore protiv te akcije. Zahvaljujući njemu deportacija je obustavljena istog dana.

Veoma mlad počinje se baviti politikom. Sa 19 godina, postaje marksista i levičar, i na osnovu preporuke vojne komande ulazi u Savez Komunista Jugoslavije, i Gradski komitet. Biće u partiji sve do 1989. godine, kada je optužuje za vođenje katastrofalne politike. Napušta vlast, i postaje narodni poslanik opozicione SDA. Lukač će od tada, tokom svog mandata u Crnogorskom parlamentu, postati jedan od najvećih otpadnika tadašnjeg režima, zaštitnik muslimanskog življa i protivnik rata na prostorima bivše Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Djetinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. oktobra 1935. godine u Rožajama. Bio je peto od osmoro djece u porodici. Otac Huso radio je u Rožajskoj drvnoprerađivačkoj fabrici “Gornji Ibar”. Majka Đulja je bila domaćica. Nakon završene osnovne škole, najstariji brat upisao ga je u srednju mašinsko metalsku školu, smjer automehaničar, u Sarajevu. Po završetku škole, morao je da radi godinu dana u gradski saobraćajni prevoz Sarajeva, kao drugi tehnički kontrolor. Ubrzo je postao prvi tehnički kontrolor.

Kasniji Život[uredi | uredi izvor]

Po povratku sa služenja vojnog roka, primljen je u Savez komunista Jugoslavije, gdje je angažovan na lokalnim partijskim funkcijama. Bavio se raznim poslovima, kao instruktor vožnje JNA auto jedinice, šef mehanizacije u zemljoradničkoj zadruzi gdje je bio i predsjednik zadružnog savjeta i sekretar partijske organizacije, upravnik autotransportnog preduzeća i profesor u srednjoj stručnoj školi i gimnaziji. Pored toga, bio je i predsednik radio-kluba u Rožajama. Položio je sve ispite na pedagogiji na Sveučilištu u Rijeci, ali nije diplomirao.* [1]

Nakon govora Miloševića na Gazimestanu napustio je Savez komunista i učlanio se u Stranku demokratske akcije. Od 1990. godine je narodni poslanik u Skupštini SR Crne Gore.[1]

Narodni poslanik[uredi | uredi izvor]

Oduzimanje rožajske teritorije[uredi | uredi izvor]

Njegovo prvo istupanje u Skupštini Crne Gore odnosilo se na oduzimanju velikog dijela rožajske teritorije i pripajanju opštini Ivangrad, sadašnje Berane. U diskusiji je između ostalog naveo da je to prva promjena opštinskih granica u novijoj istoriji Crne Gore, i da je to namjerno učinjeno da bi se pridobili glasači iz Berana; ne bi li glasali za vladajuću stranku. Dobacivali su mu sa klupa pojedini poslanici nesuvisle riječi među kojima se naročito isticao jedan poslanik iz vladajuće stranke koji je sve vrijeme izlaganja vikao: “Opa, opa“. Ćazim odgovorio: „Nema tu, gospodine, nikakvo opa, da su ušli u vašu avliju i oduzimali dio nje, ne biste se tako ponašali.” Niko drugi, pa čak ni Opštinsko rukovodstvo Rožaja, nije reagovalo na ovu promjenu granica koja je ostala do dana današnjeg takva.[2][3]* [4]

Suživot Muslimana i Srba[uredi | uredi izvor]

U svim svojim diskusijama Ćazim je nastojao da afirmiše suživot izmeću Muslimana i Srba u Crnoj Gori. Želio je i borio se da svi žive u miru i slozi. Za Muslimane u Crnoj Gori nastupilo je izuzetno teško vrijeme gdje je vladao strah od fizičkog uništenja, jer je DPS tada bio pod velikim uticajem Miloševića i njegove politike. Da bi zaštitio Rožaje i njegove stanovnike tokom perioda rata na prostorima bivše SFRJ, isticao je pozitivne slučajeve suživota između Muslimana i onih koji to nijesu. Kao primjer je naveo da su rožajski Muslimani dali veliki prilog za izgradnju crkve u Rožajama i da naselje Šušteri, koje uglavnom naseljavaju Srbi, zbog nadmorske visine moralo napajati pumpama za vodu. Ćazim Lukač je lično sa svojim učenicima kopao kanale za vodovodne cijevi za to naselje.

