Berberi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Berberi
Zastava etničke grupe Berberi
Ukupna populacija
38 miliona
Regioni sa značajnom populacijom
 Maroko15 - 20 mil.
 Alžir12 - 15 mil.
 Francuskaviše od 2 mil.
 Niger1.625.000
 Mali850.000
 Mauritanija680.000
 Libija607.000
 Belgija500.000
 Tunisoko 50.000
 Egipat50.000
 Burkina Faso25.000
Jezici
berberski jezici, dijalekti magrebskog arapskog jezika
Religija
islam, hrišćanstvo, judaizam (berberski jevreji), tradicionalna vera
Srodne etničke grupe
kabili, šiljh, tuarezi, rifijati
Berberka iz Alžira 1905.
Područja u kojima žive Berberi
Primitivni žrvanj za mlevenje žitarica (berbersko selo, Tunis).

Berberi (koji se nazivaju i Imazigeni, „slobodan čovek“, Amazigh) su etnička grupa koja živi u severnoj Africi, i govori berberski jezik.[1] U severnoj Africi ima oko 20 miliona ljudi koji govore berberski, a koji žive pretežno u Maroku i Alžiru sa manjim zajednicama koje žive na području do Egipta na istoku, i do Burkine Faso na jugu.[2]

Od samog početka poznate istorije, Berberi su bili starosedelačko stanovništvo severne Afrike. (Berber je ime koje su im dali drugi i koje oni sami ne koriste. Njihova teritorija se proteže od Egipta do Mauritanije i od Sredozemlja do oboda istorijske pod-saharske Afrike (ne severne Afrike)

Mnoge imperije i narodi su osvojili istorijske delove berberskih zemalja (koju oni zovu "Tamazgha"), počevši od Feničana i Grka, zatim Rimljani, Vandali, Vizantinci, Arapi, Turci, Francuzi, Britanci, Španci i Italijani.

Narod Imazigena i njihova verovanja[uredi | uredi izvor]

Imazigeni (što znači slobodni i plemeniti ljudi), su postali sledbenici mnogih verovanja: Od vlastitih ranih panteističkih religija (Bog je u svemu), do mnogobožačkih verovanja (idolatrija) Feničana, Egipćana, Grka i Rimljana, i monoteističkih religija kao judaizam, hrišćanstvo i islam. Od 13. veka, većina Imazigena upražnjava islam koji se ugradio duboko u njihove duše. Kroz svoju istoriju, Imazigeni su uvek imali svoje heroje i heroine koji su branili svoju severnu Afriku ali su bili podvrgnuti nadmoćnoj „civilizovanoj snazi“ snažnijeg osvajača.

Termin "Amazigh"[uredi | uredi izvor]

Berberski „nacionalisti“ lobiraju za upotrebu termina "Amazigh", koji oni sami koriste u svom jeziku. "Amazigh" predstavlja „slobodnog“ ili „plemenitog“ čoveka; u množini je "Imazighen". Kao zajedničko ime jezika koji govore, Imazigeni koriste termin "Tamazight". Ovaj naziv se takođe koristi za govor Imazigena u Alžiru i srednjem Atlasu u Maroku i Libiji. Glas "gh" u rečima Tamazight i Amazigh se izgovara kao oštro „R“ (Amazir).

Berbersko selo u srednjem Atlasu, Maroko

Ljudi koji govore berberski jezik koriste svoje lokalne nazive za izražavanje regionalnih varijacija, kao Tarifit, ("Tarrifit") u severnom Maroku, Tašilit (Tashilhit) u dolini Sous u Maroku i nekim delovima Libije i slično. Originalni Amazirski alfabetski sistem za transkripciju se naziva „Tifinar“ ("Tifinagh"). Ostali transkripcioni sistemi u upotrebi uključuju latinični i arapske adaptacije predstavljanja Tifinara.

