Dražanj

Koordinate: 44° 35′ 01″ S; 20° 41′ 10″ I / 44.583666° S; 20.686° I / 44.583666; 20.686
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dražanj
Pogled na crkvu u Dražnju
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaGrocka
Stanovništvo
 — 2022.Pad 1203
Geografske karakteristike
Koordinate44° 35′ 01″ S; 20° 41′ 10″ I / 44.583666° S; 20.686° I / 44.583666; 20.686
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Dražanj na karti Srbije
Dražanj
Dražanj
Dražanj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11430
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Dražanj je naselje u opštini Grocka u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2022. bilo je 1203 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mesto se nalazi južno od Grocke. Sudeći po tragovima koji se nalaze severno od sela, u Kućerinama, kao i po tragovima koji se nalaze u Kovačevcu, gde je „bilo neko staro groblje“, može se tvrditi da je Dražanj starije naselje.

U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19. veka pominje se Dražanj, koji je imao 1818. godine 29, a 1822. g. 34 kuće. Godine 1846. selo je imalo 48 kuća, a po popisu iz 1921. godine u selu je bilo 199 kuća sa 1320 stanovnika.

Selo su osnovali preci Dedića (sada razna prezimena). Njihov predak Jovo, koji je došao iz Hercegovine, nastanio se kod „Točka“, i tu osnovao selo. Sa Daćićima su od starine rod Gajićića i Švabići (Živkovići, Stevanovići). Švabićima se zovu, vele, zbog toga, što su, kad se vratili iz „preka iz bežanije“ (Banata) nosili „švapsko odelo“. Selo je podiglo školu 1906. godine. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dražanj živi 1229 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,5 godina (39,4 kod muškaraca i 41,6 kod žena). U naselju ima 423 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,66.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2022. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.700
1953. 1.867
1961. 1.876
1971. 1.776
1981. 1.758
1991. 1.855 1.765
2002. 1.548 1.680
2011. 1.441
2022. 1.203
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.457 94,12%
Romi
  
68 4,39%
Rumuni
  
5 0,32%
Makedonci
  
3 0,19%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
3 0,19%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19 (dr. B. M. Drobnjaković: Smederevsko podunavlje i Jasenice
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura:[uredi | uredi izvor]

  • Korišćena Literatura:
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]