Dinastija Sja

Položaj Dinastije Sja

Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
Zapadni Džou
Istočni Džou
Proleće i Jesen
Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
Zapadni Han
Dinastija Sin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
Zapadni Đin
Istočni Đin	Šesnaest kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
(Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960	Dinastija Ljao 907–1125
Dinastija Sung 960–1279
Severni Sung		Zapadni Sja
Južni Sung	Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost	Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost
Srodni članci Kineska istoriografija Hronologija kineske istorije Dinastija u kineskoj istoriji Jezička istorija Istorija umetnosti Privredna istorija Istorija obrazovanja Istorija nauke i tehnologije Pravna istorija Medijska istorija Vojna istorija Pomorska istorija

Dinastija Sja (kineski: wiktionary: 夏朝 od 2070. p. n. e.–1600. p. n. e., u Kini je prva dinastija opisana u Zapisima Velikog Istoričara i neslužbenim Bambuskim analima, koji beleže imena sedamnaest kraljeva u četrnaest generacija koje su trajale između 431 i 471 godina. Dinastiji su prethodili legendarnih Tri suverena i pet careva, a sledila je Dinastija Šang.

Prema tradicionalnoj hronologiji, zasnovanoj na proračunima Lju Sina, Sja su vladali između 2205. i 1766. pre nove ere. Prema hronologiji zasnovanoj na „trenutnom tekstu“ Bambusni anali, oni su vladali između 1989. i 1558. pre nove ere. Upoređujući isti tekst sa datumima konjunkcija pet planeta, Dejvid Pankenijer, uz podršku Dejvida Nivisona, predložio je datume 1953. i 1555. pne. Projekat Sja-Šang-Džou hronologije, koji je naručila kineska vlada 1996. godine, zaključio je da su Sja postojali između 2070. i 1600. godine pre nove ere.

Tradicionalna stanovišta

Lokacija dinastije Sja (u ružičastoj boji) u tradicionalnoj kineskoj istoriografiji. Zbog nedostatka pisanih zapisa, postojanje Sja je dovedeno u pitanje.

Dinastija Sja je opisana u klasičnim tekstovima kao što su [[Classic of History|Klasika istorije]] (Šuđing), Bambusovi anali i Zapisi velikog istoričara (Šiđi) Sima Ćen. Prema predanju, stanovnici Huasja su bili predački narod Han Kineza.

Poreklo i rani razvoj

Tradicionalne istorije prate razvoj Sja do mitskih Tri suverena i pet careva. Prema drevnim kineskim tekstovima, pre nego što je uspostavljena dinastija Sja, bitke su bile česte između plemena Žutog cara i plemena Či Ju. Zapisi Velikog istoričara i Klasika obreda kažu da je Ju Veliki, osnivač dinastije Sja, bio unuk Džuansja, koji je bio unuk Žutog cara. Ali postoje i drugi zapisi, poput Ban Guovog, koji kažu da je Juov otac peta generacija potomaka Džuansja. Drugi izvori, kao što je Šan Haj Đing, pominju da je Juov otac Gun bio sin Luominga, koji je bio sin Huangdija. Sima Ćin je vodio poreklo dinastičkog Sja od imena feuda dodeljenog Juu, koji ga je koristio kao svoje prezime i ime svoje države.

Legendarna istorija

Prema službenoj istoriji, Dinastija Sja je osnovana kada je Šun abdicirao u korist svog ministra Jia, koga je smatrao savršenim državnim službenikom. Umesto da vlast preda osobi koju je smatrao najsposobnijom, Ji ju je preneo na svog sina, Ćija, postavivši tako presedan za dinastijsku vladavinu. Tako je Dinastija Sja započela period kada su državama vladale porodice i klanovi.

Skeptična škola rane kineske istorije (jigupaj), koju je 1920-ih započeo Gu Jiegang, prva je počela sumnjati u tradicionalnu verziju rane istorije: “što je više vremena prolazilo, što je duži legendarni period kineske istorije... to je rana kineska istorija bliža pričama koje se prenose s generacije na generaciju, a svaka nova joj dodaje neke svoje elemente” Jun Kuen Lijeva kritika nacionalističkih objašnjenja za hronologiju Tri dinastije se temelji na dihotomiji dokaza koju pružaju arheološki nalazi nasuprot istorijskih istraživanja, što je pogotovo slučaj s popularnom tezom kojom se arheološka Kultura Erlitou povezuje s istorijskom Dinastijom Sja. “Kako spojiti arheološke datume s istorijskim datumima je izazov za sve hronološke studije ranih civilizacija.”

