Pređi na sadržaj

Bog praznina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bog praznina je termin koji se koristi da se opiše zapažanje sa bogoslovske tačke gledišta u kojem se praznine u naučnim saznanjima tretiraju kao dokaz za postojanje Boga. Termin su izmislili hrišćanski teolozi, ne kao deskriminaciju teizama, već kako bi istakli mane teoloških argumenata za postojanje Boga.[1] Neki koriste izraz za označavanje zablude tipa argumenta iz neznanja, teret dokazivanja.

Poreklo termina[uredi | uredi izvor]

Pojam, ali ne i preciznu formulaciju, je izmislio bogoslov Henri Dramond u 19. veku. On je kritikovao hrišćane koji ukazuju na stvari koje nauka još uvek ne može da objasni - "praznine koje oni popunjavaju Bogom".[2][3]

Veruje se da je pravo značenje termina Bog praznina izmislio matematičar Kolson u 20. veku. Kolson je bio profesor matematike na Oksfordskom univerzitetu, koji se često pojavljivao u verskim programima Bi-Bi-Sija. Njegova knjiga je dobila nacionalnu pažnju[4] i štampana je nekoliko puta, poslednji put 1971. godine.[5][6]

Termin je koristio Ričard Bub u knjizi 1971. i članku 1978. godine.On iznosi da kako su ljudi postepeno povećavali svoje razumevanje prirode, prethodno "carstvo" Božije činilo sve manjim. Bub je tvrdio da je Darvinovo delo O poreklu vrsta "smrtna presuda" Boga praznina.[7]

Upotreba kao argument[uredi | uredi izvor]

Pojam Boga praznina može da se odnosi na zabludu argumenta iz neznanja.[8][9] Ovaj argument se svodi na sledeći oblik:

  • Postoji praznina u razumevanju nekih aspekata prirodnog sveta.
  • Dakle, razlog mora biti natprirodno.

Jedan od primera ovog argumenta koriste kreacionisti kako bi popunili praznine biologije: "Zato što današnja nauka ne može da objasni kako je nastao život, mora da ga je Bog stvorio."[10]

Argument Boga praznina su obeshrabreni neki teolozi koji tvrde da argument, po pravilu, degradira Boga. On Bogu ostalja ono što nauka ne razume, što znači da kako se naučno saznanje povećava, uticaj Boga se smanjuje.[11][12][13][14]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Termin je skovan kao kritika ljudi koji veruju da Bog deluje samo u prazninama i koji ograničavaju aktivnost Boga na te praznine.[15] Takođe je izneto da se gledište Boga praznina zasniva na pretpostavci da bilo koji događaj koji se može objasniti naukom automatski isključuje Boga.[16]

Argumen Boga praznina je zamišljen kao kritika slabe vere, a ne kao tvednja protiv teizma ili vere u Boga.[2][11][17]

Mnogi teolozi i naučnici veruju da je logička greška zasnovati veru u Boga praznina naučnih saznanja. Ričard Dokins, ateista, posvećuje poglavlje njegove knjige Zabluda o Bogu kritici Boga praznina. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Primer, "Teleological Arguments for God's Existence" in the Stanford Encyclopedia of Philosophy.
  2. ^ a b See Thomas Dixon Science and Religion: A Very Short Introduction pp. 45.
  3. ^ Henry Drummond (1904). The Ascent of Man. 
  4. ^ The Fontana edition cites reviews from The Times Literary Supplement, New Statesman, and Manchester Guardian,
  5. ^ C. Southgate et al.(1999), God, Humanity and the Cosmos: A Textbook in Science and Religion, T. & T. Clark. str. 247.
  6. ^ A. Hough, Not a Gap in Sight: Fifty Years of Charles Coulson's Science and Christian Belief, Theology 2006 109: 21−27.
  7. ^ 203-220_JETS.pdf Man Come of Age: Bonhoeffer’s Response to the God-of-the-Gaps[mrtva veza]
  8. ^ Michael Shermer (2003) How We Believe: Science, Skepticism, and the Search for God. str. 115 ff.
  9. ^ Robert Larmer, "Is there anything wrong with 'God of the gaps' reasoning?"
  10. ^ See, e.g., Mark Isaak (2006) The Counter-Creationism Handbook pp x, 11–12, 35.
  11. ^ a b Dietrich Bonhoeffer, letter to Eberhard Bethge, 29 May 1944, pages 310–312, Letters and Papers from Prison edited by Eberhard Bethge, translated by Reginald H. Fuller, Touchstone. 1997. ISBN 978-0-684-83827-4.; Translation of Widerstand und Ergebung Munich: Christian Kaiser Verlag, 1970
  12. ^ Charles Alfred Coulson (1955). Science and Christian Belief. Oxford University Press. str. 20. ., Fontana Books 1958 and later (paperback) pp. 32.
  13. ^ Thomas Dixon "Science and Religion: A Very Short Introduction" pp. 45.
  14. ^ Man Come Of Age: Bonhoeffer’s Response To The God-Of-The-Gaps, Richard Bube, 1971
  15. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 10. 2007. g. Pristupljeno 10. 06. 2016. 
  16. ^ God of the gaps — Science & Theology
  17. ^ Charles Alfred Coulson (1955) Science and Christian Belief. str. 20.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]