Na njegovo izlaganje došao je demant Skupštini u kome navode da za novac koji je doniran za crkvu ne bi mogli da kupe ni brence za crkveno zvono. Kao odgovor na njihov demant Ćazim je poslao dopis koji je štampala Pobjeda od crkvenog Odbora za izgradnju crkve u Rožajama gdje u naslovu stoji; „MUSLIMANI GRADE CRKVU U ROŽAJAMA“, gdje doslovno piše da bez priloga muslimana iz Rožaja crkva nikad ne bi mogla da bude izgrađena. Pročitao je novinski članak u Skupštini i dao ga na uvid predsjedniku Skupštine Ristu Vukčeviću. Sve je ovo isticao kao pozitivan primjer suživota sa muslimanima da bi umanjio mržnju koja je tada bila jako ispoljena.[5][6]

Rasprava sa Brankom Kostićem i Ristom Vukčevićem[uredi | uredi izvor]

Ćazim Lukač je jednom prilikom imao raspravu sa Brankom Kostićem. Naime, Kostić je bio određen za crnogorskog predstavnika u Predsjedništvu SFRJ. Lukač je tada izašao za govornicu, u ime demokratske koalicije i kazao da je taj predlog totalni promašaj i da oslikava jednu crnu stranicu crnogorske istorije. Lukač izjavljuje:

„Nama su potrebni golubovi mira, da bi se što prije smirili ratni sukobi na teritoriji Bosne i Hercegovine gdje se najveća borba vodi protiv muslimana. Da bi ratni sukobi što prije prestali trebaju nam golubovi mira, a ne ratni huškači kao što je gospodin Kostić, koji javno izjavljuje na mitingu pred Skupštinom Crne Gore, da ne troše municiju pucajući u vazduh, jer će ona trebati za ozbiljniju namjenu. To je prvi razlog mog neslaganja za Kostićevu kandidaturu. Drugi razlog, ne manje važan je taj, što je gospodin Kostić u intervju u Borbi od 18. februara tekuće godine (1991), doslovno izjavio da su Muslimani i Crnogorci izmišljena nacija i da praktično ne postoje. Nema republike u SFRJ gdje nema Muslimana i to u većem broju. Ova izjava gospodina Kostića aludira da bi trebalo da nestanemo, da ne postojimo“.[7]

Prilikom tog izlaganja prekinuo ga je predsjednik Skupštine Risto Vukčević koji mu se obratio sa riječima: “Imate li vi za to dokaze, gospodine Lukač, ovdje i sada“? Odgovorio mu je da trenutno nema te podatke, ali cijela Crna Gora zna da je to istina, na šta mu je Risto Vukčević oduzeo riječ i nazvao ga lažovom. Budući, da su imali većinu u Skupštini ovaj predlog je prošao. Na toj sjednici bili su prisutni predsjednik RCG, Momir Bulatović i predsjednik Vlade Milo Đukanović, koji su glasno se smijući odobravali istupanje Rista Vukčevića, zatim je data pauza.[8]

Za vreme pauze, klub poslanika SDA i supruge, književnika Jevrema Brkovića i Zuvdije Hodžića su nabavili primerak Borbe od 18. februara, uneli ga u salu uprkos ometanju skupštinskog obezbjeđenja, i dostavili Lukaču. Nakon pauze, Lukač je zahtevao da mu se da reč i demantovao navode Vukčevića, pokazujući doslovnu izjavu u listu gde Kostić navodi da su "Muslimani i Crnogorci izmišljena nacija".[9][10]

