Dabišići

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dabišići, srpska srednjovjekovna vlasteoska porodica.

Polovinom XIV vijeka ubrajana je među najmoćniju vlastelu u Bosni. Njen rodonačelnik bio je knez Dabiša Berojević, svjedok u poveljama bana Stefana II iz 1326-1329, 1329. i 1345. godine. Imao je tri sina: Vladislava, Purću i Vuka. Dabišići su, prema pisanju Mavra Orbina, držali mnoge zemlje na rijeci Drini, u Bosni i u Usori.[1] Istorijska građa ih dovodi u vezu sa gradom Kučlatom i oblašću Ludmer. Braća su učestvovala u pobuni protiv bana Tvrtka, koja je izbila početkom 1366. godine. Nakon dvije godine Tvrtko je ugušio bunu i uništio Dabišiće.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Orbin, Mavro (1968). Kraljevstvo Slovena. Beograd. str. 149. 
  2. ^ Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 23. ISBN 978-99976-42-37-0.