Gaj (Kovin)

Koordinate: 44° 47′ 16″ S; 21° 03′ 29″ I / 44.787666° S; 21.058166° I / 44.787666; 21.058166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gaj
U smeru kazaljke ka satu: Skit Svetih 40 mučenika Sevastijskih, Dom zdravlja, Statua palim borcima u NOB-u, Crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaKovin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2486
 — gustina40*/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 47′ 16″ S; 21° 03′ 29″ I / 44.787666° S; 21.058166° I / 44.787666; 21.058166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina64 m
Površina92,8* km2
Gaj na karti Srbije
Gaj
Gaj
Gaj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26223
Pozivni broj013
Registarska oznakaKO

Gaj je naseljono mesto u Srbiji u opštini Kovin u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2486 stanovnika.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Gaj je izgrađen na lesnoj terasi, na mestu gde se ona blago spušta u aluvijalnu ravan Dunava, na 78 metara nadmorske visine. Dunav protiče južnim obodom Gaja u dužini od 7 kilometara. Kroz naselje prolazi regionalni put KovinBela Crkva. Od Kovina je udaljen 9 kilometara, a od Bele Crkve 35 kilometara. Pored toga Gaj je povezan asfaltnim putem preko Malog Bavaništa sa Dunavom. Stiže se u obližnji rudnik uglja Kovin. Blizu sela se nalazi i veliko nalazište treseta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Period od 1355. do 1999. godine[uredi | uredi izvor]

Česma u centru Gaja
Česma u centru Gaja

Mesto Gaj spada u red veoma starih naselja. Istorijski dokument o Gaju datira iz 1355. godine kada je zabeležen kao naselje koje pripada Krašovskoj županiji. Na mestu Starog sela danas postoji pravoslavni manastir i nekoliko salaša. Tokom 14. i 15. veka Gaj je bio značajna raskrsnica između kovinskog utvrđenja, dubovačkog na Dunavu i naselja na severu.

U „Letopisu“ Felika Milekera „U prvim naletima Turaka bio je uništen i sve do 1713. godine nije postojao. Posle proterivanja Turaka doseljava se izvestan broj stanovnika, a 1717. godine pripadao je vršačkom okrugu. Godine 1753. označen je kao srpsko naselje. Velike poplave pedesetih godina 18. veka, potpuno su uništile naselje, tako da je na karti Mercija iz 1761. godine označeno kao nenaseljeno. Nakon toga naselje se gradi na današnjem mestu“.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Pančevačkom distriktu. Selo ima militarski status a stanovništvo je bilo izmešano, srpsko i vlaško.[1]

"Godine 1770. po naređenju Marije Terezije pripao je srpskoj vojnoj granici, a 1873. godine priključen je tamiškoj županiji i iste godine dobija pravo na održavanje nedeljnih pijaca. Tri godine kasnije formirana je Kreditna zadruga. Od 1893. do 1895. godine podiže se park u centru naselja“.

Tokom 1900. godine, formirana je Vodna zadruga koja je izgradila nasip pored Dunava. Posle Prvog svetskog rata Gaj je ušao u sastav podunavske oblasti. U prvim posleratnim godinama doselio se izvestan broj Rumuna, pretežno stočara i 20 čeških porodica iz Garnika.

Gaj ima bogatu revolucionarnu tradiciju. U Gaju je 8. marta 1942. godine u kući porodice Stojković osnovan Južnobanatski partizanski odred. U NOB svoje živote dalo je blizu 200 stanovnika Gaja. U oktobu 1965. godine u znak sećanja na Mišu Stojkovića otkrivena je bista poginulom komandantu Odreda.

Po popisu iz 1869. godine Gaj je imao 1.526 stanovnika, a po poslednjem popisu 2002. godine 3.302 stanovnika. Srbi su izrazito najbrojniji narod u Gaju.

Prva škola je počela sa radom još krajem 18. veka kao četvororazredna, u 19. veku imala je 6 razreda, a od Drugog svetskog rata je osmogodišnja. Pominje se 1840. godine kao prenumerant mesni učitelj Teodor Vujčić. Osnovna škola „Miša Stojković“ radi od 1985. godine u novoj zgradi koja zadovoljava sve zahteve današnjeg obrazovanja. U Gaju postoji Dom kulture u kome radi KUD „Gaj“ i biblioteka. Postoje Srpska pravoslavna crkva podignuta 1791. godine, Katolička crkva podignuta 1940. godine, a u Starom selu Srpski pravoslavni Manastir svetih 40 mučenika iz 1781. godine — Manastir Stari Gaj.

Tokom 1980. godine izgrađena je nova zdravstvena stanica sa apotekom. U Gaju postoji nekoliko sportskih klubova: FK "Partizan“, OK "Budućnost“, Šah klub „Gaj“, Konjički klub, Udruženje sportskih ribolovaca “Barski karaš“ kao i Lovačko društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Aktiv žena i druga udruženja.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gaj živi 2540 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,0 godina (37,9 kod muškaraca i 40,1 kod žena). U naselju ima 989 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,34.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), mada je ovo i jedno od nekolicine mesta sa znatnijom češkom zajednicom. U poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 3.139
1953. 3.275
1961. 3.532
1971. 3.701
1981. 3.661
1991. 3.432 3.347
2002. 3.302 3.510
2011. 2.929
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
2.619 79,31%
Romi
  
191 5,78%
Česi
  
137 4,14%
Mađari
  
120 3,63%
Rumuni
  
32 0,96%
Hrvati
  
8 0,24%
Makedonci
  
8 0,24%
Jugosloveni
  
8 0,24%
Vlasi
  
4 0,12%
Crnogorci
  
3 0,09%
Slovaci
  
2 0,06%
Nemci
  
1 0,03%
nepoznato
  
23 0,69%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Gaj, na kojoj se nalaze dva naselja, Gaj i Malo Bavanište.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mileker, Feliks; Pantić, Kosta; Belča, Dušan (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Izvor: Monografija Podunavske Oblasti 1812-1927, sastavio i napisao Dr. Vladimir Margan „Napredak Pačevo“ (1929)
  • Gaj, Gemeinde an der Banater Sandwüste. (1978. )
  • Milleker Felix. Geschichte der Gemeinde Gaj(1888)
  • Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Gaju nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani:
  • Preporučena Literatura: [1] [2]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]