Aleksandar Stanković Lala
aleksandar stanković lala | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. avgust 1907. |
Mesto rođenja | Ravnje, kod Mač. Mitrovice, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 27. decembar 1941.34 god.) ( |
Mesto smrti | Bela Reka, kod Šapca, Područje Vojnog zapovednika u Srbiji, Nacistička Nemačka |
Profesija | činovnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1934. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Aleksandar Stanković Lala (Ravnje, kod Mačvanske Mitrovice, 12. avgust 1907 — Bela Reka, kod Šapca, 27. decembar 1941) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 12. avgusta 1907. godine u selu Ravnje, kod Mačvanske Mitrovice.
Po zanimanju je bio činovnik. Godine 1934. je postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a 1937. godine je zbog svoje revolucionarne aktivnosti bio uhapšen i osuđen na robiju. Posle izlaska iz zatvora, još aktivnije se bavio političkim radom. Po seoskim bibliotekama i čitaonicama, gde su se okupljali seljaci propagirao je politiku KPJ. Organizovao je pomoć političkim zatvorenicima – komunistima. Organizovao je slanje paketa, ali i političkog materijala i informacija. Takođe je obilazio i pomagao porodice zatočenih revolucionara.
Okupacija Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine ga je zatekla u Mačvi. Ubrzo posle napada Nemačke na Sovjetski Savez, u selu Glušci je 29. juna prisustvovao partijskoj konferencijia na kojoj je izabran u članstvo Okružnog komiteta KPJ za Šabac. Glavni zadataci svih članova Okružnog komiteta, ali i svih članova KPJ tada su bili – organizovanje ustanka i formiranje Mačvanskog partizanskog odreda.
Ubrzo po formiranju odreda, početkom avgusta je bio postavljen za komandira Četvrte čete, a nedugo potom za političkog komesara Mačvanskog partizanskog bataljona. Istakao se u borbi 10. avgusta 1941. godine u napadu na Bogatić, a zatim sa svojim bataljonom u napadu, početkom septembra, na Mačvansku Mitrovicu, i 21. i 22. septembra godine na Šabac.
U toku borbi za vreme Prve neprijateljske ofanzive, protiv NOP odreda u zapadnoj Srbiji, Lalin bataljon je jedinicama nemačke 342. pešadijske divizije i kolaboracionistima davao otpor na planini Ceru, kod Loznice, Banje Koviljače i Krupnja. U toku tih neravnopravnih borbi, stalno su se povlačili od Šapca do Užica, a najveći broj boraca Podrinjskog (mačvanskog) odreda je poginuo.
Posle pada Užica i gubitka slobodne teritorije u zapadnoj Srbiji, 15. decembra 1941. godine u selu Dragodolu je doneta odluka da se Podrinjski partizanski odred vrati u Mačvu. Zbog jakih neprijateljskih snaga i dobro organizovane kolaboracionističke vlasti, kao i četničkih snaga, odred nije mogao stići na teren Mačve, već je bio razbijen u manje grupe.
Štab odreda je se krajem decembra 1941. godine, našao u selu Bela Reka i tada je doneo odluku da se podeli. U grupi koja je ostala u selu bilo je petoro partizana – komandant odreda Nebojša Jerković, njegov pratilac Moša Srnić, borac Mika Graor, kurir Aleksandar Antić i Lala. U toku noći 27/28. decembra 1941. godine otkrio ih je ljotićevski Dobrovoljački odred. U bezizlaznoj situaciji, opkoljeni nadmoćnijim snagama, da bi sačuvali domaćicu i njeno četvoro dece, rešili su da ne prihvate borbu, a da ih ne bi zarobili, izvršili su samoubistvo.
Mrtve su ih odveli u Šabac, a domaćina kuće Božidara Radojčića, koji je bio u šabačkom logoru, streljali.
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.