Biološko srodstvo[uredi | uredi izvor]

Kao najveće i skoro jedino autentično starosedelačko stanovništvo u severnoj Africi, amazirska-berberska populacija pokazuje različite stepene biološkog srodstva s Evropljanima, ljudima s bliskog istoka i pod-saharskim afrikancima. Oni koji su naseljeni u severnom Magrebu (zapadni deo severne Afrike) i većina onih koji žive u Atlaskim planinama su tipično svetlosmeđi ili svetlijeg izgleda, sa učestalom pojavom svetle i crvene kose i zelenih i plavih očiju što je uobičajeno u celom regionu. Oni koji žive u ili u blizini Sahare su smeđi ili veoma tamnoputi.

Usamljene grupe ljudi koji govore Tamazir se mogu naći u celoj severnoj Africi, od Atlantskog okeana na zapadu do Egipta na istoku. Slikovito obojeno nomadsko berbersko pleme, Tuareg, čiji ratnici nose plavu odeću i zarove boje indiga, još uvek tumaraju saharskom pustinjom.

Semenska poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Nasuprot popularnom romantičarskom predanju koje opisuje Imazigene kao nomadske narode koji prelaze pustinju na leđima kamila, većina se zapravo bavi semenskom poljoprivredom u planinama i dolinama širom severne Afrike. Neki od njih se takođe, uključuju u trgovinu širom regije, što je mnogo puta imalo ogroman uticaj na istoriju afričkog kontinenta.

Trgovački putevi koji su uspostavljeni od zapadne Afrike do Sredozemlja su povezivale ljude južne Evrope s dobrim delom podsaharske Afrike već hiljadama godina. Postoji pet trgovačkih puteva koji se protežu od severnih obala afričkog Sredozemlja do velikih gradova koji su smešteni na južnom obodu Sahare. Berberski trgovci su bili zaduženi za prevoz robe iz tih gradova na Sever. Odatle, ona je bila distribuirana širom sveta.

Maroko i Alžir - prava berberska zemlja[uredi | uredi izvor]

Nekima je iznenađujuće kada čuju da severno-afričke muslimanske zemlje Maroko, i Alžir, u etničkom smislu, nimalo nisu arapske, već berberske/amazirske ancione, koje govore jezik potpuno drugačiji od arapskog. U političkom smislu, arapska manjina je dominirala ovim zemljama već vekovima, i pokušala - iako bez mnogo uspeha - da iskoreni berberski jezik.

Isto se može reći i za trenutne vođe Maroka i Alžira, koji su do današnjeg dana pokušavali da nametnu arapski identitet svojih zemalja. Poslednjih godina, Magreb je prošao kroz buđenje berberske nacionalne svesti.

Priznavanje identiteta[uredi | uredi izvor]

Posle mnogo godina represije, „Marokanski amazirski pokret“ je ušao u veoma aktivnu i odlučujuću fazu borbe za priznavanje amazirskog identiteta Maroka. Sve više Imazigena su organizovani i uključeni u svoje lokalne zajednice kako bi podigli glas protiv marginalizovanja Amazirske kulture i jezika.

Skoro desetak amazirskih udruženja su stvoreni u poslednjih nekoliko godina. Štaviše, prodavci novina i knjižare u svim većim gradovima su ispunjeni berberskim časopisima i drugi izdanjima koje nude izvanredne članke o njihovoj kulturi. Ovaj entuzijazam ne deli državna štampa, radio i televizija koja je pod kontrolom vlasti.

Poziv na prihvatanje berberskog identiteta[uredi | uredi izvor]

U Alžiru, gde je pokret za priznavanje prava berberskog jezika najizraženiji i najjači, bilo je povremenih masovnih demonstracija od 1980. godine kada je ustanak poznat pod nazivom „berbersko proleće“ nametnuo ovo pitanje javnom mnjenju. Taj pokret je nastavio s delovanjem. U junu 2001. godine, preko milion Imazigena je demonstriralo u Alžiru i Maroku, tražeći službeno prihvatanje Amazirskog identiteta kao i obrazovanje na berberskom jeziku koje bi finansirala država.

U Maju 2002. godne, Imazigeni iz regiona Kabilije (Alžir) u kojem se govori Tamazirt-berberski jezik, bojkotovali su parlamentarne izbore jer su smatrali da je celokupan parlamentarni sistem u zemlji namešten protiv njih. Priličan broj ljudi je izgubio život proteklih nekoliko godina u Alžiru, i dugotrajno rešenje problema još nije na pomolu.

