Jaguar
Jaguar (Panthera onca) Vremenski raspon:
| |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Porodica: | Felidae |
Rod: | Panthera |
Vrsta: | P. onca
|
Binomno ime | |
Panthera onca Linnaeus, 1758
| |
Podvrste | |
Spisak podvrsta:
| |
Rasprostranjenost podvrste Panthera onca onca današnja rasprostranjenost podvrste rasprostranjenost podvrste u prošlosti
| |
Sinonimi | |
Sinonimi vrste:
|
Jaguar (lat. Panthera onca) je treći po veličini u svetu mačaka, iza tigra i lava. Ima širu glavu od leoparda, kraće i snažnije noge, kraći rep i masivnije je građe od leoparda.
Opis[uredi | uredi izvor]
Boja i šare su promenljive, čak i sa jednom određenom populacijom, ali postoje regionalne razlike, u vidu svetlije i tamnije žutih i žutosmeđih šara na jaguarovoj koži.
Populacije jaguara koje žive na otvorenijim mestima, kao što su šumoviti travnjaci, imaju manje melanističnih (potpuno crnih) primeraka u odnosu na populacije u zatvorenim šumskim oblastima. Ovakvi crni jaguari poznati su kao crni panteri. Rep jaguara daje životinji ravnotežu pri penjanju na grane, dok mu kamuflaža omogućava da utone u šumsku vegetaciju, i iznenadi plen pri lovu.
Veličina ove mačke zavisi od populacije do populacije, i u vezi je sa staništem koje mačke naseljavaju. Najmanji jaguari žive u centralnoj Americi, odnosno na prostorima od Meksika do Kolumbije, a najveći jaguari su nastanjeni u južnom Brazilu, i na prostorima Paragvaja i severne Argentine.
Čula[uredi | uredi izvor]
Jaguar ima odlično čulo vida, kao i sluha koji mu omogućava da prati plen. Vidi dobro po danu, a takođe ima osetljiv vid i noću, što mu omogućava da lovi na mesečini, ili svetlosti zvezda.
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Godine 1758, Karl Line je opisao jaguara u svom radu Systema Naturae i dao mu je naučno ime Felis onca.[2] U 19. i 20. veku, nekoliko jaguarskih tipskih uzoraka je formiralo bazu za opise podvrsta.[3] Godine 1939, Redžinald Ins Pokok je prepoznao osam podvrsta na bazi geografskog porekla i morfologije lobanje tih uzoraka.[4] Pokok nije imao pristup dovoljnom broju zooloških uzoraka da kritično proceni status njihovih podvrsta, ali je izrazio sumlju o statusu nekoliko njih. Kasnija razmatranja njegovog rada su proizvela zaključak o postojanju samo tri podvrste. Opis P. o. palustris je baziran na fosilnoj lobanji.[5] Autor referentne publikacije Sisarske vrste sveta navodi devet podvrsta i obe P. o. palustris ili P. o. paraguensis zasebno.[3]
Rezultati morfoloških i genetičkih istraživanja indiciraju postojanje klinalne severno–južne varijacije između populacija, ali da nema evidencije o diferencijaciji podvrsta.[6][7] Jedna naknadna, detaljnija studija je potvrdila predviđenu populacionu strukturu u populaciji jaguara u Kolumbiji.[8]
Procenjivači vrsta IUCN crvene liste i članovi spedijalne grupe za mačke ne priznaju ni jednu podvrstu jaguara kao validnu.[1][9]
Evolucija[uredi | uredi izvor]
Rod Panthera je verovatno evoluirao u Aziji pre između šest i deset miliona godina.[10] Smatra se da se jaguar odvojio od zajedničkog pretka Panthera pre bar 1,5 miliona godina i da je ušao na Američki kontinent u ranom pleistocenu preko Beringovog kopnenog mosta, koji se nekad protezao preko Beringovig moreuza. Rezultati analize jaguarove mitohondrijske DNK indiciraju da su vrsta evoluirala pre između 280.000 i 510.000 godina.[6] Njen neposredni predak je bio Panthera onca augusta, koji je bio veći od sadašnjeg jaguara.[8]
Filogenetičke studije su generalno pokazale da je oblačasti leopard (Neofelis nebulosa) bazalan za ovu grupu.[11][12][13]
Filogenija[uredi | uredi izvor]
Pantherinae |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ishrana[uredi | uredi izvor]
U pogledu selekcije plena, jaguar je oportunista, odnosno, napašće sve što može da stigne i savlada, od životinja veličine miša ili žabe, do tapira ili bika. Ipak glavni plen predstavljaju životinje srednje veličine koje su najčešće u ekosistemu koje naseljava jaguar, mada je ova snažna mačka poznata po tome što deo njenog jelovnika povremeno postanu čak i anakonda ili kajman.
Ugriz[uredi | uredi izvor]
Jaguar je zver legendarne snage. Snažna vilica je jedno od njegovih najjačih oružja. Moćni vilični mišići koje jaguar ima, omogućuju mu najsmrtonosniji ugriz od svih velikih mačaka i drugi po snazi među svim sisarima, prema svojoj veličini.