Prema tradicionalnim kineskim pristalicama teze o Dinastijskom ciklusu, tokom ovog perioda je kineska civilizacija razvila koncept blagonaklone civilne vlasti kao i okrutne kazne za povrede zakona. Na temelju tog konceptu su se počeli razvijati kineski zakoni.

Đije, poslednji vladar dinastije, je prema istorijskim izvorima bio korumpiran. Svrgnuo ga je Tang, vođa Šanga, naroda s istoka.

Arheološki dokazi

Arheolozi su otkrili gradska nalazišta, bronzane predmete i grobove koji sugerišu na moguće postojanje dinastije Sja na lokacijama koje spominju drevni kineski istorijski tekstovi. Još uvek traju rasprave o tome je li Kultura Erlitou bila nalazište dinastije Sja. Radiokarobonsko datiranje smešta nalazište u period oko 2100. do 1800. p. n. e., pružajući tako dokaze o državi koja je bila savremenik, a možda čak i identična s dinastijom Sja koju spominju kineski istorijski radovi. Godine 1959. su u nalazište u gradu Janši otkopane velike palate koje mnogi stručnjaci smatraju sedištem dinastije Sja. Iako kasniji istorijski tekstovi spominju dinastiju Sja, ona sama nije ostavila nikakvih pisanih tragova koji bi potvrdili njeno postojanje niti imena vladara. S druge strane, arheološka otkrića ukazuju na evolucijski stadijum između kasnih neolitskih kultura i tipične kineske gradske civilizacije karakteristične za Dinastiju Šang.

Mitska suprotnost Šanga

Sara Alen u svojoj knjizi Oblik Kornjače: Mit, Umetnost i Svemir u Staroj Kini, primećuje kako su mnogi aspekti dinastije Sja jednostavno suprotne od karakteristika dinastije Šang. Klasični kineski istoričari kao Sima Ćen su imali pristup samo do izvora koji datiraju do Zapadne Dinastije Džou. Implicirani dualizam Šanga i Sja, po mišljenju Alen, sugeriše da Šang predstavlja vatru i sunce, ptice i istok, dok Sja predstavlja zapad i vodu. Razvitak mitske dinastije Sja, tvrdi Allen, je bio nužan čin dinastije Džou u svrhu opravdanja osvajanja Šanga, odnosno tvrdnje kako su Šang prethodno na isti način svrgnuli dinastiju Sja.

Spisak vladara dinastije Sja

Kineski: 夏朝 (Xià cháo).

Na vlasti od oko 2237. p. n. e. do oko 1766. p. n. e.

Ime	Period vladavine1	Napomena
Ji 禹 (Yǔ)	2237-2227. p. n. e.	Poznat i kao: Veliki Ji (大禹, Dà Yǔ)
Ći 启 (Qǐ)	2227-2188. p. n. e.	Jiov sin; uspostavljanje nasledne titule po muškoj liniji
Tai Kang 太康 (Tài Kāng)	2188-2159. p. n. e.
Džung Kang 仲康 (Zhòng Kāng)	2159-2146 p. n. e.
Sjang 相 (Xiāng)	2146-2079 p. n. e.
Šao Kang 少康 (Shào Kāng)	2079-2057 p. n. e.
Džu 予 (Zhù)	2057-2040 p. n. e.
Huai 槐 (Huái)	2040-2014 p. n. e.
Mang 芒 (Máng)	2014-1996 p. n. e.
Sje 泄 (Xiè)	1996-1980 p. n. e.
Bu Đijang 不降 (Bù Jiàng)	1980-1921 p. n. e.
Đijung 扃 (Jiōng)	1921-1900 p. n. e.
Đin 廑 (Jǐn)	1900-1879 p. n. e.
Kung Đija 孔甲 (Kǒng Jiǎ)	1879-1848 p. n. e.
Gao 皋 (Gāo)	1848-1837 p. n. e.
Fa 发 (Fā)	1837-1818 p. n. e.
Đije 桀 (Jié)	1818-1766 p. n. e.	Poznat i kao: Li Gui (履癸, Lǚ Guǐ)
1. Za prvi tačan datum u kineskoj istoriji uzima se 841. godina pre nove ere. Svi datumi pre toga predmet su naučnih rasprava. Datumi u ovim tabelama napisani su prema Projektu za hronologiju dinastija Sja, Šang i Džou koji je pod pokroviteljstvom vlade NR Kine.