Ćazim Lukač je, poslije pauze, tražio riječ, ali Risto Vukčević nije to dozvolio, na što je reagovao poslanik Slavko Perović i kazao da mu po poslovniku moraju dati riječ za repliku jer je, ne samo pomenut, već i napadnut i nazvan lažovom. Obratio se ponovo predsjedniku Skupštine, čestitati na izboru Branku Kostiću, dokazao da je govorio istinu. Na kraju se obratio predsjedniku Skupštine, i rekao da je dužan da štiti svakog poslanika od neprimjerenih riječi, umjesto toga on ga i sam naziva lažovom.[11]

Ovog puta lica svih poslanika koji su sjedili u prvom redu bila su jako ozbiljna, među kojima, za razliku od prethodnog smijanja, sada ozbiljno sjede predsjednik države Momir Bulatović i predsjednik Vlade Milo Đukanović. O ovom događaju u skupštini opširno je pisao Monitor, pod naslovom; „KO LAŽE U PARLAMENTU“.[12]

Zbog toga što je predsjednik skupštine, Risto Vukčević, nazvao Ćazima lažovom, studenti predsjednika Skupštine su mu bojkotovali predavanja i zahtijevali da mu se izvini, što je on i uradio na idućoj sjednici, taj događaj je opisala sva štampa u Crnoj Gori.[13][14]

Posjeta Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Prilikom posjete delegacije SDA Crne Gore Sarajevu 1991. godine,[kada?] Lukač je bio jedan od delegata, izjavljujući:

Ponašate se kao razdragana djeca koja su dobila igračku, pa od radosti, ne misle ni na šta drugo, Sarajevo je opkoljeno, i sve neprijateljske cijevi su usmjerene u njega, taksisti vode pametniju politiku od vas, jer biraju ljude koje će voziti, koji su, po njihovoj ocjeni hrabri borci koji će braniti Sarajevo.

Lukačevo izlaganje nije bilo najbolje prihvaćeno, mikrofon mu je bio isključen u toku obraćanja, bio je zamalo uhapšen, a bio je i ignorisan od strane Alije Izetbegovića, sa kojim se znao od ranije.[15][16]

Deportacija Muslimana[uredi | uredi izvor]

"Oni najodgovorniji, koji su znali za hapšenja i deportaciju, su bili izloženi velikom riziku da se ne sazna istina, gdje bi se svo ogorčenje, protesti i prijetnje prethodno upućene meni, sada okrenule prema akterima ovog zločina, gdje bi se rasprava nastavila u Skupštini pred kamerama i javnošću CG, gdje bi morale biti rasvijetljene sve okolnosti vezane za hapšenja, imena onih koji su odobrili akciju, i sve njene neposredne izvršioce, što bi bilo pogubno za vladu i sve državne organe, te pronalaze mudro rješenje u prekidu rada Skupštine i daju pauzu od 15 minuta, pozivajući poslanike vladajuće stranke na sastanak njihovog kluba koji je trajao skoro šest sati."

[17][18][19][20]

Pljevlja[uredi | uredi izvor]

Stranka SDA je otišla u Pljevlja na sahranu majke jednog od poslanika njihove stranke, početkom juna mjeseca 1992. Kada su se vraćali sa groblja, jedna žena ih je u slučajnom susretu, prepoznavši narodnog poslanika, obavijestila da crnogorska policija asistira bosanskoj policiji u hapšenju izbjeglica iz Foče. Lukač joj je obećao da će govoriti sjutra na sjednici o tome, ako mu je rekla istinu. [21][22][23][24]

