Dnjepar

Koordinate: 46° 30′ 00″ N 32° 20′ 00″ E / 46.50000° S; 32.33333° I / 46.50000; 32.33333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

46° 30′ 00″ N 32° 20′ 00″ E / 46.50000° S; 32.33333° I / 46.50000; 32.33333
Za druge upotrebe pogledajte stranicu Dnjepar (grad).
Dnjepar
Dnjepar kod Kijeva
Opšte informacije
Dužina2.145 km
Basen504.000[1] km2
Pr. protok1.670 ​m3⁄s
Vodotok
IzvorValdajska visoravan u Rusiji
V. izvora220 m
UšćeCrno more
Geografske karakteristike
Država/e Rusija
 Ukrajina
 Belorusija
PritokeSož, Desna, Trubizh River, Sula River, Psel River, Vorskla River, Samara, Konka River, Drut, Berezina, Pripjat, Teteriv, Irpin River, Ros River, Tiasmyn River, Bazavluk River, Inhulets River, Adamenka, Adamenka, Vilshanka, Stuhna River, Koshova, Supiy River, Zolotonoshka River, Oril River, Vjazma, Lybid River, Vedrič, Vop, Oršica, Dubravienka, Mereja, Adrov, Okra, Veliki Vopec, Mali Vopec, Orleya, Osma, Pochaina, Syrets River, Hmost, Uža, Ustrom, Bilozerka River, Desenka strait, Mokra Moskovka, Sukhyy Kagamlyk, Tsybulnik River, Artislovka
DRV04010000112105000007040
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Dnjepar (rus. Днепр, ukr. Дніпро, blr. Дняпро) reka je u istočnoj Evropi koja izvire u Rusiji, teče kroz Belorusiju, a u Ukrajini se uliva u Crno more. Treća je po veličini evropska reka (posle Volge i Dunava) s dužinom od 2285 km.

Među prvima, Dnjepar spominje starogrčki istoričar Herodot (5. vek pre Hrista) pod imenom Boristen (u doslovnom prevodu sa starogrčkog „onaj što teče sa severa”). Rimski istoričar nazivaju ovu reku Danapris dok je za vreme Kijevske Rusije među Slovenima bio poznat kao Slavutič.

Dnjepar izvire u Valdajskom gorju u zapadnoj Rusiji i nastavlja kroz stepska područja Belorusije. 115 km svoga toka čini prirodnu granicu između Belorusije i Ukrajine kroz koju nastavlja svoj put prema Crnom moru, u koje utiče deltskim ušćem. Duž toka reke izgrađen je niz hidroelektrana (Kijevska, Kanevska, Kremenčugska, Crednjodnjeprovska, Dnjeproges, Kahovska i Dnjeproges II), a poslednjih 800 km pre ulivanja u Crno more, sačinjavaju lanci nekoliko akumulacionih jezera nastalih njihovom izgradnjom. Elektrane na Dnjepru proizvode energiju koja pokriva 10 % potreba cele Ukrajine.

Plovan je 1990 km od ušća. Mestimično se plovidba odvija bočnim kanalima. Tim plovnim kanalima Dnjepar je povezan sa Zapadnom Dvinom, Njemenom, Zapadnim Bugom koji ga spajaju s Baltikom. Zaleđen je od decembra do marta ili aprila.

Imena[uredi | uredi izvor]

Ljudska predstava reke Dnjepar (poznata kao Boristen) na starogrčkom novcu Pontske Olbije, IV — III vek pre nove ere
Fotografija pre 1918. sa starim pravopisom Dnjepra (Dnѣprъ)

Ime se malo razlikuje u lokalnim slovenskim jezicima tri zemlje kroz koje protiče:

Sva ova imena su srodna i potiču od staroistočnoslovenskog Dъnѣprъ (Dŭněprŭ). Poreklo ovog imena je sporno, ali generalno potiče ili od sarmatskog *Dānu Apara („Dalja reka”) paralelno sa Dnjestrom („Bliža reka”) ili od skitskog *Dānu Apr („duboka reka”) u pogledu njene male zastupljenosti od plićaka.[5][6]

Dnjepar je grčkim i rimskim geografima bio poznat kao Boristen (Grčki: Βορυσθένης)[7][8][9] i smatran je glavnom rekom Skitije. Na latinskom je bio poznat i poetski kao Boristhenius.[10] Huni su ga zvali Var.[11] Do kasne antike je bio poznat ili Danapris (Grčki: Δάναπρις).[7]