Vidi još

• Spisak kineskih vladara
• Istorija Kine
• Kineski vladari
• Kineska mitologija

Literatura

• Fairbank, John K. (1992). China: A New History. Cambridge: Harvard University Press. str. 35. 
• Deady, Kathleen W.; Dubois, Muriel L. (2004). Ancient China. Mankato, MN: Capstone Press. 
• Allan, Sarah (1991), The Shape of the Turtle: Myth, Art, and Cosmos in Early China, State University of New York Press, ISBN 978-0-7914-0459-1. 
• Allan, Sarah (2007), „Erlitou and the Formation of Chinese Civilization: Toward a New Paradigm”, The Journal of Asian Studies, 66 (2): 461—496, S2CID 162264919, doi:10.1017/S002191180700054X. 
• Keightley, David N. (1999), „The Shang: China's first historical dynasty”, Ur.: Loewe, Michael; Shaughnessy, Edward L., The Cambridge History of Ancient China: From the Origins of Civilization to 221 BC, Cambridge: Cambridge University Press, str. 232—291, ISBN 978-0-521-47030-8. 
• Lee, Yun Kuen (2002), „Building the chronology of early Chinese history”, Asian Perspectives, 41 (1): 15—42, S2CID 67818363, doi:10.1353/asi.2002.0006, hdl:10125/17161 . 
• Lewis, Mark Edward (2012), The Flood Myths of Early China, SUNY Press, ISBN 978-0-7914-8222-3. 
• Li, Feng (2013), Early China: A Social and Cultural History, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-89552-1. 
• Liu, Li (2009), „Academic freedom, political correctness, and early civilisation in Chinese archaeology: the debate on Xia-Erlitou relations”, Antiquity, 83 (321): 831—843, S2CID 153335285, doi:10.1017/S0003598X0009904X, hdl:1959.9/470918. 
• Liu, Li; Chen, Xingcan (2012), The Archaeology of China: From the Late Paleolithic to the Early Bronze Age, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-64310-8. 
• Liu, Li; Xu, Hong (2007), „Rethinking Erlitou: legend, history and Chinese archaeology”, Antiquity, 81 (314): 886—901, S2CID 162644060, doi:10.1017/S0003598X00095983, hdl:1959.9/58390. 
• Tong, Kin-Woon (1983). „Shang Musical Instruments: Part One”. Asian Music. 14 (2): 17—182. JSTOR 833936. doi:10.2307/833936. 
• Mair, Victor; Brooks, E. Bruce (2013), „Was There a Xià Dynasty?” (PDF), Sino-Platonic Papers, 238. 
• Nivison, David S. (2018), Schwartz, Adam C., ur., The Nivison Annals, De Gruyter Mouton, ISBN 978-1-5015-1454-8, doi:10.1515/9781501505393 . 
• Nylan, Michael (2001), The Five "Confucian" Classics, Yale University Press, ISBN 978-0-300-08185-5. 
• Pankenier, David W. (1981—1982), „Astronomical Dates in Shang and Western Zhou” (PDF), Early China, 7: 2—37, JSTOR 23351672, S2CID 163543848, doi:10.1017/S0362502800005599. 
• ——— (1983—1985), „Mozi and the Dates of Xia, Shang, and Zhou: A Research Note”, Early China, 9/10: 175—183, JSTOR 23351600. 
• Wang, Haicheng (2014), Writing and the Ancient State: Early China in Comparative Perspective, Cambridge University Press, ISBN 978-1-107-78587-8. 
• . Prevod: Allen, Herbert J.. „Ssŭma Ch'ien's Historical Records, Chapter II – The Hsia Dynasty”. Journal of the Royal Asiatic Society. 27 (1): 93—110. 1895. doi:10.1017/S0035869X00022784. 
• „The Annals of the Bamboo Books: The Dynasty of Hea”. The Chinese Classics, volume 3, part 1. Prevod: Legge, James. 1865. str. 117–127. 

Spoljašnje veze

• Special Report On the Chronology of the Three Dynasties Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jul 2007)