Obavijestio je predsjednika stranke o tome što je doznao, pa su potom pošli u Crveni krst da se tamo informišu o navodnom hapšenju. Sekretarica u Crvenom Krstu bila je aktivistkinja stranke SDA, pa su prvo pitali nju, na šta je ona odgovorila da o tome ništa ne zna, ali da se cijelog jutra nešto dešava. Predsjednik Crvenog krsta se jako uzbudio, kada je čuo zbog čega su došli. Demantovao je navode o deportaciji. Tom prilikom je Haruna, predsjednika stranke, počeo hvaliti da je on veliki političar i pametan čovjek, da neće povjerovati u ove laži. Rekao je da oni ne mogu znati u čijim kućama se izbjeglice sakrivene bez njihovog obavještenja. Predsjednik je na kraju dodao da je Ćazim poznati provokator u Skupštini i da mu ne treba vjerovati. [25][26][27][28]

Skupština[uredi | uredi izvor]

Pošli su za Titograd u putu su se prepirali oko toga da li je ovo istina ili nije. Harun je bio potpuno ubeđen da to nije istina i da ne treba da nasjedaju na laži nekakve žene. Lukač je rekao da ubeđen da je ovo istina i da će sjutra to na Skupštini javno iznijeti, na šta je Harun reagovao da to može iznijeti samo u svoje lično ime, a ne u ime stranke i da će se o tome izjasniti pripadnici demokratske koalicije. Poslanici su većinom glasova odlučili da to može izjaviti samo u svoje ime. Jedino su pripadnici Albanske stranke bili na njegovoj strani, jer svakako poslanici ne mogu biti odgovorni za ono što im je dojavljeno, prema poslovniku. Lukač je tada, pod pritiskom, odlučio da će to iznijeti u svoje ime na Skupštini. [29][30][31][31]

Kada je sjednica počela javio se za riječ i izašao za govornicu sa riječima:

“Poštovane kolege poslanici, i svi ostali koji ste prisutni u ovoj sali, moram vam saopštiti podatak koji će, siguran sam, biti svima neprijatan, da će za mnoge biti nevjerovatan i da će kod svih poštenih ljudi izazvati ogorčenje i protest, a to je: Naša policija u Crnoj Gori hapsi muškarce, izbjeglice iz BiH i predaje ih jadne i nemoćne, vezanih ruku dželatima od kojih su pobjegli. Da bi spasili svoje živote pokušali su da potraže spas i utočište kod nas u Crnoj Gori, računajući na svetu tradiciju crnogorskog naroda po kojoj su, kroz svoju vjekovnu istoriju bili poznati, po čojstvu i junaštvu, da brane sebe od drugih i da brane druge od sebe. Poznati su mnogobrojni svijetli primjeri gdje su svojim životima bili spremni da brane i odbrane one koji su kod njih potražili spas i utočište od svojih progonitelja. Jadni Marko Miljanov se prevrće u grobu zbog Vašeg junaštva. Je li ovo to vaše čuveno čojstvo? Je li to obraz Crne Gore? Je li Vlada koja je sve ovo odobrila i organizovala Vlada crnogorskog naroda koji je ponosno čuvao ovu tradiciju kroz vjekove kao svoju svetinju". [32][33][23][34]

U skupštini je nastao zbunjeni tajac, a onda haos kakav se ne pamti, čula su se reagovanja poslanika sa svojih mjesta, koji su mu upućivali pogrdne riječi nazivajući ga najvećim srbomrscem i da iznosi nešto što je nemoguće da se desilo u Crnoj Gori. Nastala je gužva oko govornice, televizijski prenos je prekinut. Jedan poslanik iz Komunističke partije ga je ščepao za kragnu i izjavio da će ga golim rukama zadaviti ako se ispostavi da je istina to što priča, u suprotnom će baciti partijsku knjižicu i nikada neće zakoračiti u Skupštinu opet. Onda su poslanici iz vladajuće stranke predložili da se formira skupštinska komisija sa predstavnicima svih stranaka koja će ovo detaljno ispitati. Za predsjednika komisije predložili su njega, da on lično podnese validan izvještaja Skupštini. U Skupštini je i dalje vladao haos gdje su se međusobno poslanici sukobljavali oko deportacije. Nisu mu dozvolili da se vrati na svoje mjesto, već su ga opkolili i mnogi su tražili hapšenje za iznošenje laži u Skupštini. Nakon dolaska obezbjeđenja dozvolili su mu da se vrati na svoje mjesto a Risto Vukčević je dao pauzu od pola sata, koja je trajala zapravo 6 sati.[35][36][34][37]

