Đuro Pećanac Đurekan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
đuro pećanac đurekan
Đuro Pećanac Đurekan
Lični podaci
Datum rođenja1916.
Mesto rođenjaSuvaja, kod B. Petrovca, Austrougarska
Datum smrti5. maj 1942.(1942-05-05) (25/26 god.)
Mesto smrtiBravsko, kod B. Petrovca, ND Hrvatska
Profesijatrgovac
Delovanje
Član KPJ odnovembra 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Đuro Pećanac Đurekan (Suvaja, kod Bosanskog Petrovca, 1916Bravsko, kod Bosanskog Petrovca, 5. maj 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1916. godine u selu Suvaja, udaljenom šest kilometara od Bosanskog Petrovca. Potiče iz zemljoradničke porodice. Njegovi roditelji - otac Stanko i majka Anđa (rođena Milanović), imali su pored Đure još četvoro dece - sinove Tomu i Milana i ćerke Maru i Milku. Đuro je osnovnu školu završio u rodnom selu, a potom je pohađao građansku školu u Bosankom Petrovcu. Njegov najstariji brat Toma je bio zidar i odlazio je na rad u Beograd, pa je svoju mlađu braću Đuru i Milana poslao na školovanje u Sarajevo. Đuro je tamo završio Trgovačku školu, a potom je otišao na odsluženje vojnog roka u mesto Đevđeliju, na granici Grčke i Makedonije.

Aprilski rat i okupacija Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, zatekli su ga u Makedoniji. Pošto je uspeo da izbegne zarobljavanje, sa grupom naoružanih vojnika, probio se do Bosanske krajine. Po dolasku u rodni kraj, povezao se sa aktivistima Narodnooslobodilački pokret, koji su radili na organizovanju ustanka u Bosanskoj krajini. Uključio se u pokret i aktivno radio na pripremama za oružanu borbu — radio je na sakupljanju oružja i drugog ratnog materijala, kao i okupljanju boraca i simpatizera.

Bista u parku narodnih heroja u Bosanskom Petrovcu

Već u prvim borbama, u kojima je učestvovao, istakao se kao uzoran i hrabar borac. Posebno se istakao u borbi s nadmoćnijim neprijateljskim snagama, koje su pokušavale da razbiju blokadu Bosanskog Petrovca i da uspostave saobraćaj na putu Bosanski Petrovac-Bihać i u akciji na Medenom polju, avgusta 1941. godine, kada su uništena tri kamiona s ustašama i zaplenjena tri puškomitraljeza, jedan teški mitraljez i druga ratna oprema. Tada je iz Bosanskog Petrovca neprijatelj pošao tenkovima u pomoć napadnutim ustašama. Mnogi borci, bili su iznenađeni dolaskom tenkova i pokolebali su se. Đuro se tada samoinicijativno stavio na čelo grupe boraca koja se bombama suprotstavila tenkovima, i time omogućila bezbedno povlačenje ostatka boraca.

Novembra 1941. godine, kao nagradu za odanost Narodnooslobodilačkom pokretu i pokazanu hrabrost u dotadašnjim borbama, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i postavljen na dužnost zamenika političkog komesara Vođeničke partizanske čete Petog krajiškog partizanskog odreda. Nedugo zatim, januara 1942. postao je politički komesar čete.

Početkom januara 1942. godine sa svojom četom je učestvovao u borbama u Podgrmeču. Njegova četa, kao jedna od najboljih partizanskih četa u Bosanskoj krajini, učestvovala je razbijanju četničkih snaga na terenu Mrkonjić Grada. U toku zime 1941/42. godine u ogorčenim borbama s četnicima, sa svojom četom prisilio je ceo četnički bataljon na predaju.

Početkom maja 1942. godine, po povratku u petrovački kraj, njegova četa je učestvovala u višednevnim borbama koje su jedinice Prvog i Petog krajiškog partizanskog odreda vodile protiv nadmoćnijih snaga iz italijanske divizije „Sisari“, koje su se povlačile iz Bosanskog Petrovaca i Ključa, ka Dalmaciji. Ogorčena borba, koju je Đurova četa vodila 5. maja 1942. godine u blizini sela Bravsko, trajala je sedam i po časova bez prekida. U ovoj borbi, Đuro je bio najpre ranjen, a potom je pokušavajući da pritekne u pomoć ranjenom drugu, bio smrtno pogođen.

Sahranjen je sutradan 6. maja 1942. godine u rodnom selu Suvaji, na groblju pored crkve.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

U znak sećanja na njega, osnovna škola u njegovom rodnoj selu nosila je do početka rata u Bosni i Hercegovini, naziv „Đuro Pećanac Đurekan“. U Bosanskom Petrovcu, u parku Narodnih heroja, bila je postavljena Đurina bista, koja je uklonjena tokom rata 1995. godine, ali je kasnije vraćena.

Literatura[uredi | uredi izvor]