Pored za velike mačke standardnog načina ubijanja plena, ugriza za grlo i davljenja, jaguar je kroz evoluciju razvio i jedan za njega specifičan način: ubijanje ugrizom kroz lobanju. Zahvaljujući snažnim čeljustima, životinja jednim ugrizom kroz potiljačnu kost, iza ušiju, lomi lobanju i oštećuje mozak plena, ubijajući ga trenutno. Ovaj način je naročito primenjivan na snažnim sisarima, dok kajman biva ubijen tako što jaguar, skočivši na leđa reptila, ugrizom ošteti kičmenu moždinu i učini opasni plen nepokretnim. Za plen kao što je domaći pas, udarac šapom može biti dovoljan da slomi lobanju.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Quigley, H.; Foster, R.; Petracca, L.; Payan, E.; Salom, R.; Harmsen, B. (2017). „Panthera onca (errata version published in 2018)”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 13. 2. 2020.
- ^ Linnaeus, C. (1758). „Felis onca”. Caroli Linnæi Systema naturæ per regna tria naturæ, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I (decima, reformata izd.). Holmiae: Laurentius Salvius. str. 42.
- ^ a b Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 546—547. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ Pocock, R. I. (1939). „The races of jaguar (Panthera onca).”. Novitates Zoologicae. 41: 406—422.
- ^ Seymour, K. L. (1989). „Panthera onca” (PDF). Mammalian Species. 340 (340): 1—9. JSTOR 3504096. doi:10.2307/3504096. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 6. 2010. g. Pristupljeno 27. 12. 2009.
- ^ a b Eizirik, E.; Kim, J. H.; Menotti-Raymond, M.; Crawshaw P. G. Jr.; O'Brien, S. J.; Johnson, W. E. (2001). „Phylogeography, population history and conservation genetics of jaguars (Panthera onca, Mammalia, Felidae)”. Molecular Ecology. 10 (1): 65—79. PMID 11251788. doi:10.1046/j.1365-294X.2001.01144.x.
- ^ Larson, S. E. (1997). „Taxonomic re-evaluation of the jaguar”. Zoo Biology. 16 (2): 107—120. doi:10.1002/(SICI)1098-2361(1997)16:2<107::AID-ZOO2>3.0.CO;2-E.
- ^ a b Ruiz-Garcia, M.; Payan, E; Murillo, A.; Alvarez, D. (2006). „DNA microsatellite characterization of the jaguar (Panthera onca) in Colombia” (PDF). Genes & Genetic Systems. 81 (2): 115—127. doi:10.1266/ggs.81.115. Pristupljeno 11. 11. 2011.
- ^ Kitchener, A. C.; Breitenmoser-Würsten, C.; Eizirik, E.; Gentry, A.; Werdelin, L.; Wilting, A.; Yamaguchi, N.; Abramov, A. V.; Christiansen, P.; Driscoll, C.; Duckworth, J. W.; Johnson, W.; Luo, S.-J.; Meijaard, E.; O'Donoghue, P.; Sanderson, J.; Seymour, K.; Bruford, M.; Groves, C.; Hoffmann, M.; Nowell, K.; Timmons, Z.; Tobe, S. (2017). „A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group” (PDF). Cat News. Special Issue 11: 70—71.
- ^ Johnson, W. E.; Eizirik, E.; Pecon-Slattery, J.; Murphy, W. J.; Antunes, A.; Teeling, E.; O'Brien, S. J. (2006). „The Late Miocene radiation of modern Felidae: A genetic assessment”. Science. 311 (5757): 73—77. Bibcode:2006Sci...311...73J. PMID 16400146. doi:10.1126/science.1122277.
- ^ Janczewski, D. N.; Modi, W. S.; Stephens, J. C.; O'Brien, S. J. (1996). „Molecular evolution of mitochondrial 12S RNA and cytochrome b sequences in the pantherine lineage of Felidae”. Molecular Biology and Evolution. 12 (4): 690—707. PMID 7544865. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a040232.
- ^ Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (1997). „Phylogenetic reconstruction of the Felidae using 16S rRNA and NADH-5 mitochondrial genes”. Journal of Molecular Evolution. 44 (S1): S98—116. Bibcode:1997JMolE..44S..98J. PMID 9071018. doi:10.1007/PL00000060.
- ^ Yu, L.; Zhang, Y. P. (2005). „Phylogenetic studies of pantherine cats (Felidae) based on multiple genes, with novel application of nuclear beta-fibrinogen intron 7 to carnivores”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 35 (2): 483—495. PMID 15804417. doi:10.1016/j.ympev.2005.01.017.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Linnaeus, C. (1758). „Felis onca”. Caroli Linnæi Systema naturæ per regna tria naturæ, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I (decima, reformata izd.). Holmiae: Laurentius Salvius. str. 42.
- Baker, W. K. Jr.; et al. Law, Christopher, ur. Guidelines for Captive Management of Jaguars (PDF). Jaguar Species Survival Plan. American Zoo and Aquarium Association. Arhivirano iz originala 13. 1. 2012. g. Pristupljeno 11. 11. 2011.
- Brown, David, and Carlos A. López González Borderland Jaguars. University of Utah Press. 2001. ISBN 978-0-87480-696-0..
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Species portrait Jaguar”. International Union for Conservation of Nature Species Survival Commission Cat Specialist Group. Arhivirano iz originala 7. 3. 2015. g.
- Sound of a jaguar roar at Vivanatura.org
- „Jaguar (Panthera onca)”. Arkive. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 10. 2. 2010.
- „Jaguar”. BBC. 2014. Arhivirano iz originala 22. 9. 2014. g.
- People and Jaguars a Guide for Coexistence
- Sky Island Alliance website
- Felidae Conservation Fund
- „Jaguar”. Encyclopedia Americana. 1920.
- Salman the fat jaguar at Delhi Zoo, India