Član vlade iz SAD[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme trajanja rasprave u klubu ušla je jedna sredovječna žena u klub. Obratila se lično Ćazimu: „Gospodine Lukaču, ako sada prihvatite odustajanje od prethodne komisije izgubićete mnogo na svom imidžu i ova će se čitava situacija zamagliti i nastojaće da se o ovoj deportaciji više ništa ne govori.“ Kazala je između, ostalog, da je sada svoj izvještaj dostavila svom departmentu, izvadila je iz tašne tranzistor u kome je čuo svoj govor sa Skupštine, da ga je prenijela doslovno svim nadležnim organima u SAD-u. Ministarstvo spoljnih poslova SAD sada zasjeda vanredno i mislim da će donijeti odluku da se ova deportacija hitno zaustavi, jer je to suprotno svim međunarodnim ugovorima o Zaštiti ljudskih prava. Tada su svi shvatili da je govorio istinu i u klubu je nastalo opšte oduševljenje i radost. Nakon višesatne pauze Skupština je nastavila rad i Risto je iznio prijedlog da Skupština formira Stranku za raseljena lica čiji će predsjednik biti dr Asim Dizdarević a potpredsjednik Ćazim Lukač, koja će se baviti problemima raseljenih lica u Crnoj Gori.[38][39][40][41][42]

Formiranje komisije[uredi | uredi izvor]

Skupština je jednoglasno prihvatila ovaj prijedlog. Lukač je izjavio; „Prema tome, Vi ste poništili prethodnu odluku Skupštine, a formirali novu komisiju.“ Odgovorio je predsjednik Skupštine da nema potrebe za dvije komisije i da će se ova komisija baviti svim problemima raseljenih lica, pa i problemima deportacije. Skupština je nastavila rad po predloženom dnevnom redu, ali se jasno moglo uočiti da su poslanici vladajuće stranke bili nezadovoljni. Iz obezbjeđenja je došao jedan policajac i savjetovao ga je da noćas ne spava u hotelu, da je to isuviše rizično, već da traži konak na bilo kom drugom mjestu, pri čemu me je ponudio da, ako nemam za to mogućnost, da provjede noć kod njega, iako bi ga to moglo koštati službe, a možda i zatvora. Na pauzi je pozvao Vađon Vjekoslava, koji je bio glavni snimatelj u Skupštini i porazgovarao sa njim o ovoj situaciji. Sticajem okolnosti, on se sa Vjekoslavom poznavao mnogo ranije jer je njegov otac bio šef Stolarije u Rožajama gdje su radili i Vjekoslav i njegov brat, pa su se kao mladići  mnogo zavoljeli i družili se kao braća. Zbog toga je on predložio da noć provede kod njega, da izađe na sporedni izlaz prije završetka Skupštine i da će ga čekati njegova supruga Ljubica. Sjutra dan su otišao na Skupštinu gdje je prisustvovao do njenog kraja, a onda ga pozvao dr Asim Dizdarević i kazao da ima pripremljen raspored obilaska svih opština u Crnoj Gori. U komisiji su bili predloženi predstavnici svih stranaka, ali prilikom obilaska opština niko od predstavnika nije se priključio radu komisije osim poslanika Mića Orlandića. Prilikom obilaska, nigdje nije bilo ni riječi o deportaciji, sem što je Ćazim u svakoj opštini potencirao isključivo ovo pitanje i imao sam ustaljena pitanja za sve obilaske i to:[43][44][45][46][47]