Obrazovanje za Berbere - Imazigene[uredi | uredi izvor]

Protesti Berbera su imali ograničeni uspeh, ali su barem uspeli da dobiju uvod u formalno učenje berberskog jezika u nekim marokanskim i alžirskim školama i univerzitetima. Snažna amazirska želja za uspostavljanjem vlastitog identiteta se povećava.

Hiljade ljudi koji govore jezik Tamazirt u Tunisu, od severa do juga, živi su svedoci vitalnosti Tamazirskog jezika i kulture i mirnog otpora naroda Amazir uprkos nemilosrdnoj represiji. Građani Tunisa koji govore berberski se usuđuju koristiti svoj maternji jezik jedino u privatnosti svojih domova.

Libija upražnjava istu vrstu jezičkog i kulturološkog genocida prema Amazirskom identitetu. Pravo na skup i formiranje udruženja ne postoji, i svako ko se usudi da javno izrazi svoj berberski identitet se može kazniti smrću, zatvorskom kaznom ili proterivanjem iz zemlje.

Staro nasleđe Guanćes[uredi | uredi izvor]

Autohtono amazirsko nasleđe naroda Guanćes na Kanarskim ostrvima španske vlasti koriste samo kao lokalni folklor da privuku turiste. Amazirske asocijacije trenutno rade na obnovi i popularisanju drevnog kanarskog kulturnog identiteta. Kako bi pomogao svojim srodnicima u arhipelagu, Svetski amazirski kongres (CMA) ohrabruje razvijanje razmena članova kanarskih i amazirskih udruženja širom berberske severne Afrike (Tamazgha) i dijaspore.

Ljudi, reči i slike[uredi | uredi izvor]

U samom početku berberske civilizacije, postoje ljudi, zatim reči, zatim slike životinja i ostale žive stvari, činjenice koje pokazuju rani život Imazigena nacrtane su na zidovima pećina nekoliko hiljada godina pre nove ere. Mnogi od urezanih crteža postoje na nekoliko važnih praistorijskih građevina, širom severozapadne Afrike, berberske zemlje, zvane Tamazgha, koja otkriva ogromnu i planinsku zemlju i i pustinju od Kanarskih ostrva do oaze Siva u Egiptu.

Umetnost, simbol i zvuk[uredi | uredi izvor]

Umetnici i interpretatori starosedeoci berberske zemlje, pisci i muzičari koji odražavaju trilogiju amazirske kulture koja opisuje ljude, umetnosti, simbole i zvuk, je mnogo više nego samo način izražavanja, to je medijski način beleženja stvarnih berberskih tradicija kao i komunikacije i prenosa berberskog kulturnog nasleđa novim generacijama kako bi održale jednu od najstarijih civilizacija na zemlji.

Imazigeni u svetu[uredi | uredi izvor]

Danas ima oko dva miliona Imazigena u Francuskoj koji doprinose u ekonomskom, naučnom, umetničkom i sportskom domenu. U francuskom društvu, Berberi su pronašli sve najveće vrednosti na kojima su bazirana i njihova vlastita: demokratiju, slobodu, lojalnost i jednakost. Veoma su dobro integrisani u francusku republiku i veliki broj ih je uspeo u poslovima, administraciji, medinici, istraživanjima, umetničkim zanimanjima i sportu.

Zanimljivo je napomenuti na primer da su Edit Pijaf, Moluđi, Danijel Prevost, Izabel Ađani, Zinedin Zidan i mnogi drugi, berberskog porekla.

Berberska populacija se takođe naselila u Holandiji, Belgiji, Kanadi, SAD, Norveškoj, Švedskoj, Nemačkoj i Engleskoj.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 132. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Universalis‎, Encyclopædia. „BERBÈRES”. Encyclopædia Universalis (na jeziku: francuski). Pristupljeno 18. 1. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Hoffman, Katherine E., and Susan Gilson Miller, eds. Berbers and Others: Beyond Tribe and Nation in the Maghrib (Indiana University Press; 2010) 225 pages; scholarly studies of identity, creativity, history, and activism

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]