Tokom perioda Stare Velike Bugarske, bio je poznat kao Buri-Čaj, a pod Kijevskom Rusijom bio je poznat kao Slavutič (Slavútytch), ime koje se još uvek poetski koristi na ukrajinskom jeziku zbog uticaja staroistočnoslovenskog epa Priča o Igorovom pohodu i njegovih savremenih adaptacija na ukrajinsku književnost. Ova upotreba je takođe dala ime gradu Slavutiču, koji je osnovan posle katastrofe u Černobilju 1986. godine za smeštaj raseljenih radnika.[12] Kumanski Turci su ga zvali Uzeu, krimski Tatari Ozu, a savremeni Turci Ozu ili Ozi.[13]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ukupna dužima reke je različito data kao 2.145 km (1.333 mi)[14] ili 2.201 km (1.368 mi),[15][16][17][18] od kojih je 485 km (301 mi) unutar Rusije, 700 km (430 mi) unutar Belorusije,[14] i 1.095 km (680 mi) unutar Ukrajine. Njegov basen pokriva prostor od 504.000 km2 (195.000 sq mi), od čega je 289.000 km2 (112.000 sq mi) unutar Ukrajine,[19] 118.360 km2 (45.700 sq mi) je unutar Belorusije.[14]

Najjužnija tačka u Belorusiji je južno od Kamarina u Braginskom rejonu.[20]

Pritoke Dnjepra[uredi | uredi izvor]

Bjeloruski dio Dnjepra

Dnjepar ima dosta pritoka (do 32,000) od kojih je 89 reka od 100+ km.[21] Glavne pritoke su:

Postoje i mnoge male direktne pritoke, kao što su, u oblasti Kijeva, Sirec (desna obala) na severu grada, istorijski značajan Libid (desna obala) koja prolazi zapadno od centra i Boršahivka (desna obala) do juga.

Vodni resursi sliva Dnjepra čine oko 80 % ukupne Ukrajine.[21]

Kanali[uredi | uredi izvor]

Postoji veliki broj kanala povezanih sa Dnjeprom:

  • Dnjepar—Donbas kanal;
  • Dnjepar—Krivi Rog kanal;
  • Kahovka kanal (jugoistočno od hersonske oblasti);
  • Krasnoznamički irigacioni sistem na jugoistoku hersonske oblasti;
  • Sjeverni krimski kanal — će u velikoj meri rešiti problem vode na poluostrvu, posebno u sušnom severnom i istočnom Krimu;
  • Inhulečki irigacioni sistem.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Reka je deo prirodnog područja dagnji.[22] Dagnja je slučajno predstavljena širom sveta, gde je postala invazivna vrsta.[22]

Estuari[uredi | uredi izvor]

Grad Herson je najbliži estuaru Dnjepra. Nema velikih lučkih objekata.

Oblasti i gradovi[uredi | uredi izvor]

Oblasti[uredi | uredi izvor]

  • Reka Dnjepar u različitim oblastima
  • Dnjepar u Kijevu
    Dnjepar u Kijevu
  • Dnjepar u Dorogobužu, Rusko carstvo, pre 1917.
    Dnjepar u Dorogobužu, Rusko carstvo, pre 1917.
  • Dnjepar u Kremenčuku, Ukrajina
    Dnjepar u Kremenčuku, Ukrajina
  • Dnjepar u Ukrajini iz helikoptera, 2004

Gradovi[uredi | uredi izvor]

Veliki gradovi, sa preko 100.000 stanovnika, su podebljani. Gradovi locirani na obali Dnjepra su navedeni po redu od izvora reke (u Rusiji) do njegovog ušća (u Ukrajini):

