Baton

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Batonova skulptura
Ilirik i ilirska plemena 6. godine

Baton I Dezidijat (lat. Bato Deasidiatus) je bio jedan od zapovednika i vođa Ilira u dalmatinsko-panonskom ustanku od 6. do 9. godine nove ere protiv Rima.[1] Odmah na početku ustanka napao je Salonu i osvojio celu obalu Jardanskog mora do Valone, a zatim krenuo na sever da prodre u Italiju.

Rođen je između 35. i 30. p. n. e. u današnjoj Središnjoj Bosni i pripadao je starosedilačkom plemenu Dezitijata koji su od 33. pne bili pod rimskom vlašću kao poluneovisno stanovništvo. Njihovo područje je potpadalo pod rimsku provinciju Ilirik (Illyrikum) čije je središte bilo u Saloni (današnji Solin).

Godine 6., Rimljani su planirali napasti pleme Markomane (u današnjoj Sloveniji), i zato je car Oktavijan Avgust naredio mobilizaciju susednih Ilira. Međutim u proljeće iste godine Ilirske snage u Bosni pod zapovedništvom Batona su se pobunile[2]. Njima se pridružilo ilirsko pleme Breuci u panonskom delu Ilirika, čiji se vođa također zvao Baton (Baton Breučki).

Rim je bio primoran poslati 10 legija i isti broj savezničkih snaga i plaćenika kako bi ugušio ovaj ustanak. Bili su primorani kupiti i osloboditi hiljade robova kako bi imali dovoljno vojnika; što se nije dogodilo još od Bitke kod Kane 200 godina ranije. Vrhovni vođa rimskih snaga je bio budući rimski car, Tiberije. Nakon dve godine ratovanja, u leto 8. godine, Baton Breučki se predao Tiberijevoj vojsci na obali reke Batinus (verovatno Bosna). Baton je neuspešno opsedao Salonu, i na kraju ga je porazio Marko Valerije Mesala, koji je napao sa severa udruživši se s prevrtnički nastrojenim Batonom Breučkim. Nakon poraza Baton je uspeo zarobiti i pogubiti Batona Breučkog, ali su sledeće godine Tiberije, i njegov nećak Germanik, pokrenuli veliku ofanzivu protiv Dezitijata. Nakon žestokih bitaka, u jesen 9. godine, samo nekoliko dana pre poraza u bici u Teutoburškoj šumi protiv Germana, Baton i Dezitijati su se predali Tiberiju. Navodno je na Tiberijevo pitanje zašto su se pobunili, Baton rekao: "Vi ste Rimljani krivi jer ste umesto pastirskih pasa poslali vukove da čuvaju vaše stado." Baton je proveo ostatak života u italijanskom gradu Raveni gde su obično bili zarobljene neprijateljske vojskovođe.[3]

Rimljani su protiv ustanka angažovali svoje najbolje trupe. Baton je u dolini reke Vuke u zimu 6.-7. naneo rimskim legijama poraz koji se smatra jednim od najvećih posle punskih ratova. Uskoro, zbog izdaje Batona Breučkog, vođe plemena Breuka koji je napustio svoje ustanike, Baton Dezidijant se povukao u dalmatinske planine, odakle nastavlja borbu. Njegov otpor slomljen je u tvrđavi Andetrium (današnji Muć kod Splita), gde se predao Rimljanima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992, str. 216., ISBN 0631198075.
  2. ^ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992, str. 207, ISBN 0631198075.
  3. ^ Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jun 2008)