Pređi na sadržaj

Grci u Mađarskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grci u Mađarskoj predstavljaju jednu od trinaest zvanično priznatih etničkih manjina u Mađarskoj od kada je |mađarski parlament 7. jula 1993. godine doneo Zakon o pravima nacionalnih i etničkih manjina.[1]

Mađarski zakon priznaje manjinska prava pojedinaca, uspostavlja koncept kolektivnih prava etničkih manjina i navodi neotuđivo kolektivno pravo manjina da očuvaju svoj etnički identitet. Zakon takođe dozvoljava udruženja, pokrete i političke stranke etničkog ili nacionalnog karaktera i nalaže neograničenu upotrebu etničkih jezika. Da bi bila priznata, etnička grupa mora imati najmanje 100 godina prisustva u zemlji, a njeni pripadnici moraju biti građani Mađarske.[2]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Mađari su održavali bliske odnose sa Vizantijskim carstvom.[3]Posle pada Konstantinopolja, neki Grci su stigli do Mađarske i našli utočište na dvoru Matije Korvina.[3] Najranije migracije Grka na teritoriju današnje Mađarske (tada dela Habzburške monarhije) zabeležene su u 15. i 16. veku i sastojale su se prvenstveno od izolovanih visokoobrazovanih pojedinaca.[4] Masovne migracije se dešavaju tek u 17. veku,[4] the largest waves being in 1718 and 1760-1770;[5] najveći talasi su bili 1718. i 1760-1770,[4] oni su prvenstveno bili povezani sa ekonomskim uslovima tog perioda.[traži se izvor] Za vreme vladavine Josifa II (1780-1790) u Mađarskoj je počelo masovno štampanje knjiga na grčkom jeziku.[6]

Procenjuje se da je u Mađarskoj do druge polovine 18. veka živelo oko 10.000 Grka.[3][5] U tom trenutku, većina gradova u Mađarskoj je imalo grčko stanovništvo, a procenjuje se da je bilo preko stotinu grčkih zajednica.[3] Budim i Pešta (danas Budimpešta) imali su najveću koncentraciju Grka u državi. Posebno su gradovi Kečkemet, Vac, Sentandreja i Rackeve imali značajne i jake grčke zajednice.[3]

Budimpeštanski Grci su prvobitno bogoslužili u srpskoj „crkvi Svetog Đorđa”, gde je liturgija održana i na srpskom i na grčkom jeziku. Ali kasnije, krajem 18. veka, oko dve stotine makedonskih Grka (od kojih je većina bila iz Soluna, Sera, Kožana, Sjatista i Monastirije) podiglo je grčku pravoslavnu crkvu, uz dozvolu mađarskih vladara, koja je koštala 110.000 forinti.[3]

Današnju grčku zajednicu čine prvenstveno političke izbeglice iz grčkog građanskog rata[7] i prema popisu iz 2011. godine zajednica broji 3.916 ljudi.[8] U selu Belojanis (grč. Μπελογιαννης), koje su 1950. osnovale grčke izbeglice, gradonačelnik je tradicionalno Grk, iako se broj Grka smanjio na oko 300 od ukupno 1.200 stanovnika.[7]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Self-government in Hungary: the Romani/Gypsy experience and prospects for the future”. Project on ethnic relations. Arhivirano iz originala 2006-09-27. g. Pristupljeno 2007-02-18. 
  2. ^ „Hungary”. United States Department of State: Country Reports on Human Rights Practices - 2004. Pristupljeno 2007-02-18. 
  3. ^ a b v g d đ Παπαδόπουλος, Στέφανος (1989). Οι ελληνικές κοινότητες της Ουγγαρίας και η συμβολή τους στην οικονομική και πολιτιστική ανάπτυξη της Βόρειας Ελλάδας κατά την περίοδο της Τουρκοκρατίας Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2023). [The Greek Communities in Hungary and their contribution in the economic and cultural development of Northern Greece during the Ottoman Period]. University of Ioannina.
  4. ^ a b v „Oi ellinikes paroikies tis Kentrikis Evropis”. Greek Migration to Europe (15th-19th c.). Arhivirano iz originala 2012-11-03. g. Pristupljeno 2007-02-18. 
  5. ^ a b „Oi ellinikes paroikies stin Ungaria”. Greek Migration to Europe (15th-19th c.). Arhivirano iz originala 2011-09-20. g. Pristupljeno 2007-02-18. 
  6. ^ Füves, Ödön (1979). „Die ofener universitätsbuchdruckerei und die Griechische diaspora in Ungrarn”. Μακεδονικά (na jeziku: engleski). 19: 159—167. ISSN 2241-2018. doi:10.12681/makedonika.454Slobodan pristup. 
  7. ^ a b „Bilateral relations between Greece and Hungary”. The website of the Greek Embassy in Budapest. Arhivirano iz originala 2007-03-25. g. Pristupljeno 2007-02-18. 
  8. ^ „Population by mother tongue, nationality and sex, 1930–2011”. Hungarian Central Statistical Office. Pristupljeno 2017-04-21. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]