1)  Ko je vršio hapšenje i deportaciju

2)  Po čijem nalogu je vršeno hapšenje i deportacija,

3)  Zbog koje krivice su hapšeni deportovani

4)  Gdje se oni sada nalaze

5)  Da li su obezbeđeni tamo gdje se sada nalaze

Prilikom ovog obilaska o deportaciji je samo Ćazim govorio. U većini opština koje su obišli odgovorili su mi da oni uglavnom o tome ništa ne znaju. U Pljevlja su odgovorili da su hapšenja i deportaciju vršili po nalogu nadležnog Ministarstva. Dok su u Herceg Novom kazali da je to državna tajna i da nisu ovlašćeni o deportaciji ništa da govore.[8][48][49][37]

O Ovoj deportaciji se ćutalo i do današnjeg dana ćuti, povremeno se ponešto o njoj govorilo, ali Država nije po ovom pitanju povela adekvatnu istragu, tako da ona, nije u potpunosti rasvijetljena. Država je sa pojedinim članovima deportovanih porodica postigla vansudsko poravnanje, čime je de facto priznala svoju krivicu za deportaciju, ali se sve na tome završilo. Ova deportacija je zaustavljena nakon istupanja Lukača u Skupštini; na zahtjev međunarodnih institucija što mu nikada nisu oprostili, jer je akcija trebala da se nastavi u Bijelom Polju, Plavu i Gusinju, Petnjici, a da se završi u Rožajama. U ovim Opštinama se nalazio najveći broj izbjeglih lica koja su spašena od deportacije i hapšenja zahvaljujući isključivo mom istupanju u Skupštini.[12][50][51][24]

Ugroženost života[uredi | uredi izvor]

