Pređi na sadržaj

Vitanovac (Kraljevo)

Koordinate: 43° 43′ 21″ S; 20° 47′ 35″ I / 43.7225° S; 20.793° I / 43.7225; 20.793
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vitanovac
Fudbalski teren u Vitanovcu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRaški
GradKraljevo
Stanovništvo
 — 2022.Pad 1312
Geografske karakteristike
Koordinate43° 43′ 21″ S; 20° 47′ 35″ I / 43.7225° S; 20.793° I / 43.7225; 20.793
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina217 m
Vitanovac na karti Srbije
Vitanovac
Vitanovac
Vitanovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj36206
Pozivni broj036
Registarska oznakaKV

Vitanovac je naseljeno mesto grada Kraljeva u Raškom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 1312 stanovnika. Do 1965. ovo naselje je bilo sedište Opštine Vitanovac koju su činila naseljena mesta: Čukojevac, Drlupa, Gledić, Godačica, Leševo, Milakovac, Milavčići, Pečenog, Petropolje, Ravanica, Sibnica, Stubal, Šumarice, Vitanovac, Vitkovac i Zakuta. Posle ukidanja samostalne opštine, teritorija bivše opštine u celini ulazi u sastav opštine Kraljevo.

Selo je 3. novembra 2010. rano ujutro pogodio zemljotres.[1]

Ovde se nalazi OŠ „Milunka Savić“ Vitanovac.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Vitanovac živi 1330 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (40,3 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 514 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,21.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.777
1953. 1.748
1961. 1.765
1971. 1.872
1981. 1.881
1991. 1.829 1.734
2002. 1.649 1.836
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
1.614 97,87%
Crnogorci
  
9 0,54%
Rumuni
  
2 0,12%
Rusi
  
1 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
18 1,09%
Stanovništvo prema polu i starosti[4]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 322 328 398 482 513 518 514


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 96 112 90 97 64 40 9 6 0 0 3,21
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 666 175 442 29 19 1
Ženski 736 114 452 150 20 0
UKUPNO 1.402 289 894 179 39 1
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 315 58 0 0 120
Ženski 152 34 0 0 37
Ukupno 467 92 0 0 157
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 7 11 22 2 36
Ženski 1 3 17 3 3
Ukupno 8 14 39 5 39
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 2 2 22 10 13
Ženski 1 3 3 17 27
Ukupno 3 5 25 27 40
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 9 0 0 1
Ženski 3 0 0 0
Ukupno 12 0 0 1

Vitanovačka banja

[uredi | uredi izvor]

Vitanovačka banja locirana je u Vitanovcu, u prostranoj aluvijalnoj ravni Slatine, desno od toka reke Gruže. To je krajnja jugoistočna podgorina Kotlenika (V. vrh 748 m), iznad koje se diže njegov greben Kamidžor.

Geološki sastav

[uredi | uredi izvor]

Teren na kome je locirana banja izgrađen je od andezita, dacito-andezitskih tufova, tercijarnih i kvartarnih tvorevina.

Po J.S. Tomiću (1928) niz kupastih brda, koja se skoro pravom linijom pružaju od ušća Gruže u Zapadnu Moravu do prevoja Bumbarevog brda, predstavljao bi poprište jedne vulkanske akcije na Kotleniku. Magmatiti su predstavljeni andezitima i dacitima. Na sektoru Vitanovca su brda Kamidžor i Čemernica, izgrađeni od andezita. Ova stena zastupljena je i u potoku Mujincu. Daciti bogati kvarcom, u ataru Vitanovca, javljaju se u potočnim dolinama Berinca i Mujinca i u potesu Šumarice. Predstavljeni su jednostavnim masama, koje su delom pokrivene brečasto-konglomeratičnim materijalom, kroz koji mestimično izbijaju u obliku žica. Vulkanske tvorevine imaju veliku moćnost, a u njima su potoci, vrlo često, duboko usekli svoja korita. Formiranje ovog vulkanogenog kompleksa vršeno je u nekoliko faza, počev od gornjeg oligocena, a završno sa mlađim neogenom.

Jezerski sedimenti predstavljeni su glinovitim peskovima, ređe peskovitim glinama, gvožđevitim peskovima i šljunkovima. Navedeni sedimenti, karakteristični za terene koji su bili pod slatkim vodama, taloženi su, sa malim prekidima, od prvog mediterana do srednjeg pleistocena. I kod aluvijalnih nanosa, slično kao kod terasnih sedimenata, uočava se, u vertikalnim profilima, da se u dnu nalaze šljunkovi preko kojih leže supeskovi i sugline.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Prvo smo čuli jeziv huk, a onda je udarilo („Blic“, 4. novembar 2010)
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  5. ^ Kostić, Mihajlo (1972). „Vitanovačka banja”. Zbornik radova Geografskog instituta „Jovan Cvijić”, knj. 24. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]