Arheimar, glavni grad Gota, se nalazi na Dnjepru, Prema Hervarar saga.[23]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Popularna kultura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dnieper River Floodplain”. Ramsar Sites Information Service. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  2. ^ Turbin, Sergeй Ivanovič (1879). „Dnѣpr i pridnѣprovьe: Opisanіe gubernій, smolenkoй, Minskoй. Černigovskoй, Kievskoй, Poltavskoй, Ekaterinoslavskoй, Hersonskoй, Tavričeskoй i Kurskoй”. 
  3. ^ Blakіtnaя knіga Belarusі: Эncыklapedыя. — Mіnsk: Belaruskaя Эncыklapedыя, 1994. — S. 144. — 415 s. — 10 000 эkz.
  4. ^ „Tlumačennя / značennя slova „DNІPER” | Slovnik ukraїnsьkoї movi. Slovnik Grіnčenka”. hrinchenko.com. 
  5. ^ Mallory, J. P.; Mair, Victor H. (2000). The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West. London: Thames and Hudson. str. 106. ISBN 0-500-05101-1. 
  6. ^ Abaev V. I. Osetinskiй яzыk i folьklor (Ossetian language and folklore). Moscow: Publishing house of Soviet Academy of Sciences, 1949. p. 236
  7. ^ a b Smith, Philip (1854). „BORY´STHENES”. Ur.: Smith, William. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. London: John Murray. 
  8. ^ Βορυσθένης. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project
  9. ^ Lewis, Charlton; Short, Charles (1879). „Bŏrysthĕnes, is”. A Latin Dictionary. Oxford: Clarendon Press. 
  10. ^ Lewis, Charlton; Short, Charles (1879). „Bŏrysthĕnes, is”. A Latin Dictionary. Founded on Andrews' edition of Freund's Latin dictionary. revised, enlarged, and in great part rewritten by. Charlton T. Lewis, Ph.D. and. Charles Short, LL.D. Oxford: Clarendon Press. 
  11. ^ Jordanes, Getica 269.
  12. ^ Яcik, A. V.; Яkovlєv, Є. O.; Osadčuk, V. O. (2002). A. V. Яcika, ur. Do pitannя щodo spusku Kiїvsьkogo vodoshoviщa (Do pytanni︠a︡ shchodo spusku kyïvsʹkoho vodoskhovyshcha) (na jeziku: ukrajinski). Kiev: Orіяni (Oriany). str. 6—12. ISBN 966-7373-78-9. 
  13. ^ Temel Öztürk (1988—2016). „ÖZÜ: Günümüzde Ukrayna sınırları içinde bulunan tarihî bir kale ve şehir.”. TDV Encyclopedia of Islam (44+2 vols.) (na jeziku: Turkish). Istanbul: Turkiye Diyanet Foundation, Centre for Islamic Studies. 
  14. ^ a b v „Main Geographic Characteristics of the Republic of Belarus. Main characteristics of the largest rivers of Belarus”. 
  15. ^ Zastavnyi, F. D. (2000). Physical Geography of Ukraine. Rivers of Ukraine. Dnieper. Forum. Kyiv. 
  16. ^ Masliak, P.; Shyshchenko, P. (1998). Heohrafii︠a︡ Ukraïny [Geography of Ukraine]. Zodiak-eko. Kyiv. ISBN 966-7090-06-X. 
  17. ^ „Website about Dnieper”. Arhivirano iz originala 21. 2. 2014. g. Pristupljeno 6. 2. 2014. 
  18. ^ Mishyna, Liliana. Hydrographic research of Dnieper river Arhivirano 4 mart 2016 na sajtu Wayback Machine. Derzhhidrohrafiya.
  19. ^ Kubiyovych, Volodymyr; Ivan Teslia. „Dnieper River”. Encyclopedia of Ukraine. Pristupljeno 19. 1. 2007. 
  20. ^ „Main Geographic Characteristics of the Republic of Belarus. Coordinates of the extreme points of the state frontier”. Land of Ancestors. The Scientific and Production State Republican Unitary Enterprise „National Cadastre Agency” of the State Property Committee of the Republic of Belarus. 2011. Pristupljeno 20. 9. 2013. 
  21. ^ a b Splendid Dnieper. There is no straighter river. Ukrinform. 4 July 2015
  22. ^ a b Benson, AJ. „Dreissena rostriformis bugensis Andrusov, 1897”. Nonindigenous Aquatic Species. United States Geological Survey. Pristupljeno 2. 5. 2014. 
  23. ^ „An English translation of Hervar saga by Kershaw”. Arhivirano iz originala 28. 3. 2006. g. Pristupljeno 28. 3. 2006. 
  24. ^ Work on the subject Ukrainian national symbols. Library of Ukrainian literature.
  25. ^ „…the Zaporohjans whose name meant 'those who live beyond the cataracts'…”, Henryk Sienkiewicz, With Fire and Sword, chap. 7.
  26. ^ „Releases”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Dnjepar na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Дњепар&oldid=27551241”