Poslije ovih događaja, život Ćazima Lukača bio je u opasnosti. U Skupštini su, poslije govora o deportaciji, poslanici nasrnuli na njega došavši do govornice fizički ga i verbalno napavši, pa je obezbjeđenje moralo da ga sprovede do mjesta. Na kraju sjednice je izašao sa zadnjeg ulaza, i to zahvaljujući pomoći jednog Skupštinskog snimatelja. Nakon napuštanja SKJ 1989. optužen je za državnog neprijatelja i trebao je biti uhapšen da se nije pojavilo višestranačje.[52] Napad automobilom u sred dana, u Titogradu, gdje je uspio kroz živu ogradu da pobjegne i spase se. Nasrtanje grupe momaka i policajca u vozu, kada je odlučio da izbjegne sukob, iako je mogao da postupi suprotno, jer je bio naoružan. Jedini način bekstva je bio prelazak preko rijeke. Jedva izbjegnuto hapšenje u Sarajevu 1990. zbog upozoravanja na rat u tom gradu. Kada je stigao iz Istanbula, na aerodromu u Beogradu udaranje aerodromskog osoblja knjigama, iz njegovog kofera, po glavi, do gubitka svijesti.[40][16][13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Lukač, Ćazim (4. 9. 2019). „Ljudi i vrijeme: Ćazim Lukač (I dio)”. Avlija. Arhivirano iz originala 1. 2. 2023. g. 
  2. ^ Tomović, Predrag; Šćepanović, Lela (12. 11. 2020). „Crna Gora: Zdravlje nacije u procjepu između dvije vlade”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2021-02-05. 
  3. ^ admin. „STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE” (na jeziku: bošnjački). Arhivirano iz originala 18. 01. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-05. 
  4. ^ Lukač, Ćazim (5. 9. 2019). „Ljudi i vrijeme: Ćazim Lukač (II dio)”. Avlija. Arhivirano iz originala 1. 2. 2023. g. 
  5. ^ „Najvažnije vijesti svakog dana”. pobjeda. Pristupljeno 2021-02-05. 
  6. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Bh. muslimani tražili spas u Crnoj Gori a našli smrt | DW | 26.11.2009”. DW.COM (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-02-05. 
  7. ^ „Istina o deportaciji bosanskih izbjeglica – Ćazim Lukač – Montenegrina.net | Kultura, umjetnost i nasljeđe Crne Gore. Culture, Arts & Heritage of Montenegro.”. 2021-05-27. Arhivirano iz originala 27. 05. 2021. g. Pristupljeno 2023-01-30. 
  8. ^ a b „Crna Gora plaća 1,35 miliona evra odštete žrtvama ratnih zločina”. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-29. 
  9. ^ „U Crnu Goru se vraća SDA”. Mondo.Me Prod (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-05. 
  10. ^ „LJUDI I VRIJEME: Ćazim Lukač (VI dio)”. Avlija (na jeziku: bošnjački). 2019-09-12. Pristupljeno 2021-02-05. 
  11. ^ „Umro Branko Kostić, crnogorski član Predsedništva SFRJ - Svet - Dnevni list Danas”. www.danas.rs (na jeziku: srpski). 2020-08-20CEST21:53:42+02:00. Pristupljeno 2021-02-05.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  12. ^ a b „LJUDI I VRIJEME: Ćazim Lukač (IV dio)”. Avlija (na jeziku: bošnjački). 2019-09-08. Pristupljeno 2020-08-27. 
  13. ^ a b „Ćazim Lukač”. 
  14. ^ „Kako je Ćazim Lukač dokazao da je govorio istinu u Skupštini Crne Gore”. Avlija (na jeziku: bošnjački). 2022-12-11. Pristupljeno 2022-12-12. 
  15. ^ Zeković, Aleksandar Saša (2006). Ljudska i manjinska prava u praksi. Podgorica: Centar za građansko obrazovanje. str. 77, 78, 79, 80. ISBN 86-85591-06-6. 
  16. ^ a b Canka, Mustafa (30. 5. 2011). „Nova afera oko deportacija Bošnjaka iz Crne Gore”. Deutsche Welle. Pristupljeno 10. 12. 2020. 
  17. ^ Časopis, Avlija.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  18. ^ „Istina o deportaciji bosanskih izbjeglica – Ćazim Lukač – Montenegrina.net | Kultura, umjetnost i nasljeđe Crne Gore. Culture, Arts & Heritage of Montenegro.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-06. 
  19. ^ „MONTENEGRINA - digitalna biblioteka crnogorske kulture i nasljedja”. www.montenegrina.net. Pristupljeno 2021-06-09. 
  20. ^ d.o.o, OliveBH. „Isključenje Ljajića – nelegitimno”. infobiro.ba. Pristupljeno 2021-06-09. 
  21. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Da li je deportacija Bošnjaka državna tajna? | DW | 28.09.2010”. DW.COM (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-03-21. 
  22. ^ „"Bilo deportacija Muslimana iz CG"”. B92.net (na jeziku: srpski). 30. 5. 2008. Pristupljeno 2021-02-05. 
  23. ^ a b rtcg (2011-10-28). „Državni vrh upleten u deportaciju”. javniservis.me (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-06-09. 
