Vojin Jelić

Vojin Jelić
Lični podaci
Datum rođenja	(1921-11-27)27. novembar 1921.
Mesto rođenja	Knin, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti	19. decembar 2004.(2004-12-19) (83 god.)
Mesto smrti	Zagreb, Republika Hrvatska

Vojin Jelić (Knin, 27. novembar 1921 – Zagreb, 19. decembar 2004) bio je jugoslovenski, srpski i hrvatski književnik, novinar, nastavnik i publicista.

Biografija

Rođen je u srpskoj porodici u Kninu. Gimnaziju je završio 1940. u Šibeniku. U Beogradu je počeo studije farmacije. Od 1943. bio je u partizanima, od 1944. radio je u redakciji lista Srpska riječ.

Studije šumarstva započeo je 1945. u Pragu, a završio u Zagrebu 1949. godine.

Jelić je bio član uredništva revije Jugoslavija 1948. u Beogradu. Tokom 1949. predaje u Poljoprivrednom tehnikumu u Zaprešiću a od 1950. radi u Zagrebu kao sekretar, najprije Saveza kulturno-prosvjetnoga društva NRH, potom Srpskog kulturno-prosvjetnoga društva Prosvjeta te 1960. godine Savjeta za nauku i kulturu Sabora SRH. Od 1961. do umirovljenja 1977. član je predsjedništva Republičke konferencije SSRN.

Pripovijetkama, crticama, reportažama, feljtonima, osvrtima i pjesmama sarađivao u zborniku Proza mladih (Beograd 1948) i periodici Srpska riječ (1944–45, 1948, 1953–54, urednik 1952–53; Prosvjeta, 1956–70; urednik 1955–71), Studentski list (1947–49, 1955), Izvor (1948–49), Omladinski borac (1948; Novine mladih, 1952–54), Zora (1948), Republika (1950–55), Vjesnik (1951–61, 1968, 1970, 1974), Hrvatsko kolo (1952), Kulturni radnik (1952–53, 1958, 1960, urednik 1950), NIN (1952–53, 1956–57, 1959, 1968), Borba (1953, 1955–56, 1958, 1960–61, 1963, 1965–66, 1970–74), Matica (1953–54, 1957), Globus (1954), Zadarska revija (1954), Mogućnosti (1955–56, 1958, 1963, 1966–67, 1969), Književnost (1956, 1961, 1968), Mladost (Beograd 1959), Žena (1959–61), Telegram (1960, 1962, 1966–67), Radost (1961, 1968–74), Forum (1963, 1965–67, 1972, 1975, 1978, 1981), Umjetnost i dijete (1970, 1973).

Spada u istaknute pripovjedače poslijeratne proze. On je u svojim romanima i pripovijetkama predstavljao sliku seoskog života srpskog naroda sa kamenitog kninskog dijela dalmatinskog zaleđa. Posebno se bavio folklornom tematikom i preispitivanjem djelovanja mita u kulturi Srba u današnjoj Hrvatskoj.

Knjiga na temu Drugog svjetskog rata Anđeli lijepo pjevaju smatra se najvažnijim ostvarenjem iz Jelićevog bogatog opusa.

Njegova djela su izbačena iz udžbenika i lektira tokom građanskog rata u Hrvatskoj.

Tokom 1992. ga je hrvatski političar i kasniji predsjednik Sabora Nedeljko Mihanović prozvao za učinjeno od strane Srba iz današnje Hrvatske tokom poslednjeg rata, na šta se Jelić dostojanstveno povukao iz javnog i kulturnog života zemlje.

Posljednju knjigu Pogledaj svoje ruke iz 1996, smatrao je vlastitom testamentarnim svjedočanstvom jer u njoj zapisao sva svoja sjećanja vezana za rodni Knin.

Bavio se novinarstvom i radio je i kao nastavnik. Niz godina je bio sekretar Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.

Prevođen je na češki, slovenački, makedonski i engleski.

Nagrade

• Nagrada Vladimir Nazor
• Nagrada Ivan Goran Kovačić

Djela

• Đukin đerdan, Zagreb, 1950.
• Ljudi kamenjara, Zagreb, 1950.
• Limeni pijetao, Zagreb, 1952.
• Anđeli lijepo pjevaju, Zagreb, 1953 (5 izd. do 1984), Beograd 1961.
• Nebo nema obala, Zagreb, 1956.
• Psiću, a kako je tebi ime, Zagreb, 1959.
• Trka slijepih konja, Zagreb, 1959.
• Lete slijepi miševi, Zagreb, 1960.
• Ne damo vam umrijeti, Zagreb, 1961.
• Trči mali život, Beograd 1963, Zagreb 1966.
• Hrabriji nego igračka, Zagreb, 1965.
• Domino, Zagreb, 1969.
• Kirvaj, Zagreb, 1970.
• Ukradeno dvorište, Zagreb 1971 (4 izd. do 1988).
• Ništa nije ništa, Beograd 1973.
• Pobožni đavo, Zagreb 1975, 19772.
• Gorki bajami, Zagreb 1977.
• Kapetan gola brka, Zagreb 1977.
• Doživotni grešnici, Beograd 1981.
• Kozji dvorac, Zagreb 1986.
• Pogledaj svoje ruke, Split 1996.
• Dražba zavičaja, Zagreb 2000.