  24. ^ a b online, Monitor (4. 8. 2017). „NOVI SKUPŠTINSKI POSLOVNIK: Zaboravni lordovi” (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-06-09. 
  25. ^ Zeković, Aleksandar Saša (Podgorica, 2006). LJUDKSA I MANJINSKA PRAVA U PRAKSI. Podgorica: Centar za građansko obrazovanje. str. 78, 98, 55. ISBN 86-85591-06-6.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  26. ^ rtcg (2011-10-28). „Državni vrh upleten u deportaciju”. javniservis.me (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-03-21. 
  27. ^ „Najvažnije vijesti svakog dana”. pobjeda. Pristupljeno 2021-03-21. 
  28. ^ bosniak (2011-01-19). „Zijaret predstavnika IZ-e Gacko i Dubrovnik”. Sandžak PRESS (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-06-09. 
  29. ^ Halilagić, Džemail (2019). SANDŽAK BEZ BOŠNjAKA. Sarajevo: Dimenzija plus. str. 112, 234. ISBN 978-9926-8336-1-9. 
  30. ^ „Podgorica: Zločin deportacije bosanskih izbjeglica iz 1992. dokazan, ali ne i adekvatno kažnjen”. www.aa.com.tr. Pristupljeno 2021-03-21. 
  31. ^ a b „Jasenka Perović: Lekić se nije suprotstavio deportaciji”. RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis (na jeziku: me). Pristupljeno 2021-06-09. 
  32. ^ „deportacija muslimana | Vijesti”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-02-05. 
  33. ^ „Obilježeno četvrt vijeka od deportacije”. RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis (na jeziku: me). Pristupljeno 2021-02-05. 
  34. ^ a b „Portal Analitika - najvažnije vijesti iz Crne Gore i svijeta”. Portal Analitika. Pristupljeno 2021-06-09. 
  35. ^ „Obilježeno četvrt vijeka od deportacije”. RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis (na jeziku: me). Pristupljeno 2021-03-21. 
  36. ^ hraction (25. 5. 2020). „NVO obilježile 28 godina nekažnjenog ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica – HRA” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-03-21. 
  37. ^ a b „Moforaja - Izbjeglistvo u Herceg Novom”. moforaja.com. Pristupljeno 2021-06-09. 
  38. ^ „Sandžak Muslim militia”. Military Wiki (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-21. 
  39. ^ „Deportacija muslimanskih izbjeglica - jedna od najsramnijih stranica u istoriji CG: Ni kazne, ni spomenika”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-02-06. 
  40. ^ a b Welle (www.dw.com), Deutsche. „Crna Gora isplaćuje četiri miliona eura žrtvama deportacije | DW | 26.12.2008”. DW.COM (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2020-12-10. 
  41. ^ 5189478 (8. 4. 2013). „Izdanje 9. april 2013.”. Issuu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-09. 
  42. ^ d.o.o, OliveBH. „KOBNA SLOBODA BOŠNJAČKIH IZBJEGLICA U CRNOJ GORI”. infobiro.ba. Pristupljeno 2021-06-09. 
  43. ^ „Nizak nivo znanja o ratnim zločinima u Crnoj Gori”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2021-03-21. 
  44. ^ „Crna Gora 2019: Bez pokrenutih slučajeva ratnih zločina”. Balkan Insight (na jeziku: srpski). 2019-12-31. Pristupljeno 2021-03-21. 
  45. ^ „"Još imamo ratne zločine bez kazne" - Suočavanje - Dnevni list Danas”. www.danas.rs (na jeziku: srpski). 2020-05-22CEST14:12:41+02:00. Pristupljeno 2021-03-21.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  46. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Crna Gora: mukotrpno procesuiranje ratnih zločina | DW | 26.05.2015”. DW.COM (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-03-21. 
  47. ^ Jadran, Radio. „Prošlo 27 godina od deportacija izbjeglica iz Herceg Novog | Radio Jadran” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 05. 2021. g. Pristupljeno 2021-03-21. 
  48. ^ „Ćazim Lukač”. 
  49. ^ PROCES SUOČAVANjA S PROŠLOŠĆU U CRNOJ GORI. SLUAČJ DEPORTACIJA. Centar za građansko obrazovanje. 
  50. ^ „Deportacija muslimanskih izbjeglica - jedna od najsramnijih stranica u istoriji CG: Ni kazne, ni spomenika”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-10. 
  51. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Bh. muslimani tražili spas u Crnoj Gori a našli smrt | DW | 26.11.2009”. DW.COM (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2021-03-21. 
  52. ^ „LJUDI I VRIJEME: Ćazim Lukač (I dio) | Avlija”. www.avlija.me (na jeziku: bošnjački). 2019-09-04. Pristupljeno 2023-07-01. 

Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ћазим_Лукач&oldid=27705189”